Iako takve probavne smetnje mogu biti neugodne, liječnici naglašavaju da one u pravilu ne znače da terapiju treba prekinuti, nego da je organizmu potrebno vrijeme kako bi se prilagodio načinu na koji lijek djeluje.
Lijekovi iz skupine GLP-1 receptorskih agonista posljednjih su godina postali jedno od najvažnijih farmakoloških sredstava u liječenju šećerne bolesti tipa 2 i pretilosti. GLP-1 lijekovi, među kojima su najpoznatiji semaglutid i tirzepatid, dostupni su pod različitim trgovačkim imenima. Djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1 koji u tijelu regulira osjećaj sitosti, usporava pražnjenje želuca i potiče lučenje inzulina. Zbog toga pomažu u regulaciji razine glukoze u krvi, smanjuju apetit i često dovode do značajnog gubitka tjelesne mase.
U posljednjih nekoliko godina ovi lijekovi privukli su veliku pozornost javnosti jer su pokazali dobre rezultate ne samo u liječenju dijabetesa tipa 2 nego i u terapiji pretilosti te smanjenju kardiovaskularnog rizika. Međutim, upravo njihov način djelovanja može uzrokovati određene probavne nuspojave.
Najčešća među njima je mučnina, osobito u prvim tjednima terapije ili nakon povećanja doze. Budući da lijekovi usporavaju pražnjenje želuca, probavni sustav se mora prilagoditi novom ritmu probave. Stručnjaci ističu da se kod većine ljudi organizam s vremenom navikne na terapiju, ali tijekom početnog razdoblja nekoliko prehrambenih i životnih navika može znatno ublažiti tegobe.
Jedno je od osnovnih pravila kod uvođenja GLP-1 lijekova postupna titracija doze. Ako se doza povećava prebrzo, nuspojave poput mučnine, nadutosti ili osjećaja težine u želucu mogu biti izraženije. U kliničkim preporukama za upravljanje nuspojavama GLP-1 terapije naglašava se da sporije povećanje doze i dulje zadržavanje na nižim dozama često poboljšava podnošljivost liječenja.
Drugim riječima, terapija ne bi trebala biti utrka prema najvišoj dozi, nego postupni proces prilagodbe organizma. Ako se pojave tegobe, liječnici ponekad preporučuju dulje zadržavanje na istoj dozi ili sporije povećanje terapije.
Budući da GLP-1 lijekovi usporavaju pražnjenje želuca, veće količine hrane mogu izazvati osjećaj težine, nadutosti i mučnine. Nutricionisti zato preporučuju manje, ali češće obroke raspoređene tijekom dana.
Slične savjete daju i stručnjaci američkog zdravstvenog sustava UCHealth, koji ističu da su manje porcije i sporije jedenje važni za osobe koje uzimaju GLP-1 lijekove jer probavni sustav sporije obrađuje hranu.
U prvim tjednima terapije posebno se loše podnose masni i prženi obroci. Takva hrana dodatno usporava probavu i može pogoršati mučninu. Gastroenterolozi upozoravaju da upravo kombinacija sporijeg pražnjenja želuca i masne hrane često dovodi do osjećaja nelagode nakon jela.
Na to upozorava i stručni članak portala Gastroenterology Advisor, koji navodi da je kod pacijenata na terapiji semaglutidom ili sličnim lijekovima često korisno smanjiti unos masnih obroka dok se organizam ne prilagodi terapiji.
Kada je mučnina izraženija, liječnici često preporučuju tzv. neutralnu prehranu. To uključuje jednostavne namirnice koje su blage za želudac, poput tosta, riže, krekera, banana, juha ili jogurta.
Neki ljudi primjećuju da im pomažu i prirodni pripravci poput čaja od đumbira, koji je poznat po blagom učinku protiv mučnine. Ove preporuke navodi i vodič o prehrani uz GLP-1 terapiju na medicinskom portalu.
GLP-1 lijekovi snažno utječu na centre za sitost u mozgu, zbog čega osoba često ranije osjeti da je sita. Ako se nastavi jesti istim tempom i količinom kao prije terapije, može doći do mučnine i nelagode.
Zbog toga stručnjaci savjetuju sporije jedenje i prekid obroka čim se pojavi osjećaj sitosti. Istraživanja o učinku GLP-1 terapije na apetit i unos hrane, objavljena u časopisu Frontiers in Endocrinology, pokazuju da lijekovi značajno mijenjaju način na koji mozak reagira na hranu.
Još jedna jednostavna navika može pomoći u smanjenju mučnine – izbjegavanje ležanja neposredno nakon obroka. Budući da želudac sporije prazni sadržaj, ležanje može povećati rizik od refluksa i nelagode.
Zbog toga se preporučuje ostati uspravno barem jedan do dva sata nakon jela, što potvrđuju i savjeti o upravljanju nuspojavama GLP-1 terapije objavljeni na britanskom zdravstvenom portalu.
Nedovoljan unos tekućine može dodatno pogoršati mučninu i opću slabost. Stručnjaci preporučuju redovito uzimanje manjih količina tekućine tijekom dana umjesto velikih količina odjednom.
Savjeti o ublažavanju mučnine kod terapije GLP-1 lijekovima dostupni su i na američkom medicinskom portalu Hims, gdje se naglašava da pravilna hidratacija i lagana prehrana mogu značajno ublažiti nuspojave.
Iako probavne nuspojave mogu biti neugodne, većina pacijenata primjećuje da se simptomi postupno smanjuju kako se tijelo prilagođava terapiji. U tom razdoblju pomažu sporije povećanje doze, manje porcije, lagana prehrana i dovoljno tekućine.
Ako mučnina postane izražena ili je praćena povraćanjem, bolovima u trbuhu ili dehidracijom, potrebno je obratiti se liječniku. U nekim slučajevima terapija se može prilagoditi ili se privremeno mogu koristiti lijekovi protiv mučnine.
Unatoč početnim tegobama, stručnjaci naglašavaju da GLP-1 lijekovi mogu donijeti značajne zdravstvene koristi – od bolje regulacije šećera u krvi do smanjenja tjelesne težine i nižeg kardiovaskularnog rizika. Upravo zato je važno pronaći način da se početne nuspojave što lakše prebrode dok se organizam ne navikne na terapiju.
Korak bliže univerzalnom cjepivu protiv prehlade, gripe i covidaStručnjaci s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford u SAD-u razvili su univerzalno cjepivo koje bi se moglo primjenjivati kao sprej za nos i moglo bi štititi od širokog raspona respiratornih virusa, bakterija i alergena.
Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science, provedeno je na miševima i pružilo im je široku zaštitu u plućima tijekom nekoliko mjeseci.
Cijepljeni miševi bili su zaštićeni od covida i drugih koronavirusa, stafilokoka (koji može inficirati kožu i uzrokovati sepsu), bakterije Acinetobacter baumannii (koja može uzrokovati infekcije krvi, mokraćnog sustava, pluća) te grinja iz kućne prašine.
Kada bi se takvi rezultati prenijeli na ljude, ovo cjepivo moglo bi zamijeniti više godišnjih cijepljenja protiv zimskih respiratornih infekcija.
Također bi potencijalno moglo djelovati protiv novih pandemijskih uzročnika bolesti, kažu autori.
Dr. Bali Pulendran, ravnatelj Instituta za imunitet, transplantaciju i infekciju pri Sveučilištu u Stanfordu i glavni autor istraživanja, rekao je: ”Mislim da imamo univerzalno cjepivo protiv različitih respiratornih prijetnji.”
”Zamislite da u jesenskim mjesecima dobijete sprej za nos koji vas štiti od svih respiratornih virusa, uključujući covid, gripu, respiratorni sincicijski virus (RSV, najčešći uzročnik bronhitisa) i običnu prehladu, kao i od bakterijske upale pluća i alergena ranog proljeća“.
”To bi promijenilo medicinsku praksu”.
Istraživači se sada nadaju testirati cjepivo na ljudima.
Dr. Pulendran smatra da bi dvije doze spreja za nos bile dovoljne za pružanje zaštite kod ljudi te procjenjuje da bi, uz dovoljno financiranja, cjepivo moglo biti dostupno u roku od pet do sedam godina.
U istraživanju su znanstvenici dokazali zaštitu kod miševa te demonstrirali da korisne T stanice u plućima, koje djeluju protiv patogena, mogu slati signale urođenim imunološkim stanicama kako bi ih održale aktivnima.
Dakle, umjesto da pokušava oponašati dio patogena, cjepivo oponaša signale koje imunološke stanice koriste za međusobnu komunikaciju tijekom infekcije.
”Istraživanje koje tvrdi da postoji univerzalno respiratorno cjepivo zvuči predobro da bi bilo istinito, ali istraživači su možda došli do novog koncepta cijepljenja ako se rezultati na miševima potvrde u budućim istraživanjima na ljudima”, kazao je Brendan Wren, profesor mikrobne patogeneze na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu, koji nije sudjelovao u istraživanju.
”Koncept se temelji na oponašanju signala koje naše imunološke stanice koriste za zaštitu, umjesto na tradicionalnim cjepivima koja se oslanjaju na komponente pojedinih patogena”.
”Novo cjepivo potiče više dijelova imunološkog sustava i čini se da objašnjava široku zaštitu kod miševa”.
”To je pristup koji obećava i mogao bi imati široku primjenu i važne implikacije. Međutim, još je rano jer su dosadašnja istraživanja provedena samo na miševima, iako pokazuju dobre imunološke odgovore“.
”Sljedeća faza bila bi potpuno kontrolirana ispitivanja zaštite cjepiva, uz izravnu usporedbu s postojećim formulacijama cjepiva, no dug je put prije nego što ćemo znati proizvodi li ovaj pristup sigurno i učinkovito cjepivo za ljude“.
Bolesni od dijabetesa 2 na lijek čekaju do dvije godineIako pacijenti s dijabetesom tipa 2 u Hrvatskoj imaju na raspolaganju sve mogućnosti liječenja kao i u većini EU zemalja, u praksi se pokazuje da je nužno dijelu pacijenata kod kojih postoji potreba omogućiti propisivanje dokazano efikasnih GLP-1 RA lijekova u prvoj ili najkasnije u drugoj liniji liječenja, a ne kao što to trenutno definira HZZO da ih mogu dobiti tek u trećoj liniji liječenja, priopćilo je Društvo.
Ističu da je propisivanje tih lijekova u prvoj liniji liječenja u skladu s aktualnim europskim i svjetskim smjernicama liječenja dijabetesa tipa 2. U Hrvatskoj, navode, imamo odmak od te ustaljene prakse koji rezultira time da posebno osjetljivi pacijenti s dijabetesom tipa 2, prema procjeni Društva, na adekvatnu terapiju čekaju godinu do dvije, a često i dulje.
To, upozoravaju, povećava rizik od razvoja komplikacija bolesti te posljedično stvara dodatne troškove za zdravstveni sustav.
Navode pritom da liječenje komplikacija dijabetesa čini čak 88 posto ukupnih izdataka zdravstvenog sustava za dijabetes.
“Ne tražimo privilegije za oboljele od dijabetesa tipa 2, već usklađivanje s europskim i svjetskim standardima liječenja. Ako znamo da 88 posto ukupnog troška zdravstvenog sustava za dijabetes otpada na liječenje komplikacija te bolesti, logično je ulagati u pravodobno uvođenje terapije koja može spriječiti njihov razvoj”, izjavila je predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva Manja Prašek.
Dodala je da bi omogućavanje pravodobnog uvođenja GLP-1 RA lijekova u prvu ili barem drugu liniju liječenja za nekoliko tisuća pacijenata godišnje neznatno opteretilo proračun HZZO-a, a istodobno značajno unaprijedilo kvalitetu života oboljelih i smanjilo dugoročne troškove liječenja.
Savez za rijetke bolesti traži uspostavu fonda za liječenjeSlovenski parlament jednoglasno je donio zakon kojim se osniva fond za financiranje liječenja rijetkih bolesti u sklopu slovenskog Zavoda za zdravstveno osiguranje. Time se uvodi trajan i sustavan financijski mehanizam za liječenje tih bolesti, navodi Savez u priopćenju.
Novi slovenski model trebao bi osigurati dostupnost naprednih i visokospecijaliziranih terapija, uključujući i one koje dosad nisu bile dostupne u zemlji, uz mogućnost uključivanja stranih stručnjaka u donošenje odluka o liječenju.
Savez ističe kako, za razliku od Slovenije, u Hrvatskoj ne postoji poseban fond niti izdvojeni, transparentni mehanizam za financiranje inovativnih terapija za osobe s rijetkim bolestima. Financiranje se odvija kroz redovne proračunske stavke HZZO-a, bez zasebnog okvira koji bi omogućio dugoročno planiranje i zaštitu pacijenata čije terapije višestruko premašuju standardne bolničke proračune.
Osim toga, hrvatskim pacijentima nisu dostupne sve terapije koje je odobrila Europska agencija za lijekove (EMA), budući da europsko regulatorno odobrenje ne znači automatsku dostupnost u nacionalnom sustavu, a postupci uvrštavanja novih lijekova često su dugotrajni.
“Dok susjedne zemlje razvijaju posebne financijske instrumente kako bi osigurale stabilnost sustava i pravodobni pristup terapijama, hrvatske obitelji i dalje se suočavaju s administrativnim neizvjesnostima i financijskim pritiscima”, ističe se u priopćenju.
Rijetke bolesti pojedinačno pogađaju mali broj ljudi, no zajedno predstavljaju značajan javnozdravstveni izazov, zbog čega sve više europskih zemalja uvodi posebne modele financiranja jer klasični sustavi zdravstvenog osiguranja teško podnose teret iznimno skupih, ali životno važnih terapija.
Slovenski primjer, ističu u Savezu, pokazuje da je moguće uspostaviti predvidiv i održiv sustav, dok u Hrvatskoj ostaje otvoreno pitanje kada će se pokrenuti slične inicijative.
“Nameće se pitanje kada će Hrvatska otvoriti raspravu o sličnom rješenju i osigurati sustavni okvir za liječenje rijetkih bolesti. Vrijeme je za jasno i dugoročno rješenje”, poručuju.
Centar AI4Health.Cro traži timove za problem u dijabetesuRok za prijave na natjecanje je 9. ožujak 2026. godine.
Broj oboljelih od dijabetesa tipa 2 u stalnom je porastu. Procjene govore o 589 milijuna odraslih osoba s dijabetesom u 2024., uz projekciju rasta na 853 milijuna do 2050. godinu. Dodatno, pridržavanje terapiji lijekovima i dalje je iznimno nisko. Štoviše, svega 50 do 60 posto osoba s dijabetesom dosljedno se pridržava terapije. Posljedice uključuju povećanje rizika za razvoj komplikacija bolesti i teži tijek bolesti, hospitalizacije i znatne troškove za zdravstveni sustav. Cilj AI4Health.Cro inovacijskog natjecanja je promijeniti ovu paradigmu i to primjenom prediktivnih i personaliziranih rješenja temeljenih na umjetnoj inteligenciji.
U fokusu natjecanja, koje Centar AI4Health.Cro provodi u partnerstvu s AstraZenecom i Novo Nordisk Hrvatska te uz podršku projekta Centra za zdravstvene podatke – CHDC, koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, jest rješavanje jednog od ključnih javnozdravstvenih izazova današnjice.
Tražimo rješenje koje će uz pomoć umjetne inteligencije pomoći osobama s dijabetesom tipa 2 da se pridržavaju svoje terapije, korištenjem dostupnih zdravstvenih podataka na siguran i odgovoran način, u skladu s regulativom i potencijalom Europskog prostora za zdravstvene podatke.
Od sudionika se očekuje da stvore originalna rješenja koja se mogu praktično integrirati u zdravstveni sustav. Ta rješenja moraju uključivati sveobuhvatnu dokumentaciju, programski kod, te ostale tehničke detalje kako bi se osigurala njihova reproducibilnost od strane procjenitelja. Osim toga, svaki tim treba pripremiti kratko izlaganje koje ističe poslovne aspekte njihovog rješenja, poput inovativnosti, tržišnog potencijala i održivosti.
Natjecatelji će prvo razviti model koji, na temelju anonimiziranih podataka, može prepoznati osobu s dijabetesom tipa 2 koja se neće pridržavati terapiji te jasno objasniti koji su signali doveli do takve procjene. Zatim će taj uvid pretvoriti u praktično rješenje tako što će osmisliti konkretnu intervenciju koja se može provoditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (ordinacije obiteljske medicine) i prikazati je kroz interaktivni prototip, uz kratko obrazloženje kako bi se rješenje moglo širiti i koristiti u sustavu.
Prijaviti se mogu studenti (18+), startupovi, istraživači, razvojni inženjeri, podatkovni/AI timovi i interdisciplinarne skupine, u timovima od dva do pet članova, a nagradni fond iznosi 15.000 eura. Natjecanje je zamišljeno kao mjesto susreta onih koji znaju graditi tehnologiju i onih koji razumiju zdravstvenu realnost jer najbolje ideje nastaju upravo na tom spoju.
“Inovatori će raditi sa stvarnim, ali anonimiziranim zdravstvenim podacima o terapiji dijabetesa tipa 2, kako bi razvijena rješenja imala realan potencijal primjene u kliničkoj praksi. Privatnost pacijenata u potpunosti je zaštićena – rad se odvija u kontroliranim uvjetima, u skladu s GDPR-om i visokim sigurnosnim standardima, uz podršku projekta Centra za zdravstvene podatke – CHDC koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Suradnja sa zdravstvenim ustanovama dodatno osigurava da rješenja odgovaraju objektivnim potrebama liječnika i pacijenata”, objašnjava dr. sc. Anja Barešić, koordinatorica projekta AI4Health.Cro te voditeljica Laboratorija za računalnu biologiju i translacijsku medicinu na Institutu Ruđer Bošković.
Iz AstraZenece poručuju da je cilj podržati inovacije koje rješavaju stvarne prepreke u svakodnevnom liječenju: “U kroničnim bolestima male nedosljednosti u terapiji mogu imati velike posljedice. Zato su nam posebno vrijedne inovacije koja pomažu osobama i zdravstvenim timovima ranije prepoznati problem i reagirati jednostavno, bez dodatnog opterećenja sustava”.
Slično naglašavaju i iz Novo Nordisk Hrvatska: “Dijabetes je bolest s kojom se živi svaki dan. Inovacije imaju smisla samo ako osobama koje žive s dijabetesom donose konkretnu korist poput stabilnije kontrole bolesti, manje komplikacija i jasnu podršku u pravom trenutku. U Novo Nordisku investiramo značajno upravo kako bi takve lijekove učinili dostupnima, na zdravstvenom sustavu je da ih pacijentima ponudi u pravo vrijeme, a tehnološkim rješenjima možemo osigurati da pacijenti i iskoriste njihov puni potencijal u praksi”.
Dosadašnji inovacijski izazovi Centra AI4Health.Cro okupili su više od 200 sudionika u preko 40 timova koji su radili na rješenjima temeljenima na stvarnim kliničkim podacima. Rezultati su uključivali funkcionalne prototipove, osnivanje startupa, znanstvene objave i nastavak suradnje s kliničkim ustanovama. AI4Health.Cro je do danas isporučio usluge digitalne transformacije za više od 60 organizacija, ukupne tržišne vrijednosti preko 1.500.000 eura. Projekt je financiran kroz instrumente Europske unije, uključujući Digital Europe Programme, uz osiguran kontinuitet djelovanja do 2029. godine.
Kalendar natjecanja je precizno postavljen, s krajnjim rokom za prijavu do 9. ožujka 2026. godine, dok će velika završnica natjecanja biti Demo dan sredinom svibnja, na kojem će finalisti preuzeti nagrade i imati priliku predstaviti svoja inovativna rješenja medijima, potencijalnim ulagačima te domaćim i međunarodnim stručnjacima u zdravstvu i IT tehnologiji, pred preko 150 uzvanika, koji se već tradicionalno okupljaju na Godišnjoj AI4Health.Cro konferenciji u Zagrebu.
Svi detalji o pravilima sudjelovanja i izvođenju natjecanja dostupni su na web stranici.
Dr. sc. Tomislav Šmuc, koordinator za znanost i tehnologiju projekta AI4Health.Cro te predstojnik Zavoda za elektroniku na Institutu Ruđer Bošković:
”Timovi trebaju izraditi model koji iz dostupnih podataka može prepoznati kada postoji rizik da osoba s dijabetesom tipa 2 počne preskakati ili prekidati terapiju, i uz to jednostavno objasniti što je dovelo do takvog rizika, na način razumljiv liječnicima. Drugo, na temelju tih uvida timovi trebaju predložiti konkretnu intervenciju koja se može provoditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, te to prikazati kroz klikabilni prototip rješenja. Na kraju, očekujemo i kratko obrazloženje kako bi se takvo rješenje moglo šire primijeniti u sustavu i zašto bi imalo realnu vrijednost. Ukratko: od ranog prepoznavanja problema do jasnog plana djelovanja i prototipa koji pokazuje da je rješenje izvedivo”.
Frane Šesnić, direktor ZICER-a:
“Kroz ovo natjecanje sudionici dobivaju priliku razvijati rješenja koja mogu donijeti svakodnevnu korist osobama i pozitivno utjecati na javno zdravlje. Naš cilj je da najbolje ideje ne ostanu na razini prototipa, nego da se razviju u ekonomski održive projekte – a ZICER će timovima u tome biti konkretna podrška kroz svoje programe, infrastrukturu i mrežu partnera. Intenzivan rad, povezivanje s ekspertima iz gospodarstva i akademije te pristup stvarnim izazovima zdravstva sudionicima otvara prostor da naprave nešto što ima mjerljiv učinak. A kad inovacija znači bolju skrb i manje pogoršanja, vrijednost takvog doprinosa je doista neprocjenjiva”.
Pero Ivanko, koordinator projekta CHDC te voditelj Odjela za podatkovnu znanost i analitiku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:
”Zdravstveni podaci koji svakodnevno nastaju u skrbi za osobe kriju velik, a još uvijek uglavnom neiskorišten potencijal za istraživanje, inovacije i unapređenje sustava – upravo ono što Europa prepoznaje kao sekundarnu upotrebu zdravstvenih podataka. Europski prostor za zdravstvene podatke (EHDS) to mijenja, a natjecanje ‘AI u službi dijabetesa’ konkretna je primjena te ideje: timovima dajemo rijetku priliku da imaju pripremljene stvarne podatke u sigurnom okruženju za razvoj modela. U provedbi natjecanja je prirodan partner projekt uspostave Centra za zdravstvene podatke (CHDC) – kojeg vodi HZJZ uz partnere MIZ i HZZO – jer priprema Hrvatsku za uspostavu nacionalnog tijela za pristup zdravstvenim podacima prema EHDS uredbi. Ovo je konkretan primjer kako sekundarna upotreba podataka već danas može proizvesti rješenja sa realnom kliničkom vrijednošću”.
Njihova je uloga osobito važna kod osoba koje su već preboljele infarkt, imaju suženja krvnih žila ili pripadaju skupini s visokim kardiovaskularnim rizikom.
Ipak, kao i svi lijekovi, statini mogu imati nuspojave. Iako koristi njihove primjene u velikoj većini slučajeva nadmašuju moguće rizike, dio pacijenata tijekom terapije razvije određene tegobe. Liječnici pritom naglašavaju da nuspojave nikada ne bi smjele biti razlog za samovoljni prekid terapije. Prestanak uzimanja statina može povećati rizik od srčanog ili moždanog udara – ponekad u razdoblju od nekoliko mjeseci, a ponekad nakon nekoliko godina. Teško je predvidjeti kada bi se komplikacija mogla razviti, ali je jasno da se terapija uvijek može prilagoditi u dogovoru s liječnikom.
Danas je dostupno više različitih statina, među kojima su atorvastatin, rosuvastatin, simvastatin, pravastatin, fluvastatin, lovastatin i pitavastatin. Iako svi djeluju na snižavanje kolesterola, pojedini pacijenti na njih mogu reagirati različito.
Najčešći su razlog zabrinutosti bolovi u mišićima, osjećaj slabosti i umora. Kod nekih osoba riječ je o blagoj nelagodi, dok drugi opisuju izraženiju bol koja može otežati svakodnevne aktivnosti. Međutim, stručnjaci upozoravaju da dio tih simptoma može biti povezan s tzv. nocebo efektom.
Nocebo efekt je psihološki fenomen u kojem negativna očekivanja o lijeku potiču pojavu neugodnih simptoma. Ako osoba unaprijed vjeruje da će lijek izazvati bol, veća je vjerojatnost da će tu bol i osjetiti. Istraživanja su pokazala da se mišićne tegobe javljaju i kod osoba koje su primale placebo, što sugerira da percepcija rizika ima značajnu ulogu. Prema podacima stručnjaka klinike Mayo, stvarni rizik razvoja bolova u mišićima povezanih sa statinima procjenjuje se na oko pet posto pacijenata.
U iznimno rijetkim slučajevima statini mogu uzrokovati ozbiljno oštećenje mišića poznato kao rabdomioliza. Riječ je o stanju koje može dovesti do jakih bolova, oštećenja bubrega, pa i životno ugrožavajućih komplikacija. Ipak, takvi su slučajevi izuzetno rijetki i bilježe se u svega nekoliko pacijenata na milijun liječenih. Rizik je nešto veći kod visokih doza ili kada se statini kombiniraju s određenim drugim lijekovima.
Budući da statini djeluju u jetri, moguće su i promjene u jetrenim enzimima. Kod manjeg broja pacijenata dolazi do njihova blagog porasta, što se najčešće otkriva rutinskim laboratorijskim testovima. U takvim slučajevima terapija se obično nastavlja uz praćenje, dok je prelazak na drugi statin potreban samo rijetko, ako su promjene izraženije.
Stručne smjernice preporučuju provjeru jetrenih enzima prije početka terapije ili ubrzo nakon njezina uvođenja. Daljnje testiranje nije rutinski potrebno osim ako se pojave simptomi poput neobjašnjivog umora, gubitka apetita, bolova u gornjem dijelu trbuha, tamne mokraće ili žutila kože i očiju.
Jedna od tema o kojoj se posljednjih godina više raspravlja mogućnost je blagog porasta razine šećera u krvi tijekom uzimanja statina. U određenim slučajevima to može pridonijeti razvoju dijabetesa tipa 2, osobito kod osoba koje već imaju povišeni rizik. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) uvela je upozorenje o toj mogućnosti. Ipak, liječnici ističu da je apsolutni rizik malen te da statini istodobno smanjuju rizik od srčanog udara kod osoba s dijabetesom. U većini situacija koristi terapije nadmašuju taj potencijalni rizik.
Pojedini pacijenti prijavljuju prolazne smetnje pamćenja ili osjećaj zbunjenosti tijekom uzimanja statina. FDA je zbog takvih prijava uključio upozorenje u upute za lijek.
Međutim, dostupni znanstveni dokazi ne potvrđuju jasnu uzročno-posljedičnu vezu između statina i trajnih kognitivnih poremećaja. Većina studija pokazuje da su takvi simptomi rijetki i reverzibilni nakon prilagodbe terapije.
Važno je uzeti u obzir da su simptomi poput umora, zaboravljivosti ili poteškoća s koncentracijom česti i u općoj populaciji, osobito kod starijih osoba ili onih pod kroničnim stresom, pa ih nije uvijek moguće izravno pripisati lijeku.
Neće svi pacijenti razviti nuspojave. Veći rizik zabilježen je kod osoba koje uzimaju visoke doze statina ili više lijekova za snižavanje kolesterola, kod žena i osoba sitnije tjelesne građe te kod pacijenata starijih od 80 godina. Povećan oprez potreban je i kod osoba s bolestima bubrega ili jetre, neliječenom hipotireozom te određenim neuromuskularnim bolestima.
Na pojavu komplikacija može utjecati i konzumacija alkohola, a poznato je i da veće količine soka od grejpa mogu ometati razgradnju nekih statina u organizmu, povećavajući njihovu koncentraciju u krvi.
Statini mogu stupiti u interakciju s određenim lijekovima, uključujući amiodaron za poremećaje srčanog ritma, gemfibrozil za snižavanje masnoća, pojedine antibiotike i antifungalne lijekove, terapije za HIV te imunosupresive poput ciklosporina. Takve kombinacije mogu povećati rizik od mišićnih nuspojava. Zato je važno da liječnik bude upoznat sa svim lijekovima i dodacima prehrani koje pacijent uzima prije početka terapije.
Ako se pojave tegobe, rješenje najčešće nije prestanak uzimanja lijeka, nego prilagodba terapije. Liječnik može smanjiti dozu, preporučiti prelazak na drugi statin ili, u nekim slučajevima, savjetovati uzimanje lijeka svaki drugi dan, osobito kod onih koji dulje ostaju u krvi.
Ponekad kratka, kontrolirana pauza može pomoći u procjeni jesu li simptomi doista povezani sa statinom ili su posljedica drugih čimbenika, poput starenja ili pojačane tjelesne aktivnosti. Važno je i postupno uvoditi intenzivnije vježbanje jer nagle promjene mogu povećati rizik bolova u mišićima.
Dodaci prehrani poput koenzima Q10 često se spominju kao moguće rješenje za ublažavanje mišićnih tegoba, no znanstveni dokazi o njihovoj učinkovitosti zasad nisu dovoljno snažni.
Na internetskim forumima, osobito na platformi Reddit, gdje korisnici anonimno razmjenjuju osobna iskustva, mogu se pronaći brojne rasprave o terapiji statinima. U jednoj od njih, objavljenoj na forumu posvećenom ultramaratoncima pod naslovom “Anyone on Statins for cholesterol? Any side effects?”, korisnik pita druge trkače imaju li nuspojave, osobito bolove u mišićima i zglobovima, koji bi za sportaše izdržljivosti mogli predstavljati ozbiljan problem.
Odgovori pokazuju koliko su iskustva različita.
Dio korisnika navodi da godinama uzima statine bez većih poteškoća. Jedan sudionik rasprave piše da uzima rosuvastatin 20 mg već godinu dana te je u tom razdoblju istrčao dvije utrke na 50 kilometara i jednu na 100 milja, bez primjetnih nuspojava. Drugi navodi da pri dozi od 20 mg osjeća blagu mišićnu bol, ali da pri smanjenju na 10 mg tegobe nestaju.
S druge strane, pojedini korisnici opisuju umor, bolove u mišićima, osjećaj “ukočenosti” ili zabrinutost zbog mogućih dugoročnih posljedica. Zanimljivo je i da se u raspravi pojavljuje tema crvene fermentirane riže kao “prirodne alternative” statinima, no drugi korisnici upozoravaju da ta tvar sadrži monakolin K — spoj kemijski identičan lovastatinu, dakle zapravo djeluje kao statin.
Takve rasprave pokazuju da pacijenti terapiju često doživljavaju vrlo osobno i kroz prizmu svakodnevnog funkcioniranja — osobito kada je riječ o fizički aktivnim osobama. Istodobno, važno je naglasiti da su to individualna iskustva, koja ne zamjenjuju podatke iz kliničkih istraživanja niti službene smjernice.
Paracetamolom protiv mamurluka? Nije baš dobra ideja…Ali, paracetamol, koliko god da je moćan protiv glavobolje, za to nije preporučljiv.
Farmaceuti upozoravaju na to da se paracetamol razgrađuje u jetri pomoću istog enzima kao i alkohol.
Svatko tko je prethodnu noć konzumirao veću količinu alkohola neće svojoj jetri paracetamolom učiniti uslugu.
Poticanjem jetre na prekovremeni rad paracetamol ometa prirodnu sposobnost organizma da filtrira alkohol iz sustava, tvrde njemački farmakolozi.
I dok stručnjaci američke klinike Mayo kažu da je “vrijeme jedini siguran lijek za mamurluk”, ipak postoji nekoliko stvari koje možete učiniti da biste se osjećali bolje.
Možete, primjerice uzeti tablete protiv bolova s drugim aktivnim sastojkom, poput ibuprofena.
Izgubljene minerale pokušajte nadoknaditi bananama, mineralnom vodom ili voćnim sokovima. Slane namirnice ili one bogate ugljikohidratima poput pereca, tosta ili krekera, pomoći će vam da nadoknadite dio energije.
Neki ljudi kunu se u učinkovitost uzimanja elektrolita, a ponekad to čine i preventivno, prije ”pijančevanja”.
Otopine elektrolita, koje se obično propisuju za nadoknadu izgubljenih minerala kad netko pati od povraćanja ili proljeva, mogu pomoći u uspostavi ravnoteže u tijelu nakon mamurluka, ali ga neće prevenirati, tvrde farmakolozi.
Umjesto toga bolje je piti više vode jer alkohol izaziva dehidraciju. Čaša mineralne vode na svaku čašu vina pomaže smanjiti rizik od mamurluka.
FDA: Terapija za povećanje libida kod žena u postmenopauziAmerička regulatorna agencija Food and Drug Administration (FDA) nedavno je odobrila proširenje primjene lijeka flibanserina za liječenje kronično smanjene spolne želje kod žena u postmenopauzi mlađih od 65 godina. Time je prvi put otvorena mogućnost farmakološkog liječenja hipoaktivnog poremećaja spolne želje za skupinu žena koje su dosad bile izvan regulatorno odobrenih indikacija, unatoč izraženim i dugotrajnim simptomima.
Riječ je o odluci koja je odmah potaknula rasprave – ne samo o učinkovitosti samog lijeka, nego i o dugogodišnjem nerazmjeru između terapijskih opcija dostupnih muškarcima i ženama kada je riječ o seksualnom zdravlju. Dok su lijekovi za erektilnu disfunkciju već desetljećima dio rutinske kliničke prakse, farmakološke mogućnosti za žene i dalje su ograničene, često kontroverzne i opterećene regulatornim dvojbama.
Hipoaktivni poremećaj spolne želje (HPSŽ) definira se kao dugotrajan i izražen manjak seksualne želje koji uzrokuje osobnu patnju, emocionalni stres ili probleme u partnerskim odnosima. Ključno je razlikovati to stanje od povremenog pada interesa za seks, koji može biti povezan s umorom, stresom, životnim okolnostima ili prolaznim hormonalnim promjenama.
Procjenjuje se da se s padom spolne želje u razdoblju perimenopauze i menopauze susreće između 40 i 55 posto žena, no samo manji dio njih ispunjava kriterije za dijagnozu HPSŽ-a. Upravo se na toj razlici, upozoravaju stručnjaci, često lome očekivanja od lijekova, ali i javne rasprave o tome treba li smanjeni libido uvijek promatrati kao medicinski problem.
Flibanserin djeluje na središnji živčani sustav, gdje utječe na ravnotežu neurotransmitera odgovornih za regulaciju seksualne želje. Smanjuje aktivnost serotonina, koji u određenim dijelovima mozga može imati inhibicijski učinak na seksualni interes, te istodobnom povećava aktivnosti dopamina i noradrenalina, povezanih s motivacijom, osjećajem nagrade, uzbuđenjem i interesom.
Kod dijela žena pretpostavlja se da upravo poremećena ravnoteža tih kemijskih glasnika pridonosi kronično smanjenom libidu, čak i u situacijama kada ne postoje jasni hormonski ili psihološki razlozi za takvo stanje. Flibanserin ne potiče seksualnu želju izravno, već može smanjiti osjećaj ravnodušnosti, olakšati pojavu seksualnih misli i povećati vjerojatnost interesa za intimnost u kontekstu emocionalne bliskosti i odgovarajuće stimulacije.
U kliničkim ispitivanjima učinak lijeka procijenjen je kroz povećanje broja seksualnih iskustava te smanjenje osobne patnje povezane s niskim libidom. Iako su ti učinci umjereni, kod dijela pacijentica smatraju se klinički relevantnima.
Zbog mogućih nuspojava poput pospanosti, vrtoglavice i pada krvnog tlaka, flibanserin se najčešće preporučuje uzimati navečer, prije spavanja, čime se smanjuje rizik od neugodnih učinaka tijekom dnevnih aktivnosti.
Stručnjaci pritom naglašavaju da flibanserin nije ekvivalent lijekovima za erektilnu disfunkciju kod muškaraca. Za razliku od Viagre, koji djeluje periferno poboljšavajući dotok krvi, flibanserin djeluje centralno, ne izaziva trenutačno fizičko uzbuđenje i ne djeluje jednako kod svih žena. Zbog toga se opisuje kao lijek koji modulira seksualnu motivaciju, a ne kao stimulans.
Ujedno se upozorava da flibanserin nije učinkovit u svim slučajevima niskog libida, osobito kada su u podlozi problemi u partnerskom odnosu, depresija ili kronični stres, te da može imati važne interakcije s alkoholom i određenim lijekovima. Zbog toga se njegova primjena preporučuje isključivo ženama s jasno postavljenom dijagnozom hipoaktivnog poremećaja spolne želje, uz liječnički nadzor.
Za razliku od SAD-a, u Europskoj uniji trenutačno ne postoji nijedan odobreni lijek za liječenje hipoaktivnog poremećaja spolne želje kod žena. Ni flibanserin, ni bilo koji drugi lijek nisu dobili zeleno svjetlo europskog regulatora European Medicines Agency (EMA).
Europska regulatorna tijela u više su navrata zaključila da dostupni klinički dokazi ne pružaju dovoljno uvjerljiv omjer koristi i rizika, osobito kada je riječ o dugotrajnoj primjeni i sigurnosnom profilu. Posljedica je takvog pristupa da se liječenje niskog libida kod žena u Europi i dalje u velikoj mjeri oslanja na nefarmakološke metode, uključujući savjetovanje, psihoseksualnu terapiju i liječenje popratnih zdravstvenih stanja.
Za žene koje ne žele ili ne mogu uzimati lijekove, stručnjaci ističu da postoje i drugi pristupi koji mogu pomoći u ublažavanju smanjenog libida, osobito u razdoblju perimenopauze i menopauze. U središtu tih pristupa često se nalazi hormonska ravnoteža, ali i razumijevanje načina na koji se ženska seksualna želja razvija i održava.
Američka liječnica Prudence Hall, koja se desetljećima bavi hormonskim zdravljem žena, ističe da optimizacija razina estrogena i testosterona može imati snažan učinak na seksualnu funkciju žena. Prema njezinu iskustvu, primjena estradiola u obliku transdermalnog flastera ili kreme može poboljšati seksualnu želju i odgovor, dok nadoknada testosterona može olakšati postizanje orgazma i povećati njegov intenzitet.
Istodobno upozorava da se hormonska terapija ne svodi samo na spolne hormone. Regulacija funkcije štitnjače i smanjenje kroničnog stresa, koji utječe na lučenje adrenalnih hormona, može povećati razinu energije, smanjiti simptome depresije i neizravno pridonijeti povratku seksualnog interesa.
Njujorški ginekolog G. Thomas Ruiz naglašava da nizak libido ne mora uvijek imati biološku osnovu. U dijelu slučajeva riječ je o nerazumijevanju vlastite seksualne reakcije i o nedostatku komunikacije u partnerskom odnosu, osobito u dugotrajnim vezama.
„Kod muškaraca se uzbuđenje često javlja gotovo trenutačno, dok je kod žena proces sporiji i složeniji, pa faza uzbuđenja može trajati 20 do 30 minuta“, objašnjava Ruiz. Upravo zbog toga, dodaje, planiranje vremena za intimnost i svjesno stvaranje prostora za bliskost može imati pozitivan učinak.
Produžena predigra, emocionalna povezanost i otvorena komunikacija o željama i granicama često su jednako važni kao i bilo koja terapija. Ruiz također potiče žene da kroz samostalno upoznavanje vlastitog tijela bolje razumiju svoj seksualni odgovor i to znanje prenesu partneru, što se pokazalo korisnim i u menopauzi.
Kod nekih žena ključnu ulogu imaju hormonske promjene, kod drugih psihološki čimbenici, kvaliteta odnosa, kronični umor ili popratne bolesti. Upravo zato se i farmakološki i nefarmakološki pristupi trebaju promatrati kao dio šireg koncepta seksualnog zdravlja, a ne kao brza ili jednostavna rješenja.
Američko proširenje odobrenja flibanserina ponovno je otvorilo pitanje treba li Europa slijediti sličan put ili zadržati oprezniji regulatorni pristup. Za sada razlika između dvaju sustava ostaje izražena, a ženama u EU-u, uključujući Hrvatsku, i dalje su dostupni prije svega individualizirani, nefarmakološki i hormonski pristupi liječenju smanjene spolne želje.
Vitamini u tabletama: što znanost kaže o njihovoj iskoristivosti?Studije tržišta pokazuju da je njihova prodaja porasla tijekom pandemije koronavirusa.
Koliko se često koriste? Trećina njemačke populacije, na primjer, uzima vitamine kao dodatke prehrani barem jednom tjedno, pokazalo je reprezentativno istraživanje njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika (BfR). Svaki šesti Nijemac dnevno uzima vitaminske tablete ili prah.
Nedavni podaci iz američkog Nacionalnog istraživanja o zdravlju i prehrani pokazuju da je među odraslim osobama u SAD-u starijim od 20 godina 57,6 posto koristilo neki dodatak prehrani u posljednjih 30 dana, a ta se upotreba povećavala s godinama. Najčešći dodaci prehrani koje koriste sve dobne skupine su multivitaminsko-mineralni preparati.
Predsjednik BfR-a Andreas Hensel pokušava otrijezniti ljubitelje vitamina: “Uravnotežena i raznolika prehrana osigurava vašem tijelu dovoljne količine gotovo svih vitamina”.
“Većini ljudi ne trebaju vitaminski dodaci. Ako nepotrebno uzimate visoke doze vitamina, riskirate predoziranje s neželjenim zdravstvenim učincima”.
Predoziranje će u najboljem slučaju rezultirati time da vaše tijelo proizvodi “skupi urin”, kaže Wiebke Franz, nutricionistkinja savjetodavnog centra za potrošače u njemačkoj pokrajini Hesse, a u najgorem slučaju naštetit ćete svom zdravlju.
Dodaci prehrani, uključujući vitamine, ne podliježu ispitivanju kvalitete i sigurnosti kao lijekovi, napominje ona. Posljedično, nije neuobičajeno da vitaminske tablete i prašci sadrže nečistoće.
Kaže da je važno biti svjestan mogućih interakcija. Beta karoten, prekursor vitamina A, može povećati rizik od raka pluća kod pušača, upozorava Franz, a ni predoziranje vitaminom A “nije bezopasno”. Previše vitamina D može uzrokovati glavobolje, mučninu i kalcificiranje bubrega, a predugo uzimanje pretjerano visokih doza vitamina C može dovesti do kamena u mjehuru i bubrezima.
Predoziranje vitaminima ponekad prođe nezapaženo, kaže, jer ljudi koji uzimaju tablete i praškove također prirodno unose vitamine hranom, od kojih je neka također obogaćena vitaminima.
Ne postoje određene sigurne granice za unos vitamina, što je nešto što zagovornici potrošača kritiziraju godinama.
“Nedostaci vitamina nisu problem u Njemačkoj. Velikoj većini ljudi u ovoj zemlji ne manjka vitamina”, tvrdi Njemačko nutricionističko društvo (DGE). Vitaminski dodaci prehrani preporučuju se samo za nekoliko segmenata populacije, na primjer trudnice, kemoterapijske bolesnike, vrlo stare osobe i stroge vegane.
Samo njemačke ljekarne prodale su gotovo 2,3 milijarde eura vrijedne dodatke prehrani u 2020., od kojih su više od polovice bili vitamini i minerali, prema njemačkom ogranku IQVIA-e, američke tvrtke za istraživanje tržišta i farmaceutsko savjetovanje.
Prodaja vitamina i minerala zabilježila je porast od 11 posto u odnosu na 2019. Imunostimulansi su zabilježili najveći rast – čak 12 posto, a dvoznamenkast rast su zabilježile i kombinacije vitamina A i D, kao i kombinacije koje uključuju vitamin C.
“Bum u prodaji dodataka prehrani u 2020. godini kao što su kombinacije vitamina A i D, kao i vitamina C, vjerojatno je posljedica pandemije covida-19”, kaže Thomas Heil, potpredsjednik odjela za zdravlje potrošača IQVIA Njemačke. “Potrošači su očekivali da će njihovo uzimanje pružiti određenu zaštitu od infekcije.”
Stručnjaci kažu da su pogriješili. “Ne postoje studije koje pokazuju da uzimanje vitamina D štiti od infekcije novim koronavirusom ili od pojave simptoma bolesti”, izvještava BfR.
A Institut Robert Koch (RKI), odgovoran za kontrolu i prevenciju bolesti u Njemačkoj, piše: “Do danas nema dokaza da ljudi kojima ne manjka vitamin D imaju koristi u tom pogledu od uzimanja dodataka vitamina D”
Savjetnica za potrošače Franz upozorava da ne treba vjerovati zdravstvenim tvrdnjama proizvođača i distributera vitaminskih dodataka. Proizvodi se reklamiraju kao svojevrsni čudotvorni lijekovi, kaže ona, posebno na internetu i putem izravnog marketinga.
“Obmanjuju potrošače obećavajući zdravstvene koristi ili čak izlječenje”, primjećuje ona.
Marketing na društvenim mrežama posebno je velik problem, kaže Christiane Seidel, savjetnica za hranu u Savezu njemačkih potrošačkih organizacija (VZBV).
Iako je zabranjeno davati lažne tvrdnje o svojim proizvodima, često se na društvenim mrežama iznose nedopustive zdravstvene tvrdnje, ponekad čak idu tako daleko da kažu da proizvodi “pomažu protiv raka”.
“Vitamini mogu pomoći tijelu da normalno funkcionira”, kaže Seidel. “Dodaci prehrani ne pomažu u liječenju bolesti”.
Vitaminski dodaci su “super unosan posao”, napominje ona, dodajući da je izravan internetski marketing teško kontrolirati.
Ilegalno oglašavanje često propagiraju influenceri koji primaju proviziju za predstavljanje ili preprodaju proizvoda. Mnoge tvrtke nalaze se u drugim zemljama, a njihove web stranice često ne daju podatke o tvrtki i pojavljuju se samo prolazno, što sve predstavlja “veliki problem za provođenje zakona”.
Posao s vitaminskim dodacima enormno je narastao od početka pandemije covida-19, prema VZBV-u.
Hoće li se smanjiti kada se pandemija povuče, ostaje za vidjeti. Najnoviji podaci IQVIA-e pokazuju da je prodaja dodataka vitamina A+D u ljekarnama u Njemačkoj nastavila rasti u 2021. godini – za gotovo 17 posto, a pala je prodaja isključivo vitamina C.
U Europi odobren lijek za uznapredovalu masnu jetruPrema procjenama domaćih gastroenterologa i podacima iz kliničke prakse, nealkoholna masna bolest jetre pogađa oko 20 do 30 posto odrasle populacije u Hrvatskoj, što znači da bi s tim poremećajem mogla živjeti otprilike svaka četvrta odrasla osoba.
Iako ne postoje velike populacijske studije koje bi dale potpuno precizne brojke, hrvatski se podaci uklapaju u europski prosjek. Bolest je najčešće povezana s pretilošću, dijabetesom tipa 2, povišenim masnoćama u krvi i sjedilačkim načinom života, a često se otkriva slučajno, tijekom rutinskih laboratorijskih ili ultrazvučnih pregleda.
Masna jetra u početku najčešće ne uzrokuje tegobe. Nastaje zbog dugotrajne neravnoteže između unosa i potrošnje kalorija, pri čemu se višak energije u jetri pohranjuje u obliku masti. Mehanizam koji je nekada imao zaštitnu ulogu u suvremenim uvjetima obilja i tjelesne neaktivnosti postaje – štetan.
Jetra inače sadrži male količine masti, no kada se masnoća nakuplja u više od pet posto jetrenih stanica, govori se o masnoj jetri. Kod nealkoholne masne jetre uzrok nije alkohol, nego metabolički poremećaji, poput viška kilograma, šećerne bolesti ili povišenih masnoća u krvi. Zbog toga se danas sve češće koristi i naziv metabolički povezana masna bolest jetre.
Bolest može imati blaži oblik, kada je u jetri prisutna masnoća, ali bez upale i trajnog oštećenja. Taj se stadij u mnogim slučajevima može povući promjenama životnih navika. No, kod težeg oblika, uz masnoću se razvijaju upala i oštećenje jetrenih stanica, što s vremenom može dovesti do stvaranja ožiljaka (fibroze), ciroze, pa čak i raka jetre.
Problem je što masna jetra često nema nikakvih simptoma godinama. Kada se ipak pojave, najčešći su umor, nelagoda ili tupa bol ispod desnog rebrenog luka te povišene vrijednosti jetrenih enzima u krvi. Upravo zato bolest se nerijetko otkriva slučajno.
Kod dijela bolesnika masna jetra prelazi u uznapredovali oblik bolesti, pri čemu dolazi do razvoja upale jetre i postupnog stvaranja ožiljnog tkiva. Taj stadij danas se naziva metabolički disfunkcijski steatohepatitis (MASH), ranije poznat kao nealkoholni steatohepatitis (NASH).
MASH je ozbiljna bolest koja može dovesti u konačnici i do potrebe za transplantacijom jetre. Upravo za ovu fazu bolesti do nedavno u Europi nije postojao ni jedan specifično odobren lijek, a liječenje se temeljilo isključivo na promjenama životnih navika i kontroli pridruženih metaboličkih bolesti.
Europska agencija za lijekove (EMA) ove je godine po prvi put odobrila lijek namijenjen upravo bolesnicima s uznapredovalom masnom jetrom. Riječ je o resmetiromu, odobrenom za liječenje odraslih osoba s MASH-om i umjerenom do uznapredovalom fibrozom jetre (stadiji F2 i F3), u kombinaciji s prehranom i tjelesnom aktivnošću.
Lijek je već dostupan u Njemačkoj, a europsko odobrenje znači da se, nakon nacionalnih procedura procjene i financiranja, može uvoditi i u ostalim državama članicama Europske unije, uključujući Hrvatsku.
Resmetirom djeluje ciljano u jetri, što ga razlikuje od većine dosadašnjih terapijskih pristupa. Veže se na beta-receptor hormona štitnjače (THR-β), koji je dominantno izražen u jetrenom tkivu, te na taj način oponaša stanje blago pojačane funkcije štitnjače, ali bez značajnih učinaka na ostatak organizma.
Rezultat je takvog djelovanja ubrzan metabolizam masti u jetri, smanjeno nakupljanje triglicerida te ublažavanje upale i fibroze. Drugim riječima, lijek ne djeluje samo na posljedice, nego izravno na temeljni mehanizam bolesti.
”Za pacijente ovaj je lijek pravi blagoslov, jer po prvi put imamo specifičnu terapiju koja djeluje izravno u jetri i može zaustaviti ili barem ublažiti začarani krug oštećenja, upale i fibroze“, izjavio je prof. dr. Frank Tacke, ravnatelj Klinike za hepatologiju i gastroenterologiju berlinske Charité, za zdravstveni magazin Visite javne televizije NDR.
Unatoč velikom iskoraku, EMA je lijek odobrila uz posebne uvjete. Riječ je o uvjetnom odobrenju, što znači da se očekuju dodatni dokazi o dugoročnoj učinkovitosti i sigurnosti, a novi će se podaci procjenjivati najmanje jednom godišnje.
Razlog tome je što još uvijek nedostaju ključni klinički ishodi, ponajprije odgovor na pitanje smanjuje li liječenje smrtnost ili potrebu za transplantacijom jetre. Upravo se tim pitanjima bavi aktualna studija MAESTRO-NASH OUTCOMES.
Osim povoljnog učinka na jetru, resmetirom je u kliničkim ispitivanjima pokazao i smanjenje masnoća u krvi, uključujući LDL-kolesterol, što predstavlja dodatnu korist za bolesnike s metaboličkim poremećajima.
Ipak, lijek nije bez nuspojava. Najčešće su proljev i mučnina, dok se svrbež javlja nešto rjeđe, ali i dalje relativno često. Većina nuspojava javlja se u ranoj fazi liječenja i uglavnom je blagog do umjerenog intenziteta.
Odluka EMA-e temelji se ponajprije na rezultatima velike multinacionalne kliničke studije faze III MAESTRO-NASH, objavljene u New England Journal of Medicine.
Studija je obuhvatila 966 odraslih bolesnika s MASH-om i različitim stupnjevima fibroze jetre, koji su tijekom 52 tjedna primali 80 mg ili 100 mg resmetirona ili placebo. Nakon godinu dana potpuno povlačenje MASH-a zabilježeno je kod oko 30 posto bolesnika na dozi od 100 mg i oko 26 posto onih na dozi od 80 mg, dok je u placebo-skupini taj udio iznosio oko deset posto. Uz to, fibroza jetre poboljšala se za najmanje jedan stadij kod približno četvrtine bolesnika liječenih novim lijekom.
”Posebno je značajno to što se ovim lijekom mogu ublažiti, pa čak i djelomično poništiti oštećenja jetre u srednjim fazama fibroze, prije nego što bolest postane nepovratna“, istaknuo je prof. dr. Rainer Günther, voditelj hepatologije Sveučilišne klinike Schleswig-Holstein u Kielu.
Unatoč velikom terapijskom iskoraku, stručnjaci naglašavaju da ni jedan lijek ne može zamijeniti promjene životnog stila. Gubitak tjelesne težine, redovita tjelesna aktivnost, smanjen unos alkohola te liječenje pridruženih bolesti poput dijabetesa i dislipidemije i dalje su temelj terapije.
Preporučuje se smanjenje tjelesne mase za najmanje pet posto, a kod bolesnika s razvijenom fibrozom i oko deset posto, uz najmanje tri sata aerobne tjelesne aktivnosti tjedno. Te mjere u mnogim slučajevima dovode do značajnog poboljšanja stanja i trebaju se nastaviti čak i nakon uvođenja terapije lijekovima.