Oni koji znaju da imaju visok tlak mogu poduzeti tri koraka kako bi svoje stanje držali pod kontrolom i smanjili rizik od srčanih bolesti.
1. Vježbajte, izbjegavajte sol, nemojte pušiti
Uobičajeni savjet o zdravom načinu života vrijedi dvostruko ako želite izbjeći srčani udar, demenciju, zatajenje bubrega i druga zdravstvena stanja koja mogu biti uzrokovana zanemarenim krvnim tlakom.
To znači puno tjelovježbe, uravnotežene prehrane, malo soli i život bez cigareta. Zdrav način života pomoći će vam i da smanjite potrebu za lijekovima za tlak.
Najbolji su sportovi izdržljivosti poput vožnje bicikla, hodanja ili plivanja, idealno barem triput tjedno po 30 do 45 minuta.
Pritom je najbolje izbjegavati prenaprezanje kardiovaskularnog sustava. Ako, primjerice idete trčati, pokušajte ne sprintati do razine na kojoj jedva dišete.
2. Redovite provjere
Ako znate da imate visok krvni tlak trebali biste ga redovito mjeriti, primjerice, jednom tjedno ili svaki mjesec. Najbolje je da se o tome dogovorite s liječnikom.
Prilikom mjerenja kod kuće vrijednosti su obično niže nego kod liječnika. To je zato što su mnogi ljudi u ordinaciji pomalo uznemireni, što uzrokuje porast tlaka.
Zapisivanje vrijednosti u dnevniku ili aplikaciji dobra je ideja. Čak i ako se kao bolesnik s hipertenzijom osjećate dobro, liječnik bi vam ipak trebao povremeno izmjeriti tlak, primjerice svakih šest mjeseci.
3. Nemojte prestati uzimati lijekove
Lijekove treba uzimati točno onako kako je propisao liječnik. To znači da čak i ako se osjećate dobro, ne biste trebali smanjivati dozu – barem ne bez zelenog svjetla liječnika.
Svatko tko uzima ACE inhibitore, sartane ili diuretike trebao bi redovito kontrolirati funkciju bubrega i razinu kalija. To je zato što ti lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka mogu oštetiti bubrege.
Stručnjaci za zdravlje srca savjetuju preglede jednom prije početka terapije, četiri tjedna nakon toga, nakon tri mjeseca i zatim svakih šest mjeseci.
Engleski uzgajivači protiv stresa nude ‘druženje’ s kravamaFiona Wilson i njezini partneri s farme nov su sadržaj posjetiteljima počeli nuditi u veljači kad im je postalo jasno da njihove ekonomske nevolje neće nestati u skorije vrijeme.
“Neki ljudi vole kontakt s psima, drugi s mačkama ili konjima, a ima i onih koji vole ‘druženje’ s kravama”, rekla je AFP-u Fiona Wilson, pojasnivši da ljudi zapravo “dolaze zbog vlastite dobrobiti. Znanstveno je dokazano da blizina ovih velikih domaćih životinja mnogima ublažava tjeskobu te djeluje gotovo poput terapije”.
Vlasnici farme Dumble, blizu mjesta Beverlyja u istočnome Yorkshireu su, kao i mnogi drugi farmeri teško pogođeni naglim padom cijena mlijeka i u novije vrijeme visokom inflacijom. Ovaj su sektor u posljednjih nekoliko desetljeća napustili deseci tisuća uzgajivača.
Po službenim podacima knjižnice Donjeg doma britanskog parlamenta, u Ujedinjenom Kraljevstvu je 1950. godine bilo 196.000 farmi na kojima se proizvodilo mlijeko, no do 1995. ih je aktivno ostalo samo 35.700.
Pad cijena mlijeka i sve veći izdaci za energetske troškove, gorivo, stočnu hranu i gnojivo, nakon izbijanja rata u Ukrajini u veljači 2022. zapečatili su sudbinu mnogih poljoprivrednika. Podaci Odbora za razvoj poljoprivrede i hortikulture, udruge britanskih poljoprivrednika, kažu da je do listopada 2023. u Britaniji ostalo samo 7500 proizvođača mlijeka.
Usto su se vlasnici farme Dumble u posljednjih sedam godina šest puta suočili s poplavama zbog kojih je ona pod vodom bila mjesecima.
Shvativši da su im rashodi veći od prihoda Fiona i njezini partneri u siječnju 2022. odlučili su prodati svoje stado i započeti drugi posao.
Zadržali su pet krava, koje nisu mogli napustiti. “Smatrali smo ih, a to mislimo i danas, svojim prijateljicama. Tako su prijateljski nastrojene i oko sebe šire neki mir”, pojasnila je Fiona Wilson.
“Upravo zbog tog mira smo pomislili da bismo i posjetiteljima mogli ponuditi boravak s kravama, što bi nam omogućilo nešto veću zaradu, a i ljude bi zainteresiralo za to što mi ovdje zapravo radimo”.
Danas se čini da su i krave i posjetitelji vrlo zadovoljni. Fiona i partneri posjetiteljima govore o održivoj poljoprivredi. Zamijetili su da im je to zanimljivo. Maženje i četkanje krava privlači parove, obitelji i ljubitelje tih pitomih životinja iz cijele zemlje.
Druženje s kravama na farmi Dumble rezervirano je mjesecima unaprijed po cijeni od 50 funta (58,30 eura) po osobi. Morag i njezine prijateljice uživaju dok ih posjetitelji češkaju po bradi ili ih četkaju.
Vjerovanje da korištenje interneta šteti mentalnom zdravlju dovedeno u pitanjeNo jedno od najopsežnijih istraživanja o mentalnom zdravlju i korištenju interneta, Oxford Internet Institutea ukazuje na to da zapravo nema čvrstih dokaza koji bi povezali internet s negativnim utjecajem na ljudsku psihu.
Istraživanje provedeno na Sveučilištu Oxford upućuje na to da nema previše istine u informacijama o povezanosti intenzivnog surfanja i lošeg mentalnog zdravlja, odnosno da ne postoji ništa što bi to moglo potvrditi.
Britanska studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu Clinical Psychological Science otkrila je da je “povezanost korištenja interneta i psihološke dobrobiti u najgorem slučaju – mala.”
“Uložili smo golem napor da bismo otkrili što to povezuje tehnologiju i dobrobit pojedinca, no vezu nismo uspjeli pronaći”, kazao je Andrew Przybylski, profesor s Oxforda.
Przybylski je pojasnio da su on i kolege znanstvenici vrlo detaljno testirali kolika je mogućnost utjecaja interneta na različite dobi i spolove te su ustanovili da “nema dokaza koji bi poduprli popularne teorije po kojima su određene dobne skupine izloženije riziku”.
Znanstvenici s Oxford Internet Institutea proučili su podatke prikupljane gotovo dvadeset godina koji su obuhvatili korisnike interneta u dobi od 15 do 89 godina iz 168 zemalja.
Autori studije proučili su i ranije provedena istraživanja. Otkrili su da su brojne studije koje povezuju internetsku tehnologiju s negativnim utjecajem na mentalno zdravlje korisnika bile dvosmislene i podložne raznim tumačenjima.
“Razmotrili smo i proučili velik broj podataka o dobrobiti pojedinca i korištenju interneta, kako kroz vrijeme tako i kroz demografiju stanovništva”, rekao je Matti Vuorre, docent na Sveučilištu Tilburg i znanstveni suradnik na oksfordskom institutu.
Vuorre i kolege upozorili su da bi tehnološke tvrtke morale pružiti uvid u više podataka, umjesto da ih većinu zadržavaju za sebe, žele li konačno utjecati na to da se “popularne pretpostavke o negativnim psihološkim učincima internetskih tehnologija i platformi” odbace. Priznaju da su rezultati njihove studije nepotpuni samo zato jer istraživačima nije omogućen pristup podacima samih platformi.
Rak prostate ostaje problem i nakon Movembera – muško zdravlje treba postati cjelogodišnji prioritet!Premda je Health Hub kao policy think tank tijekom studenoga prioritizirao rak prostate kroz inicijativu ”Riješimo muški problem!”, svoju misiju simbolično nastavljamo odmah po završetku Movembera jer ovakva problematika ne poznaje vremenske i prostorne granice.
Stručnjaci iz projekta ”Let’s Talk Prostate Cancer” ističu kako je muškarcima često teško potražiti pomoć ili otvoreno razgovarati o svojim zdravstvenim problemima. Šokantno, nedavno istraživanje u Danskoj otkrilo je kako se svega jedan od pet muškaraca u dobi od 25 do 39 godina osjeća ugodno razgovarajući o svojim emocijama i zdravstvenim problemima sa svojim liječnikom obiteljske medicine. Ova nevoljkost obično je povezana s društvenim tabuima i stigmama specifičnim za muškarce, koji se često zanemaruju pri osmišljavanju pri kreiranju procesa liječenja. Ovaj je propust zabrinjavajući obzirom na to da su muškarci suočeni s nerazmjernim teretom bolesti koji se može spriječiti i liječiti, osobito ako se rano otkrije.
Primjerice, rak prostate može imati značajno poboljšane ishode s ranom dijagnozom i komplementarnim terapijama kao što su savjetovanje i fizioterapija. Europske i nacionalne zdravstvene politike trebaju promišljati o ovakvom specifičnom pristupu za muško zdravlje. Od 2011. godine nije objavljena nijedna specifična publikacija o zdravstvenim politikama posvećenim zdravlju muškaraca. Neke države mogu nam biti inspiracija da slijedimo njihove najbolje prakse poput Irske koja je postigla značajan napredak u fokusiranju na zdravlje muškaraca kroz Nacionalnu politiku i akcijski plan za zdravlje muškaraca (2008.).
No Hrvatska radi važne iskorake za budućnost s Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka prostate što nas svrstava među prve države u Europi i svijetu koje provode ovaj program.
”Rak prostate najčešća je vrsta karcinoma i uzrok smrti u Hrvatskoj kod muškaraca. Iako prevencijom i modernom medicinom imamo sve preduvjete preokrenuti ovaj negativni trend, nažalost prema posljednjim pokazateljima, kod mnogih bolesnika bolest se dijagnosticira u uznapredovanoj fazi koja onemogućuje povoljne ishode liječenja. Navedeno čini više nego dovoljan motiv ovoj Vladi i zdravstvenoj administraciji da mobilizira sve resurse i krene u ciljanu borbu protiv raka prostate pokretanjem Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate što nas svrstava među prve države u Europi i svijetu koje provode ovaj program. Ovaj značajan pothvat rezultat je Povjerenstva za izradu nacrta Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate, osnovanog još u svibnju ove godine, pod vodstvom akademika Željka Kaštelana”, istaknuo je ministar zdravstva izv. prof. dr. sc. Vili Beroš, dr. med. povodom obilježavanja mjeseca borbe protiv raka prostate globalno poznatog pod nazivom ”Movember”.
Preživljenje od raka prostate varira od države do države, no neki podaci ukazuju da još uvijek trebamo težiti onim državama u kojima je petogodišnje preživljenje 90 posto.
”Stopa petogodišnjeg preživljenja od raka prostate u našoj zemlji je oko 70 posto, što je značajno lošije od 90 posto, koliko iznosi u mnogim zapadnim zemljama. Već sam naglasio da je jedan od razloga nepostojanje organiziranog probira za rak prostate te posljedično veći postotak bolesnika koji se inicijalno dijagnosticiraju s metastatskom bolešću.“, izjavio je prof. dr. sc. Tomislav Omrčen, dr. med. (specijalist onkologije i radiologije s Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC Split).
Iako nema pouzdanih podataka o zastupljenosti PSA testiranja u Hrvatskoj, osnovni epidemiološki parametri iz Digitalnog atlasa raka prostate pokazuju da ima prostora za poboljšanje ukupne prognoze i rizika povezanih s rakom prostate u hrvatskoj populaciji u odnosu na ostale države Europe. Hrvatska je prema Digitalnom atlasu raka prostate među zadnjih 10 zemalja EU po broju građana koji imaju pristup urologu, sa stopom od 34.615 stanovnika na jednog urologa. Situacija nije bolja niti s ostalim specijalistima poput radioterapeuta i onkologa, te je važna dostupnost kompetentnim stručnjacima i centrima izvrsnosti kako bismo postigli željene ishode liječenja.
Dr.sc. Marin Prpić, dr. med. (specijalist onkologije i radioterapije s Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC Sestre milosrdnice) istaknuo je: ”Svakako je jedan od važnih faktora izdvajanje za liječenje, odnosno koliko sredstava se potroši za liječenje po osobi. U 2018. godini izravni trošak od raka u Hrvatskoj je iznosio 61 eura po osobi, što je bilo znatno manje od europskog prosjeka od 154 eura po osobi. Studije su pokazale da one zemlje koje ulažu više u liječenje raka imaju tendenciju postizanja boljih ishoda za pacijente. Postoje razlike u dostupnosti pojedinih opcija liječenja u pojedinim Europskim zemljama. Dostupne su gotovo sve novije opcije liječenja, ali naravno da bi se većim izdvajanjem dodatno poboljšala onkološka skrb za ovu veliku skupinu bolesnika”.
Dr. Dag Zahirović (specijalist radiologije i onkologije s KBC Rijeka) poziva na cjelogodišnju svijest o raku prostate i veću ulogu pacijenata zbog sve mlađih građana koje bolest zahvaća: ”Svjesnost o karcinomu prostate kao vodećem zdravstvenom problemu muške populacije je niska. Javno mnijenje je takvo da zaključuje kako je riječ o bolesti vrlo stare populacije što ne odgovara istini. Bolest se javlja u sve mlađim životnim kategorijama pa samim time ima sve veći upliv na cjelokupno društveno funkcioniranje, a ne samo na pojedinca i ograničeni broj pojedinaca. Muškarci bi se trebali ugledati na organizaciju i djelovanje udruga koje okupljaju bolesnice oboljele od karcinoma dojke i sve one koji žele i mogu doprinijeti liječenju i pomoći ovom dijelu populacije”.
Dr. sc. Maja Drežnjak Madunić (specijalist onkologije i radioterapije sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek) istaknula je važnost cjelogodišnjeg zdravstvenog opismenjavanja: ”Potrebno je razgovarati s muškarcima u svojoj obitelji o svojoj obiteljskoj povijesti i zdravlju prostate, te potaknuti muškarce u svojim životima da to učine i raspitaju se o preventivnim pregledima, PSA testiranju i redovitim sistematskim pregledima. Savjet muškarcima diljem Hrvatske da ‘riješe ovaj muški problem’: Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro!”.
Predsjednik European Cancer Organisation, Andreas Charalambous, pozvao je sve dionike na akciju u cjelogodišnjoj borbi protiv raka prostate. ”U sadašnjem mandatu postoji jedinstvena prilika da se EU bavi rakom prostate kao političkim prioritetom. No je li samo (zdravstvena) politika dovoljna? Politika treba akciju!”, zaključio je!
”Pozivam odgovorne u zdravstvenom sustavu da rade na omogućavanju bolje dostupnosti najboljoj skrbi za oboljele od raka prostate kroz veći broj specijalista koji sudjeluju u liječenju raka prostate, najsuvremeniju dijagnostiku, najsuvremeniju radioterapijsku opremu kao i opcije sustavnog liječenja. Za kraj, naglašavam važnost multidisciplinarnog pristupa dijagnosticiranju i liječenju raka prostate kroz koji se postižu najbolji ishodi bolesnika s rakom prostate”, zaključio je prof. dr. sc. Omrčen o ‘„”rješavanju muškog problema” koji treba ostati prioritet i nakon Movembera.
Čak 28 posto osnovnoškolaca u Zagrebu priznalo da ih je vršnjak jako udarioPokazalo je to Istraživanje vršnjačkog nasilja kod djece i mladih grada Zagreba, koje je u srijedu predstavljeno u Gradskoj skupštini. Istraživanje je proveo tim znanstvenica s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a ispitane su perspektive o vršnjačkom nasilju samih učenika, njihovih roditelja, ali i odgojno-obrazovnih učenika.
Uz verbalno i tjelesno, tu je i elektroničko nasilje
Među ispitanicima, bilo je 2075 učenika iz 15 zagrebačkih osnovnih škola i 5189 učenika iz 16 zagrebačkih srednjih škola, istaknula je Josipa Mihić, izvanredna profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Na pitanja o verbalnom nasilju, oko 41 posto osnovnoškolaca i 29 posto srednjoškolaca odgovorilo je da su doživjeli da ih netko vrijeđa. Gotovo polovica (46,8 posto) osnovnoškolaca i trećina (35 posto) srednjoškolaca reklo je da ih netko ogovara, a 46,7 posto osnovnoškolaca i 33,9 posto srednjoškolaca reklo je da im netko govori ružne riječi, od jednom mjesečno do skoro svakodnevno.
Što se tiče fizičkog nasilja, 6,5 posto osnovnoškolaca i 2,1 posto srednjoškolaca iskazalo je da ih je netko od vršnjaka jako istukao tijekom života, 28 posto osnovnoškolaca i 13,6 posto srednjoškolaca da ih je netko od vršnjaka jako udario ili gurnuo od jednom mjesečno do skoro svakodnevno, a 19,6 posto osnovnoškolaca i 13,6 posto srednjoškolaca doživjelo je da ih je netko od vršnjaka dodirivao po tijelu na neugodan način.
Kada se govori o elektroničkom (cyber) nasilju, djeca se najčešće suočavaju s ružnim govorenjem preko interneta, ili poruka, širenjem tračeva te isključivanjem i ignoriranjem na društvenim mrežama i u chat aplikacijama.
Da se o njima ružno govori preko interneta doživjelo je gotovo 52 posto osnovnoškolaca i oko 44 posto srednjoškolaca, dok je 27 posto i srednjoškolaca te 29 posto osnovnoškolaca, priznalo da su to učinili nekom drugom.
Srednjoškolci su se također izjasnili da je njih oko 16 posto doživjelo verbalno nasilje u mladenačkim vezama, dok je njih nešto manje od devet posto doživjelo fizičko nasilje u tim vezama. Također, 8,5 posto srednjoškolaca doživjelo je seksualno nasilje, a njih 26,8 posto elektroničko nasilje u partnerskim odnosima.
Povjeravanje o nasilju: 7,2 posto osnovnoškolaca nikome nije reklo
Među ispitanim osnovnoškolcima, njih 7,2 posto nije nikome reklo o doživljenom vršnjačkom nasilju, a među onima koji su se nekome povjerili, njih oko 15 posto to je reklo svojim roditeljima, oko 13 posto svojim prijateljima, oko osam posto razrednicima, a oko četiri posto stručnim suradnicima škole.
Kao najsnažnije posljedice doživljenog fizičkog i verbalnog nasilja kod osnovnoškolaca ističu se usamljenost, samoozljeđivanje i suicidalne ideacije. Srednjoškolci kao posljedice doživljenog nasilja osjećaju usamljenost, depresivnost, anksioznost i stres.
Istraživanje je pokazalo i da gotovo 29 posto roditelja učenika viših razreda osnovne škole percipira da je njihovo dijete bilo žrtva vršnjačkog nasilja, dok to percipira i nešto više od trećine roditelja srednjoškolaca (35,4 posto). Što se tiče odgojno-obrazovnih djelatnika, tek je oko devet posto među učenicima u svojim školama primijetilo verbalno nasilje, a dok je još manji postotak onih koji su primijetili tjelesno nasilje (4,6 posto) i elektroničko nasilje (3,41 posto).
”Istraživanje je financirano od Grada Zagreba s ciljem da prema njemu kreiramo Akcijski plan o zaštiti od nasilja u u 2024. i nadalje”, istaknula je zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Danijela Dolenec.
Dodala je kako je u srijedu Grad Zagreb potpisao dva sporazuma o preventivnom programu ”Za sigurno i poticajno okruženje u školama”. Jedan sporazum potpisali su Grad Zagreb i UNICEF, a drugi Grad Zagreb, UNICEF i Centar za pružanje usluga u zajednici Savjetovalište Luka Ritz.
U sklopu toga je dogovoreno da će se program koji je inicijalno osmislio UNICEF prilagoditi i implementirati u 27 osnovnih škola, nakon čega će biti predan Centru ”Luka Ritz” na daljnju implementaciju u drugim osnovnim školama u Zagrebu.
Sve više djece i mladih treba potporu zbog narušenog mentalnog zdravlja…“Savršena oluja” – pandemija koronavirusa, produbljivanje nejednakosti u društvu i “desetljeća neaktivnosti”, rezultirali su situacijom u kojoj potražnja premašuje kapacitet usluga, objavila je Britanska udruga za mentalno zdravlje djece i mladih.
Upozorava se da su djeca i mladi ljudi suočeni s “velikim izazovima” kada pokušaju doći do potrebne im podrške, jer su postavljeni vrlo visoki pragovi da bi mlada osoba ili dijete uopće bili upućeni na dodatnu stručnu pomoć. Nerijetko im se odbijaju stručne preporuke za pomoć, a liste čekanja su duge.
Udruga, koju čini 200 organizacija, među kojima su i dobrotvorne zdravstvene ustanove i organizacije, ističe da će se, bez obzira na to koja politička stranka pobijedi na predstojećim općim izborima, ona morati uhvatiti u koštac s ozbiljnim izazovom i intenzivno se posvetiti poboljšanju mentalnog zdravlja mladih ljudi u zemlji.
A to znači više ulaganja u potporu, bolju ranu podršku čim se pojave problemi, više brige o mentalnom zdravlju u svim obrazovnim ustanovama i reformu Zakona o mentalnom zdravlju i zaštiti prava djece.
Svako peto dijete ili mlada osoba u dobi od osam do 25 godina suočeno s problemom mentalnog zdravlja
U novom manifestu Udruge, u kojemu se iznose potezi koje bi političke stranke trebale poduzeti za očuvanje mentalnog zdravlja djece, stoji da se u 2023. godini svako peto dijete ili mlada osoba u dobi od osam do 25 godina suočilo s problemima povezanim s mentalnim zdravljem.
“To znači da se radi o šestero djece u razredu od njih 30”, napisali su autori, ističući da su “desetljeća neaktivnosti rezultirala sustavom mentalnog zdravlja djece u kojemu danas potražnja premašuje kapacitete.”
“Postavljanje visokog praga da bi se uopće dobila bilo kakva potpora, odbijanje stručnih preporuka i dugo vrijeme čekanja glavne su kočnice u sustavu, što rezultira time da se djeca i mladi suočavaju s velikim problemima u pristupu potpori koja im je potrebna”.
Autori smatraju da je mentalno zdravlje postupno jednostavno “iskliznulo s dnevnog reda političara”, zbog čega su izrazili zabrinutost.
Amy Whitelock Gibbs, predsjednica Udruge za mentalno zdravlje djece i mladih rekla je kako smatra da je “sada ključan trenutak za bolju brigu o mentalnom zdravlju djece i mladih”.
Malo ili nimalo konkretnih poteza
“Savršena oluja pandemije koronavirusa, produbljivanje nejednakosti u društvu i desetljeća neaktivnosti doveli su do neodržive situacije, ostavivši bebe, djecu, mlade ljude i njihove obitelji bez podrške koja im je toliko potrebna”.
“Više ne možemo prihvaćati lažna obećanja o promjenama, jer ona rezultiraju s malo ili nimalo konkretnih poteza. Predstojeći opći izbori su golema prilika da se pozornost usmjeri na mentalno zdravlje”, kazala je.
Istodobno glasnogovornik engleskog NHS-a kaže da je “ta služba angažirala 400 timova za mentalno zdravlje u školama i na fakultetima, što je još uvijek premalo, no ipak više od trećine učenika i studenata ima pristup podršci u učionicama, a još stotinu dodatnih timova trenutačno se obučava za pomoć”.
“Dakle, ako je vašem djetetu potrebna potpora ili pomoć kada je posrijedi mentalno zdravlje, javite se – NHS je tu da vam pomogne”, poručio je.
NHS je Nacionalna zdravstvena služba i javno financiran zdravstveni sustav u Engleskoj te jedan od četiriju sustava Nacionalne zdravstvene službe u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Svakodnevno vježbanje u isto vrijeme može znatno utjecati na zdravlje!Nova studija provedena na laboratorijskim miševima ukazuje na to da redovit ritam vježbanja donosi više prednosti za zdravlje.
Premda u mozgu postoji središnji tjelesni sat koji se nalazi u suprahijazmatičnoj jezgri, smještenoj u bazalnom dijelu prednjeg hipotalamusa, postoje i ostali periferni tjelesni satovi. Suprahijazmatična jezgra važna je jer regulira cirkadijalni ritam.
Naš središnji sat CNS (središnji živčani sustav) djeluje kao glavni ”pacemaker” za proizvodnju i održavanje cirkadijskog ritma u cijelome tijelu.
A tjelovježba može resetirati periferne tjelesne satove u zglobovima i kralježnici, pokazalo je istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Manchesteru.
Dogodi li se taj ”reset” svaki dan u isto vrijeme, periferni bi satovi mogli biti sinkroniziraniji s onim glavnim, otkrili su istraživači.
Prethodna istraživanja pokazala su da nesinkronizirani satovi u perifernim tkivima mogu povećati rizik od razvoja zdravstvenih problema poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, prenosi Science Alert.
“Naši su rezultati pokazali da je tjelesna aktivnost koja se prakticira tijekom jutra povezana s dnevnim obrascima ciklusa spavanja/buđenja i da prenosi informacije o vremenu iz središnjeg sata u mozgu, koji je osjetljiv na svjetlost, do skeletnog tkiva koje nosi težinu. To zapravo šalje signal vašem koštanom sustavu da je vrijeme da se probudi”, pojasnio je Qing-Jun Meng, kronobiolog na Sveučilištu u Manchesteru.
Znanstvenici su za potrebe studije pratili periferne satove u hrskavici, kralježnici i mozgu miševa dok su vježbali na trakama za trčanje u različito vrijeme.
Otprije se zna da su područja zglobova i kralježnice posebno aktivna za vrijeme tjelesne aktivnosti, a zna se i da se tijekom dana iz njih izbacuje voda.
To djelomično svakodnevno resetira periferne tjelesne satove.
Tim znanstvenika je otkrio da tjelesna aktivnost uz proces osmolariteta (smanjenja vode) dodatno resetira ove satove i, obavlja li se prema dosljednom rasporedu, poboljšava vremensku povezanost između satova u tijelu.
Rezultate još treba potvrditi na ljudima, no znanstvenici vjeruju da je posrijedi sličan učinak.
Zdravlje kostiju i zglobova utječe na sve u našem organizmu – od toga koliko dobro uspijevamo izvesti sportske aktivnosti do vjerojatnosti ozljeda ili razvoja stanja poput artritisa.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
Kako zaštititi mentalno zdravlje od uznemirujućih ratnih vijesti i podjela?Sve te slike mogu ostaviti traga na vašoj psihi, “pa biste, s psihološkog stajališta trebali pokušati ‘pauzirati’ i bar dijelom ih ne pratiti, posebno kada je riječ o moćnim snimkama, ili fotografijama”, savjetuje Nathalie Krahe, članica Profesionalne udruge njemačkih psihologa (BDP).
Da biste zaštitili svoje psihičko zdravlje trebali biste naučiti kako se nositi s uznemirujućim sadržajima o ratovima o kojima svakodnevno čitate, čujete ili ih gledate na tv-u ili portalima.
‘Doomscrolling’
Najčešće, kada pojedinac vidi objavu sa strašnim i uznemirujućim slikama, on i dalje traga za dodatnim informacijama, člancima ili objavama. Nevjerojatno je i nelogično, ali on traži potvrdu putem dodatnih slika i informacija. Ovo beskonačno ”konzumiranje” negativnih vijesti na internetu poznato je kao ‘doomscrolling’.
Krahe predlaže tri rješenja. Prvo je – pokušati se suzdržati od gledanja fotografija i videozapisa. Za dobro vašega mentalnog zdravlja ne biste trebali tragati za dodatnim uznemirujućim sadržajima, fotografijama ili videozapisima objavljenim na društvenim mrežama, jer na psihu imaju snažniji emocionalan utjecaj od pisanih informacija.
Smatrate li da vas takve fotografije previše uznemiruju, bolje je posegnuti za manje grafičkih medija. Ponekad su mentalne slike dovoljne – ne trebaju vam one stvarne. Da biste ponovno vratili vlastitu emocionalnu ravnotežu, pokušajte se prebaciti na medije koji nemaju slike ni fotografije, poput podcasta ili radija.
Drugo rješenje koje Krahe predlaže je druženje s bliskim vam osobama, jer će vam to omogućiti da se psihički rasteretite, da podijelite svoje emocije i saznate na koji se način drugi iz vaše okoline nose s užasima s kojima se svakodnevno susreću u vijestima.
Treće je rješenje ispitati motive ljudi koji objavljuju uznemirujuće sadržaje.
Pratite li određene grupe na društvenim mrežama, uvijek se trebate zapitati u čijem je interesu da se određene slike i fotografije objavljuju. Želite li takvo što i vi podržati? Ako je odgovor negativan, takav sadržaj ne biste trebali dijeliti dalje.
No to ne znači da biste trebali u potpunosti prestati pratiti svakodnevne vijesti i informacije. Na koncu konca, one su važne, jer pridonose stvaranju vaših stajališta i mišljenja.
Nepomirljiva stajališta
Ponekad su stajališta različitih ljudi nepomirljiva. No kako postupiti ako se to dogodi u vašoj obitelji, u odnosu s partnerom, u krugu prijatelja ili suradnika?
Krahe podsjeća kako je riječ o nečemu što nam je poznato otprije – iz doba vrhunca pandemije koronavirusa.
Tada su neki ljudi bili za cijepljenje, drugi su cjepivo smatrali opasnim i nepotrebnim, no sada je, smatra Krahe, u igri drugačija dinamika. S drugim su nas ljudima povezivale određene sklonosti i interesi i prije nego što smo razvili stav o aktualnim ratnim sukobima.
I u ovom slučaju ona predlaže tri moguća rješenja.
Prvo: ako ne možete postići barem slično stajalište o ratu u Ukrajini i/ili između Izraela i Hamasa, pokušajte se držati tema koje će među vama izazvati manje podjela – sve dok to odgovara i vašem sugovorniku.
Drugo: kritičko preispitivanje vaših stajališta moglo bi rezultirati sličnim stajalištem. Brojne razlike u mišljenju ostaju na mrtvoj točki manje zbog sadržaja nego zbog nevoljkosti obaju sugovornika da priznaju kako su bili u krivu.
Drugu osobu možete pitati na čemu temelji svoje stavove i kako je do njih došla. I vi se zapitajte isto.
Treće: trebalo bi razmisliti potiču li stvari koje nisu povezane s aktualnom temom međusobno neslaganje. Možda ste pod velikim stresom zbog situacije u obitelji ili na poslu, zbog čega dajete oduška vlastitoj pritajenoj frustraciji izlažući svoj stav o ovome ili onome ratu s posebnom žestinom kada započnete razgovor o toj temi.
Kako smiriti strasti o suprostavljenim stajalištima?
Eskaliraju li suprotstavljena stajališta o ratu na Bliskom istoku, ili u istočnoj Europi u žestoke rasprave, kako je najbolje smiriti strasti?
Ovdje nema zlatnog pravila. Ako opetovano ne uspijete pronaći zajednički jezik, možete se složiti da se ne slažete i prekinuti razgovor o spornoj temi. Možete kazati svome sugovorniku da su vas “svladale emocije” i predložiti da se “sve izrečene uvrede povuku”.
I na kraju, podsjeća Krahe, treba shvatiti da je nezrelo nekoga nazivati glupim samo zato što se njegovi pogledi na nešto razlikuju od vaših.
Stajalište po kojemu “baš vi morate biti u pravu” sprečava tolerantnost kada su posrijedi suprotna stajališta.
Inicijativa “#NeZaboraviMe” traži povećanje broja BRCA testiranja u Hrvatskoj”Pune tri godine od usvajanja Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2030., genetička testiranja koja čine osnovu prevencije i liječenja raka dojke ili jajnika i na koja pacijentice imaju pravo unutar hrvatskog javnozdravstvenog sustava, nisu zaživjela u mjeri u kojoj bi trebala”, priopćila je inicijativa.
Ističu da se testiranja na BRCA 1 i BRCA 2 mutacije, kojima se može utvrditi visoki rizik od razvoja raka dojke i jajnika, ili definirati preciznija terapija, u Hrvatskoj ne provode u dovoljnoj mjeri ni u skladu s kriterijima iz stručnih smjernica na području cijele Hrvatske.
S ciljem što hitnijeg rješavanja tog problema, inicijativa je organizirala sastanke akterima javnozdravstvenog sustava iz kojih je proizašlo pet zahtjeva, usmjerenih na povećanje dostupnosti BRCA testiranja u Hrvatskoj.
Inicijativa, uz ostalo traži raspisivanje natječaja za uspostavljenu specijalizaciju iz medicinske genetike, potreban broj specijalista u budućnosti, zapošljavanje i osposobljavanje stručnjaka za laboratorijski rad te uspostavu edukacije za rad u genetičkim savjetovalištima do završetka specijalizacije i uspostavljanje centra ili centara izvrsnosti.
Slovenija testira daleko više od Hrvatske
“Zahtjevi naše inicijative usmjereni su na potrebno poboljšanje pristupa genetičkom testiranju u Hrvatskoj. Dovoljno je pogledati u susjedstvo pa vidjeti kako to rade drugi. U Sloveniji, koja ima upola manje stanovnika od Hrvatske, testiranje se obavlja bez velikih poteškoća”, poručila je predsjednica udruge Nismo same Ivana Kalogjera.
Navodi da se u Institutu za onkologiju u Ljubljani godišnje testira više od 3000 pacijenata, što je daleko više nego u Hrvatskoj.
U inicijativi ističu kako neće stati dok ta tema ne dobije zasluženo mjesto kod ključnih donositelja odluka, među kojima se najviše ističu Ministarstvo zdravstva, HZZO, ali i klinički bolnički centri.
Predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska i voditeljica Odjela za citologiju Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju “Ljudevit Jurak” Vesna Ramljak ističe da tema BRCA testiranja jest pitanje struke, ali velikim dijelom i administracije koja se mora što prije pokrenuti kako bi se spasili životi žena diljem Hrvatske.
“Rješenja postoje, ali za njih treba više volje i posvećenosti”, poručila je Ramljak, ističući da su testiranja na BRCA mutacije nužan alat usmjeren na spašavanje života zdravih žena, ali i pacijentica koje već imaju dijagnozu.
Uz podršku više od 77 tisuća građana osigurana donacija za rad udruge P.I.N.K. – LIFESredstva su namijenjena otplati ultrazvuka za Kliniku za neurologiju KBC-a Sestre Milosrdnice te obnovi prostora u kojima Udruga provodi edukativne programe i pruža psihološko savjetovanje.
Više od 77 tisuća kupaca koji su tijekom listopada, Međunarodnog mjeseca borbe protiv raka dojke, u dm-u kupili odabrane proizvode omogućili su ovu donaciju jer je dm s partnerima izdvojio pet posto ukupnog prometa ostvarenog prodajom dezodoransa bez aluminijskih soli te Cedevite Pink.
”Ova je donacija nastavak dugogodišnje suradnje dm-a i Udruge P.I.N.K. – life te naših zajedničkih nastojanja da sugrađanima osiguramo bolju prevenciju, dijagnostiku i liječenje. Uspjeh petog izdanja kampanje za nas u dm-u ima posebno značenje jer smo tijekom ove godine poseban naglasak stavili upravo na žensko zdravlje. Ponosni smo što smo još jednom građane podsjetili na važnost brige o zdravlju i što se više od 77 tisuća njih aktivno uključilo u kampanju kako bi podržali rad udruge”, izjavila je Gordana Picek, voditeljica resora nabave i marketinga dm-a za regiju Adria te voditeljica prodajne regije u Hrvatskoj.
”Izrazito sam ponosna što smo tijekom višegodišnje suradnje na kampanji Pink Ribbon izgradili partnerski odnos i sretna sam što nam je partner baš dm. Za udrugu je ovo jako važna kampanja jer razinu osviještenosti o raku dojke podiže na jednu višu ljestvicu. Vrlo nam je značajna i financijska potpora jer bez nje nije moguće realizirati planove udruge. Još jednom zahvaljujem svima u dm-u i svim građanima koji su kupnjom podržali ovu donaciju”, istaknula je Nives Moric Noha, predsjednica Udruge P.I.N.K. – life.
Tijekom pet izdanja kampanje Pink Ribbon dm je uz pomoć kupaca i partnera podržao rad Udruge s više od 48.000 eura. Uz provedbu radionica s onkološkim pacijentima, prikupljena sredstva omogućila su opremanje kirurške sale Opće bolnice Dubrovnik, kupnju histeroskopa, otplatu ultrazvučnog uređaja za KBC Zagreb te otplatu ultrazvuka za Kliniku za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice.
