Ideja, Zlatka Puntijara pripadnika pete generacije ugostitelja je prenositi ”zagrebački štih” na goste.
Foto: Zlatko Puntijar
U muzeju je materijalno najvrjednija ”Bečka kuharica” (Wiener Kochbuch), najmanja kuharica na svijetu, tiskana oko 1905. godine u Beču, dimenzija, 2×2 cm sa 100 recepata. ”Prema podacima postoje samo četiri primjerka u svijetu”, kaže Puntijar.
Foto: Wien Geschichte Wiki
Kuharica koju Puntijar rado ističe u svojoj kolekciji je i ”Nova zkup szlozena zagrebachka szokachka kniga“ (Nova zajedno složena zagrebačka kuharska knjiga), kanonika Kaptola Ivana Birlinga iz 1813. godine. ”To je prva kuharica tiskana na hrvatskom jeziku s 554 recepta”, kaže Puntijar.
Spomenuta kuharica je važna za povijest hrvatske gastronomije, ali je zanimljiva i istraživačima jezika.
Da vegetarijanstvo nije pomodarstvo svjedoči činjenica da je u Hrvatskoj 1928. osnovano prvo vegetarijansko društvo. U radu društva aktivno je sudjelovao i dr. Ivo Pilar, koji je bio i njegov prvi predsjednik.
”Postojao je i vege restoran ‘Viktorija’, a Pilar je prešao je na vegetarijansku prehranu iz zdravstvenih razloga. Imam vegetarijansku kuharicu tiskanu u Zagrebu 1936. godine”, kaže Puntijar i dodaje da je u Leipzigu prva vegetarijanska kuharica tiskana 1916. godine, a u Pragu 1897.
U Gostionici Stari Puntijar koja se nalazi uz hotel i muzej u ponudi su oplemenjena vegetarijanska jela prema vegetarijanskoj kuharici Štefanije Bernas iz 1936. godine, tako da gosti mogu probati punjeni celer s gljivama, punjene suhe šljive u tikvicama, punjene pohane bukovače sa sirom.
Iako se tradicionalna kontinentalna kuhinja smatra vrlo kaloričnom i zasitnom, ljudi su prije ipak bili znatno vitkiji.
”Nije samo neimaština razlog zašto ljudi nisu jeli meso i obilne obroke svaki dan. Činjenica je da su postili nešto više od 150 dana u godini. Postili su srijedom i petkom, tijekom korizme. Osim toga i hrana je imala drugačiji okus”, zaključuje Puntijar.
