Taj je datum lani potvrdio Hrvatski sabor, a odabran je zato što je 11. svibnja 2012. u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Novom Marofu otvoren prvi ugovoreni odjel palijativne skrbi u Hrvatskoj, što je početak sustavnog razvoja specijalističke razine palijativne skrbi.
Starenjem stanovništva i porastom broja teško oboljelih od malignih i kroničnih bolesti povećava se potreba za palijativnom skrbi. Njome se želi održati i unaprijediti kvaliteta života palijativnih bolesnika, pružiti potpora njihovim obiteljima te kroz sustav ublažiti patnju i bol, neovisno o tome gdje je bolesnik.
U Hrvatskoj u 30-ak bolnica ima manje od 400 postelja za palijativne bolesnike, od kojih ih je najviše u varaždinskoj Općoj bolnici.
Palijativna skrb neujednačena, kapaciteti nedostatni
U palijativnoj skrbi važan je angažman zdravstvenog i socijalnog sustava te cijele zajednice na lokalnoj i regionalnoj razini jer 80 posto palijativnih bolesnika želi umrijeti u svojem domu.
“Godine 2013. izradili smo Strateški plan razvoja palijativne skrbi, što je dobro išlo kada je riječ o projektu uvođenja palijativne medicine kao trećeg obaveznog dijela medicine u sustavu zdravstvene zaštite. Potom je slijedio Nacionalni plan od 2016. do 2020., nakon čega novi plan nije donesen”, kaže predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora Vlasta Vučevac.
Podsjetila je da su bili obvezni napraviti primjedbe na prvi nacionalni plan i poslati ih Ministarstvu zdravstva, što su i učinili, no došla je pandemija, novi plan nije izašao i izgubljene su tri godine. Pritom se, istaknula je, dogodio apsurd jer su za to vrijeme u kućne posjete išli samo mobilni palijativni timovi.
“Nikad ne napuštamo pacijenta, djelotvorni smo i multifunkcionalni”, rekla je. U palijativu ulaze liječnici, medicinske sestre, psiholozi, socijalni radnici, volonteri i drugi koji imaju prepoznatljivu empatiju i poštuju osnovne postulate u palijativnoj skrbi – čuvaju kvalitetu života i dostojanstvo bolesnika do kraja.
Vučevac ističe da čak 98 posto bolesnika u kućnoj palijativnoj skrbi ne želi ići u bolnicu. “To se događa zato što se naš mobilni palijativni tim jednostavno ‘stopi’ s bolesnikom i obitelji pa u tim najtežim danima imaju prijateljski i ležeran odnos, odnos koji briše strah”, dodala je.
Hrvatska ima 10 “uzoritih” timova palijativne skrbi, poput onih u Istri i Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojima, osim liječnika i medicinske sestre, imaju psihologa, socijalnog radnika i duhovnika. Dio timova još se bori sa sustavom, a dio županija još nema nijedan palijativni tim, što znači da je palijativna skrb u Hrvatskoj različito i neujednačeno raspoređena.
Bolnički kapaciteti su nedostatni, no palijativna skrb odlično radi u bolnicama u Novom Marofu, Dugoj Resi, Našicama i Dubrovniku.
Vučevac smatra da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti dobar, ali se ne primjenjuje svugdje jednako pa je Nacionalni dan palijativne skrbi prilika za pritisak na lokalne zajednice.
Traže psihologe u mobilni palijativni tim i uspostavu pripravnosti
Također, kaže, inzistiraju na dva zahtjeva – na uvrštavanju psihologa u svaki mobilni palijativni tim i uspostavi pripravnosti.
“Uz liječnika i medicinsku sestru u timu treba biti i psiholog te psihoterapijskim savjetima pomoći bolesniku, obitelji i nama jer liječnici i medicinske sestre rade svaki dan samo s umirućima, s onima koji neće ozdraviti, što je jako zahtjevno i naporno zbog emotivnog pritiska”, ističe.
HZZO treba omogućiti pripravnost za palijativnu skrb koja je trenutno dostupna samo radnim danima. “Vikendom i blagdanom bolesnici ne nestaju. Važno je da mobilni tim – liječnik i medicinska sestra budu u pripravnosti kada ih njihovi pacijenti zovu da im mogu dati terapiju protiv boli ili napraviti drugu intervenciju”, rekla je dodavši kako pacijenti koji su imali mobilni tim za hitne intervencije nisu zvali hitnu pomoć niti su otišli u bolnicu.
U Europi i zapadnim zemljama palijativna medicina postoji već 60 godina, kod nas službeno 10, a Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu osnovano je 1994. kada je neurologinja Anica Jušić postavila temelje palijativne skrbi u Hrvatskoj i promovirala nužnost izgradnje hospicija i edukacije svih dionika.
“Možemo reći da 30 godina to razvijamo, ali smo još 30 godina u zaostatku”, ocjenjuje Vučevac. Primjerice, u Poljskoj postoji oko 600 hospicija, dok princip po kojem veza s palijativnim bolesnikom mora biti svakodnevna odlično funkcionira u Austriji, gdje čak 40.000 volontera radi u palijativnoj skrbi.
Zbog toga je važan razvoj volonterizma u Hrvatskoj, gdje se ističu udruge volontera LiPa u Lipiku, Srce u Novom Marofu i La Verna u Zagrebu.
Volonteri – poželjan resurs u skrbi za palijativne bolesnike
“Volonteri su značajan i poželjan resurs u skrbi za palijativne bolesnike i njihove obitelji. Više od 65 posto obitelji voljelo bi da ih netko zamijeni u skrbi, te da bolesniku ‘pravi društvo’, sluša ga i razgovara s njim”, kaže predsjednica udruge Volonteri u palijativnoj skrbi “La Verna” Blaženka Eror Matić.
U Hrvatskoj je, podsjetila je, vrlo malo educiranih volontera koji organizirano i sustavno pružaju potporu bolesnicima i obiteljima – evidentirana su samo 272 volontera u 10 županija.
“Budući da su organizatori volontera uglavnom organizacije civilnog društva, bitan uvjet za jačanje kapaciteta i održivost udruga u palijativnoj skrbi je izdašnije, kontinuirano i sigurnije financiranje”, rekla je Eror Matić ističući važnost kreiranja zasebnih natječaja u Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu socijalne politike kako bi se osiguralo dodatno financiranje udruga u palijativnoj skrbi.
Svaki četvrti krevet palijativne skrbi u Hrvatskoj nalazi se u Varaždinskoj županiji
U povodu 1. Nacionalnog dana palijativne skrbi, u subotu je u Novom Marofu održan Simpozij palijativne skrbi prilikom čega je istaknuto kako se svaki četvrti krevet za palijativnu skrb nalazi upravo na području Varaždinske županije.
Simpozij je simbolično održan u Novome Marofu gdje je 11. svibnja 2012. s radom započeo prvi Odjel palijativne skrbi u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti Novi Marof, danas Službe za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof Opće bolnice Varaždin.
Kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Simpozij je otvorila ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević koja je istaknula kako se Nacionalnim danom palijativne skrbi želi građanima približiti palijativna medicina.
”To je naša dužnost, pravo i obaveza jer palijativni pacijenti su multidisciplinarni pacijenti o kojima ne skrbe samo liječnici. To je jedna kompleksna situacija i mi želimo sve uključiti u taj odgovor za palijativnog pacijenta”, rekla je Grba-Bujević.
Varaždinski župan Anđelko Stričak kazao je kako je na razini države, s danom 30. lipnja 2023., u sklopu bolničke skrbi 29 bolničkih ustanova ugovorilo 363 palijativna kreveta, od čega ih je najviše ugovorila Opća bolnica Varaždin, njih 89, odnosno svaki četvrti krevet palijativne skrbi nalazi se na području Varaždinske županije.
”Ciljevi obilježavanja Nacionalnog dana palijativne skrbi je pridodati dodatnu važnost toj vrsti skrbi te osvješćivanje cjelokupne zajednice da se više pažnje posveti palijativnoj skrbi i angažiranju oko palijativnih bolesnika i njihovih obitelji”, izjavio je Stričak uoči otvaranja Simpozija.
Simpoziju je prisustvovala i načelnica Sektora za bolničku zdravstvenu zaštitu i kvalitetu zdravstvene zaštite pri Ministarstvu zdravstva Anita Milas-Anzić.
”Svi smo svjesni da starenjem populacije dolazi i do porasta broja kroničnih nezaraznih bolesti u koje se ubrajaju i onkološke bolesti, i time se povećava potreba za dugotrajnim liječenje i palijativnom skrbi koja možda u prošlosti nije bila u tom opsegu, i mi moramo prilagoditi bolničke kapacitete tome”, rekla je Milas-Anzić.
Osim u Novom Marofu, Nacionalni dan palijativne skrbi obilježen je i u Zagrebu na Trgu Petra Preradovića, prilikom čega su građani imali priliku doznati što je palijativna skrb, kao i više o mobilnim palijativnim timovima i hospiciju.
U Zagrebu su svojim dolaskom podršku pružili brojni građani i osobe iz struke, među njima i Jasna Tucak, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, prevenciju i rano otkrivanje bolesti Grada Zagreba, Branko Kolarić, ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Gordana Miškulin, sindikalni povjerenik podružnica Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara i Dunja Skoko Poljak, načelnica Sektora za javno zdravstvo i javnozdravstvenu zaštitu, Ministarstvo zdravstva.
