Riječ je o neinvazivnoj terapiji koja koristi blage električne impulse kako bi utjecala na aktivnost dijelova mozga odgovornih za raspoloženje, čime se otvara mogućnost liječenja izvan bolničkog okruženja.
Ova odluka dolazi u trenutku kada depresija predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova suvremenog društva. Procjenjuje se da tijekom života pogađa između 10 i 15 posto populacije, a zdravstveni sustavi diljem Europe suočavaju se s rastućim brojem pacijenata i ograničenim kapacitetima za pravodobno liječenje.
U tom kontekstu, razvoj terapija koje se mogu primjenjivati kod kuće sve se češće promatra kao potencijalno rješenje za povećanje dostupnosti skrbi i smanjenje pritiska na zdravstvene ustanove.
Kako uređaj izgleda i djeluje na mozak
Sam uređaj dizajniran je poput lagane trake ili slušalica koje se postavljaju na glavu, s elektrodama smještenima na čelu. Terapija se temelji na spoznaji da je depresija povezana sa smanjenom aktivnošću u dijelovima mozga koji reguliraju raspoloženje i emocije, osobito u prefrontalnom korteksu.
Za razliku od tradicionalnih pristupa koji su se prvenstveno usmjeravali na kemijsku neravnotežu u mozgu, novija istraživanja ukazuju na to da je depresija složeniji poremećaj koji uključuje i promjene u moždanoj aktivnosti. Upravo zato sve više pažnje dobivaju metode koje izravno ciljaju neuronske mreže.
Uređaj pritom koristi vrlo slabu električnu struju kako bi ”nježno stimulirao“ ta područja, djelujući u skladu s prirodnim električnim signalima mozga. Cilj nije izazvati trenutni učinak, nego postupno povećati aktivnost u regijama koje su kod depresije smanjeno aktivne.
”Riječ je o modulaciji, a ne klasičnoj stimulaciji mozga – cilj nije izazvati naglu reakciju, nego postupno utjecati na obrasce moždane aktivnosti“, navodi se u stručnim pregledima neuromodulacijskih terapija.
Prvi učinci unutar dva do četiri tjedna
Transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) ne provodi se kao trajna, svakodnevna terapija, nego je organizirana u vremenski ograničenim ciklusima. Uobičajeno započinje intenzivnijom fazom tijekom koje se terapija provodi gotovo svakodnevno, najčešće pet puta tjedno, kroz razdoblje od dva do šest tjedana, pri čemu pojedina sesija traje oko 20 do 30 minuta. Nakon toga, ovisno o odgovoru pacijenta, prelazi se na fazu održavanja, koja uključuje rjeđe tretmane – primjerice jednom do dva puta tjedno ili još rjeđe – ovisno o riziku od povratka simptoma.
Takav pristup odražava prirodu same bolesti. Depresija se često javlja u epizodama, pa se i terapija prilagođava njezinu tijeku: može se privremeno prekinuti kada dođe do poboljšanja, a zatim ponovno uvesti u slučaju pogoršanja. Istraživanja pokazuju da se kod mnogih pacijenata prvi učinci mogu primijetiti unutar dva do četiri tjedna, dok dio njih postiže remisiju nakon šest do deset tjedana terapije. Dugoročni učinci pritom variraju, zbog čega se u praksi često uvode povremeni ”održavajući“ tretmani.
Jedna je od ključnih prednosti mogućnost primjene kod kuće. Pacijenti tijekom tretmana mogu obavljati svakodnevne aktivnosti.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da dostupnost ne znači i potpunu samostalnost. Terapija se provodi uz preporuku i nadzor liječnika, a često uključuje i digitalnu podršku kroz aplikacije koje prate napredak i nude savjete o spavanju, prehrani i upravljanju stresom.
”Najbolji rezultati postižu se kada se ovakve metode koriste kao dio šireg terapijskog pristupa, uz psihoterapiju ili farmakološko liječenje“, ističe se u stručnim analizama.
FDA je odobrenje dala za odrasle osobe s umjerenim do teškim depresivnim poremećajem, uz mogućnost kombiniranja s drugim oblicima terapije, ali ne i kod najtežih, terapijski rezistentnih slučajeva.
Što pokazuju istraživanja
Dostupni znanstveni podaci upućuju na to da bi transkranijalna stimulacija mogla imati ozbiljan terapijski potencijal u liječenju depresije. U više od dvadeset kliničkih istraživanja, uključujući i veće međunarodne studije, ova metoda pokazala se sigurnom te potencijalno učinkovitom kod dijela pacijenata.
Rezultati se pritom razlikuju ovisno o vrsti istraživanja. U analizama iz kliničke prakse navodi se da je oko 77 posto korisnika prijavilo poboljšanje simptoma, dok su u kontroliranim studijama provedenima u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu više od polovice ispitanika nakon nekoliko tjedana terapije ušli u remisiju.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da takve brojke treba tumačiti oprezno jer rezultati mogu varirati ovisno o dizajnu studije i odabiru pacijenata. Upravo zbog toga ova se metoda zasad najčešće promatra kao dodatak postojećim terapijama, a ne njihova zamjena.
Uz rezultate istraživanja, dio liječnika ističe i iskustva iz kliničke prakse.
”Vidio sam pacijente koji nisu reagirali ni na jednu drugu terapiju, a više se ne bore s depresijom“, navodi psihijatar Mark McConnochie, zaposlen u britanskom javnozdravstvenom sustavu.
Na važnost alternativnih pristupa upozorava i dr. Carol Abraham, liječnica koja radi u perinatalnoj skrbi:
”Drago nam je što možemo ponuditi ovu terapiju kao dio dostupnih opcija, posebno u situacijama kada pacijentice žele izbjeći lijekove, primjerice tijekom dojenja“, ističe.
Iskustva iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da se ova metoda već koristi, ali još uvijek u ograničenom opsegu. tDCS je dostupan u pojedinim dijelovima nacionalnog zdravstvenog sustava (NHS), ponajprije kroz pilot-programe i specijalizirane timove za mentalno zdravlje.
Istodobno, britanski Nacionalni institut za zdravlje i kliničku izvrsnost (NICE) prepoznao je ovu metodu kao terapijsku opciju, no ona još nije rutinski dostupna svim pacijentima. Takav pristup odražava oprez zdravstvenih sustava koji, unatoč obećavajućim rezultatima, čekaju dodatne dokaze prije šire primjene.
Neuromodulacijske metode u Hrvatskoj
U Hrvatskoj ovakvi uređaji još nisu dio standardne kliničke prakse u javnom zdravstvu. Liječenje depresije i dalje se primarno oslanja na kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije, dok su naprednije metode neuromodulacije dostupne u ograničenom broju ustanova.
Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) dostupna je u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Zagrebu (Jankomir), gdje djeluje referentni centar za ovu metodu, ali i u drugim ustanovama poput Klinike za psihijatriju Vrapče te u privatnom sektoru.
Elektrokonvulzivna terapija (EKT) provodi se u većim kliničkim bolničkim centrima, uključujući KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice, uz strogo kontrolirane uvjete i kod najtežih oblika depresije.
Transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom zasad se koristi uglavnom u istraživačkom kontekstu, što znači da nije široko dostupna pacijentima u javnom sustavu.
Između inovacije i opreza
Pojava uređaja za kućnu stimulaciju mozga otvara nova pitanja o budućnosti liječenja mentalnih poremećaja. S jedne strane, riječ je o tehnologiji koja može povećati dostupnost terapije i smanjiti pritisak na zdravstveni sustav. S druge strane, zahtijeva jasne smjernice i kontrolu primjene.
Stručnjaci upozoravaju da takve metode ne bi trebale zamijeniti postojeće terapije, nego ih nadopuniti, osobito kod pažljivo odabranih pacijenata.
Upravo u dostupnosti leži i najveći potencijal ove tehnologije – mogućnost da se terapija preseli iz bolnica u svakodnevni život pacijenata, uz zadržavanje medicinskog nadzora.
Hoće li kućna stimulacija mozga postati standardni dio liječenja depresije ovisit će o daljnjim istraživanjima i spremnosti zdravstvenih sustava da prihvate nove modele skrbi.
Za sada je jasno da je riječ o obećavajućem pristupu koji može proširiti terapijske mogućnosti, ali čija se stvarna uloga u liječenju depresije tek treba u potpunosti definirati.
