“Nije problem u dijagnosticiranju debljine jer imamo vrlo jasne alate što predstavlja prekomjerna tjelesna težina, što optimalna tjelesna težina, a što debljina. Problem je u percepciji ili prihvaćanju toga da spadate u određenu kategoriju”, istaknula je predsjednica Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) Jasna Vučak u utorak uoči predstavljanja rezultata istraživanja.
Zato liječnici trebaju imati razvijene komunikacijske vještine kako bi to prenijeli pacijentima, a da se oni pri tome ne osjećaju stigmatizirano, dodala je.
Istraživanje “Komunikacija o prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini u ordinaciji obiteljske medicine” provedeno je od 24. svibnja do 25. lipnja ove godine uz podršku DNOOM-a, Hrvatskog društva obiteljskih doktora (HDOD) i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) s ciljem boljeg razumijevanja izazova s kojima se liječnici susreću u prepoznavanju, komunikaciji i liječenju debljine kao kronične bolesti.
O debljini je potrebno otvoreno pričati, potreban pristup s više strana
Vučak je napomenula kako se većina ljudi koji se bore s debljinom već pokušavala riješiti taj problem, ali da je iznimno teško, čak i uz veliku motivaciju, održati postignute rezultate.
“I onda se vi osjećate neuspješni, nesposobni i ako vas onda još netko dodatno ispituje kako, zašto, trebali bi ovako, onako, to nije način”, istaknula je, naglasivši kako je važno o debljini otvoreno govoriti i prihvatiti je kao bolest.
Dodala je kako je prisutna i stigma oko uzimanja lijekova, iako novi lijekovi koji utječu na patofiziološki mehanizam debljanja, uz sistematičnu podršku, mogu pomoći u održavanju rezultata i promjeni životnih navika.
Predsjednik HDOD-a Dragan Soldo rekao je kako je ovo prvo takvo istraživanje među liječnicima obiteljske medicine iako je debljina kao bolest prisutna puno duže, dodavši kako se sada više priča o njoj upravo zbog pojave učinkovite terapije.
Naveo je kako rezultati pokazuju da liječnici prepoznaju problem debljine, ali da dio njih ipak ne razgovara s pacijentima o problemu debljine iz više razloga, poput stigme kod pacijenata i dvojbi oko evidentiranja dijagnoze, dvojbi oko organizacije skrbi te upućivanja pacijenata na daljnje liječenje, ali i zbog nedostatka službenih materijala o tome kako se pacijenti mogu boriti protiv tog problema i gdje mogu potražiti pomoć.
“Debljina je zanemarena i znamo da klasične floskule o kojima se govori kada se priča o liječenju debljine – više se kreći i jedi manje, da je to neučinkovito i neefikasno. Inače ne bi imali epidemiju debljine da to super funkcionira”, ustvrdio je Soldo.
Poručio je kako je bitno da se debljini pristupi s više strana jer je riječ o multifaktorijalnom problemu s brojim posljedicama te je, kao i hipertenzija, rizični faktor za niz zdravstvenih stanja.
Ograničenje predstavlja znanje liječnika, ali i uvjeti u ordinacijama
Istraživanje je također pokazalo da više od dvije trećine ispitanika (68,3 posto) smatra da pacijenti debljinu ne doživljavaju kao zdravstveni problem, dok više od polovice navodi kako pacijenti često očekuju brze rezultate te odustaju ako ih ne postignu.
Pristup liječenju već nadilazi isključivo preporuke o prehrani i tjelesnoj aktivnosti te liječnici u velikoj mjeri razgovaraju s pacijentima o farmakološkim opcijama liječenja i dogovaraju strukturirano dugoročno praćenje.
Rezultati pokazuju i da liječnici uglavnom imaju povjerenja u vlastite kompetencije, no trećina ispitanika svoju razinu sigurnosti procjenjuje srednjom, što upućuje na potrebu za dodatnom edukacijom i stručnom podrškom, a problem predstavljaju i uvjeti u kojima liječnici rade.
Tako više od polovice liječnika smatra da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) nema dovoljno vremena i alata za kvalitetno vođenje pacijenata s debljinom, a rješenja primarno vide kroz izdvajanje više vremena u PZZ-u, jasnije protokole za upućivanje i praćenje te dodatne materijale za pacijente.
