Previše vremena pred ekranima? Djeca imaju velike probleme…

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da djeca do druge godine uopće ne bi smjela biti izložena bilo kojoj vrsti ekrana, a rezultati istraživanja Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba iz 2017. godine na području Hrvatske, pokazalo je da je čak osmero od desetero male djece u doticaju s ekranima.

Posljednjih godina primijećen je i porast djece koja dobivaju odgodu upisa u prvi razred osnovne škole.

Na razini Hrvatske prošle godine oko 4000 djece dobilo je odgodu upisa, a među najčešće navedenim razlozima je psihofizička nezrelost djece. Na psihofizičku nezrelost može utjecati više razloga, a ekraniziram (pretjerano izlaganje djece ekranima) mogao bi biti jedan od njih.

“Razvoj dječjeg mozga je najintenzivniji do treće godine”, kaže psihologinja iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu Ivana Bilić. Objašnjava da mozak funkcionira preko sinapsi koje su veza između različitih neurona.

“Dijelovi mozga su odgovorni za različite funkcije poput kretanja, govora, emocija. Izlaganje različitim senzomotoričkim podražajima jačaju sinapse i izgrađuju mozak. U slučaju da se dijete nedovoljno izlaže različitim vanjskim podražajima, odnosno kada je većinu vremena izloženo istom podražaju, primjerice ekranima veze se počinju stanjivati i brzo nestaju”, objasnila je Bilić.

Edukacijska rehabilitatorica Jelena Petranović zaposlena u Dječjem vrtiću “Pjerina Verbanac” u Labinu kaže da djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela uopće biti izložena ekranima osim video poziva s bliskim osobama i to pod nadzorom odrasle osobe. “Izloženost djece u dobi od dvije do tri godine bi maksimalno trebala biti pola sata dnevno.

Djeca u dobi od tri do četiri godine isto ne bi smjela provoditi više od 30 minuta pred ekranom, a djeca od pet do deset godina od 1 do 1,5 sati dnevno”, kaže Petranović.

Dodaje da je vrijeme provedeno pred ekranom potrebno balansirati s razvojem praktičnih vještina i boravkom vani.

Kada su veze u mozgu čvršće, djeca će uspješnije percipirati svijet oko sebe, lakše će komunicirati i usvajati nove informacije. “Postići to u praksi znači djetetu dati adekvatne igračke i druge podražaje primjerene njegovoj dobi, ali ne ih i izložiti prekobrojnim igračkama i stvarima”, savjetuje Bilić.

Neka djeca prvo progovore engleski jezik

Petranović kaže da nije samo vrijeme pred ekranima važno već i kvaliteta onoga što se gleda.

“Treba pomno odabrati što će dijete gledati, primjerice crtiće sa sporijim ritmom izmjenjivanja slika, umjerenim vizualnim i zvučnim efektima te prvenstveno sadržajem sukladnim razvojnoj dobi”.

Ističe i da treba dati prednost sadržajima na materinjem jeziku.

Kaže da nisu rijetki slučajevi da djeca prije progovore engleski, nego hrvatski koji im postaje kao drugi/strani jezik.

“Često roditelji u tome ne vide problem, već su ponosni. Ali, pitanje je u tim slučajevima koliko je ostvaren puni potencijal izražavanja na materinjem jeziku”, kaže Petranović.

S druge strane, ako je generalno izloženost ekranima adekvatna te govorno-jezični razvoj djeteta na materinjem jeziku uredan smatra da nema štete u gledanju sadržaja na drugim jezicima.

Kada je dijete usmjereno na ekran, odvija se jednosmjerna komunikacija. Petranović kaže i da dugotrajna izloženost ekranima smanjuje djetetovu samokontrolu te doprinosi razvoju agresivnog i autoagresivnog ponašanja.

“Ako je dijete pred mobitelom, tabletom ili računalom, jednim klikom dobije sve i odmah. Brze izmjene sadržaja smanjuju dugotrajnost pažnje i koncentracije te im podražaji iz vanjskog svijeta koji su sporijeg ritma postanu dosadni i nezanimljivi”.

Petranović kaže da se to u vrtiću vidi kada djeca ne uspijevaju pratiti čitanje priče, slušati upute, usvajati nova znanja, samostalno se igrati te generalno sudjelovati u vođenim aktivnostima.

Dodaje da kada je dijete u dvosmjernoj komunikaciji s odraslim ili drugim djetetom ima priliku imitirati govor te verbalno izražavati svoje potrebe i osjećaje, učiti o suradnji, iskazivanju emocija, empatiji, regulaciji osjećaja i raznim drugim vještinama koje su neophodne za razvoj govora i postizanje socio-emocionalne zrelosti.

Kako se nositi s dječjom ovisnošću o ekranima i koji su alati roditeljima i odgajateljima na raspolaganju objasnila je Bilić.

“Važno je postaviti granice i biti dosljedan u njihovu provođenju. Potrebno je ograničiti vrijeme provođenja za bilo kojom vrstom ekrana, maknuti ih iz djetetove blizine, dogovoriti zajednička pravila o njihovu korištenju, ali i sam biti primjer”.

Bilić kaže da se s djetetom može provoditi zajedničko vrijeme u kućanskim poslovima (u skladu s dobi, slaganje posuđa, pravljenje ručka ili kolača, dijete neće biti pred ekranom, a učit će se odgovornosti i samostalnosti)  ili vani, u prirodi (trčanje, kontakt s biljkama i životinjama, skakanje po lokvama i blatu i sl.).

Savjetuje da se za vrijeme jela ugase i maknu svi ekrani iz vidokruga i da se djeci omoguće kreativne aktivnosti, pa i vrijeme kada će im biti dosadno jer im se tada zapravo pruža prilika da osmisle vlastito slobodno vrijeme i razvijaju kreativnost.

Migrene – dijagnoza, liječenje i kvaliteta života

Riječ je o neurološkoj bolesti koja najčešće pogađa osobe u dobi od 20. do 40. godine, a mnoge od njih čitav život ne znaju pate li od obične glavobolje ili migrene.

Naime, postoji oko 300 vrsta glavobolja, no najprepoznatljiviji je simptom za migrene pulsirajuća bol glave, obično praćena mučinom i povraćanjem te pretjeranom osjetljivošću na svjetlost i buku.

U 60 posto slučajeva bol se javlja na jednoj strani glave, a u 40 posto zahvaća obje strane. Može trajati satima ili danima te ima značajan utjecaj na kvalitetu života. U nekim slučajevima glavobolji mogu prethoditi upozoravajući simptomi poznati kao aura, odnosno vidni simptomi (svjetlucanje, ispadi u vidnom polju) ili drugi neurološki simptomi (smetnje govora, trnjenje ili pak slabost dijela tijela).

Migrene su tri puta češće kod žena nego kod muškaraca te ih se stoga povezuje s hormonskom podlogom iako uzrok još nije poznat.

Činjenica je da pacijenti obično imaju bliskog rođaka sa sličnim simptomima, što ukazuje na genetsko naslijeđe. Novije studije upućuju na funkcionalne promjene dijela mozga koji se naziva most (lat. pons) i koji se smatra pokretačem napadaja. Migrenska bol zahtijeva mirovanje jer se simptomi pogoršavaju s kretanjem.

Nije normalno da ženu boli glava

Zanimljivo je i da ne postoji dijagnostička pretraga za migrenu, ona se dijagnosticira isključivo neurološkim pregledom i detaljnim razgovorom s oboljelom osobom.

Čak 12 posto populacije ima migrenu, odnosno 20 posto žena te sedam do osam posto muškaraca, što je ogroman broj, jer je to više od oboljelih od dijabetesa, astme ili neke druge česte bolesti.

No, okolina često banalizira bol žena koje pate od migrena, kao da je to u zapadnoj civilizaciji normalna pojava – da ”ženu boli glava”.

Međutim, osobe koje imaju migrenu doslovno su hendikepirane u svakodnevnom životu, bol može po intenzitetu biti i “užasno jaka”, a uzroci su u širenju krvnih žila u glavi.

Ta pulsirajuća bol bez lijekova i analgetika može potrajati između 4 i 72 sata. Za oboljelu je osobu najbolje da tijekom jakog migrenskog napadaja ostane  u zamračenoj sobi i da taj dan ne ide raditi.

Problem je i što se oboljeli najčešće pokušavaju sami liječiti bezreceptnim analgeticima ili eventualno problem ispričaju obiteljskom liječniku. Tako žene ostaju bez dijagnoze misleći da je “nekako normalno da ih boli glava”, pogotovo za vrijeme menstruacije.

Povezanost s menstrualnim ciklusom

Naime, gotovo 60 posto žena prepoznaje povezanost napadaja s menstrualnim ciklusom, prema studiji objavljenoj u Journal of Headache Pain. To su menstrualne migrene i žene bi morale znati da je tu bolest moguće liječiti, odnosno da će im lijekovi poboljšati kvalitetu života.

Statistika pokazuje da neurologa najprije potraže one žene koje tijekom napadaja imaju aure, pojavu bljeskajućih svjetala ili cik-cak linija, u trajanju maksimalno 55 minuta.

Imaju osjećaj da im se suzilo vidno polje i navukla mrena preko očiju, a javljaju se i osjetni simptomi, utrnulost jedne strane tijela ili pak smetnje govora, u otežanom slaganju rečenica. Uplašene da je riječ o moždanom udaru, puno prije potraže neurologa i dobiju dijagnozu migrene od onih koje nemaju auru.

Međutim, bilo bi poželjno da to učine sve osobe koje pate od migrene te tako dobiju specifičnu terapiju, bilo akutnu ili preventivnu.

Akutne i preventivne terapije

Akutnoj terapiji pripadaju triptani, lijekovi koji brzo prekidaju napadaj i olakšavaju bol. Treba ih uzimati na vrijeme i u dovoljno visokoj dozi jer jako brzo pomažu u rješavanju simptoma.

U kontroliranju migrene važno je otkriti i koji su to okidači napadaja, primjerice – jaki začini, sol, crno vino, kofein, neprospavana noć, i ako je ikako moguće, izbjegavati ih. Zdrav način života, ograničavanje stresa, pravilna prehrana i dovoljno sna, vrlo su važni za izbjegavanje uobičajenih okidača i mogućnost smanjenja broja napadaja migrene.

Važno je znati da, osim akutne terapije, danas postoji i ona za prevenciju migrena. Za nju su kandidati pacijenti s intenzivnim glavoboljama, češćima od četiri dana mjesečno, kao i oni sa čestim aurama koji ne reagiraju na akutnu terapiju.

Riječ je o terapiji monoklonskim protutijelima u obliku injekcija koje si pacijent daje sam kod kuće poput inzulina, a za prevenciju teških oblika migrene od nedavno su dostupne u Hrvatskoj i tablete.

Život s terapijom, bez migrenskih napada, zaista je puno kvalitetniji, jer žene više nisu nekoliko dana mjesečno nesposobne za normalno funkcioniranje.

Vikend migrene

Problem je tim veći što je to nevidljiva bolest koju kod žena često banaliziraju i poslodavci i partneri.

Postoje pacijenti koji imaju glavobolju samo za vikend ili na godišnjem odmoru zbog pada stresa i adrenalina. Zato je važno da pacijenti vode dnevnik glavobolje, da zapisiju kada su je osjetili, koliko je trajala i što su uzeli od lijekova te ga odnesu neurologu, koji bi na osnovi toga trebao prepoznati i preporučiti odgovarajuću terapiju.

Udruga Migrena Hrvatska ima profil na Facebooku gdje oboljeli razmjenjuju iskustva. No, liječnici upozoravaju na oprez vezano uz savjete na društvenim mrežama, uključujući napise o piercingu koji navodno pomaže kod migrena.

No, osim lijekova, postoji i akupunktura za prevenciju migrene na teret zdravstvenog osiguranja, a dostupna je i u Klinici za neurologiju KBC Zagreb. Provodi se tako da pacijenti dolaze deset puta u tri tjedna, a učinak uglavnom traje šest mjeseci. Jedna je od mogućnosti preventivnog liječenja i apliciranje botulinskog toksina koji utječe na smanjenje učestalosti migrena i poboljšava kvalitetu života. Postupak se ponavlja svaka tri do četiri mjeseca.

dm podcast o migreni

”Kada udare migrena i glavobolja – ima li nade za nas?”

Zbog činjenice da migrena pogađa oko 400.000 osoba u Hrvatskoj, većinom žena, a istodobno je često neprepoznata i neliječena bolest, dm je objavio podcast o mogućnostima liječenja migrene u 21. stoljeću. Time je dm, prateći detaljno žensko zdravlje, o čemu je objavljeno nekoliko različitih podcasta, došao i do ove teme.

U tim podcastima, koje smo objavili na HINA Zdravlje, dm je omogućio da se uz zanimljive i stručne sugovornike ženama ponudi sveobuhvatna edukacija, pružajući prostor temama o kojima se rijetko govori te se iz različitih perspektiva sagledava fizičko, mentalno i socijalno zdravlje žena.

U podcastu pod nazivom ”Kada udare migrena i glavobolja – ima li nade za nas?”  gošća je prof. dr. sc. Darija Mahović Lakušić, specijalist neurolog, subspecijalist cerebrovaskularnih bolesti, voditeljica Poliklinike za neurologiju Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb. Razgovor je vodila mag. pharm. Anita Galić.

Teme o kojima se razgovaralo u ovom zanimljivom podcastu su:

– utjecaj migrene i glavobolje na kvalitetu življenja

 – kako si pomoći farmakološkim i nefarmakološkim mjerama

 – utjecaj hormona na migrene i glavobolje

 – kako stres utječe na glavobolje

VIDEO možete pogledati na YouTubeu, ali i na portalu HINA Zdravlje.

EU traži načine rješavanja ovisnosti o društvenim mrežama

Sredinom svibnja regulatori Europske unije objavili su kako će ispitati potencijalno izazivanje ovisnosti kod djece na društvenim mrežama Mete – Instagramu i Facebooku.

Europska komisija je izvijestila kako Metine platforme možda „iskorištavaju slabosti i neiskustvo maloljetnika”, pri čemu može doći do stvaranja ovisnosti i štete mentalnom zdravlju.

Istraga se provodi sukladno Zakonu o digitalnim uslugama koji predviđa posebna pravila za kompanije s više od 45 milijuna aktivnih korisnika u EU-u, odnosno za ”vrlo velike internetske platforme“.

Za “vrlo velike internetske platforme” predviđena je kazna do šest posto globalnih prihoda u slučaju nepoštivanja odredbi Zakona o digitalnim uslugama.

Meta je odbacila optužbe, istaknuvši da kompanija već “deset godina razvija više od 50 alata i politika” za zaštitu maloljetnih korisnika.

Utjecaj na zdravlje

Druge europske institucije bavile su se i ranije spomenutim pitanjem.

Tako je Europski parlament u prosincu prošle godine usvojio izvješće o dizajnu internetskih usluga koji stvara ovisnost i zaštiti potrošača na jedinstvenom tržištu EU-a.

”Internetske usluge koje stvaraju ovisnost mogu štetno utjecati na ljude te dovesti do povećanog pritiska, stresa, lošeg spavanja, preopterećenosti informacijama, nedostatka koncentracije i stalnog odvraćanja pozornosti”, navodi se u obrazloženju tog izvješća.

“Mlade osobe i djeca, a posebice djevojčice, podložniji su simptomima uslijed problematične upotrebe interneta, kao što su depresija i tjeskoba, ali i negativnom učinku na učenje, pamćenje i raspon pozornosti“, dodaje se.

Kao što su u Europskoj uniji regulirani duhan, igre na sreću i alkohol jer mogu prouzročiti ovisnost, tako je potrebno regulirati i dizajn internetskih usluga, istaknuli su europarlamentarci.

Tim su izvješćem europarlamentarci pozvali na ukidanje tehnika koje stvaraju ovisnost poput automatske reprodukcije sadržaja i beskonačnog pregledavanja sadržaja.

Europski parlament tada je zatražio od Komisije da zakonski regulira pitanje dizajna platformi koji izaziva ovisnost.

Između ostalog, zatražili su od Komisije da ”predloži digitalno ‘pravo na neometanje’  kako bi se osnažili potrošači tako da se sve značajke traženja pozornosti namjerno isključe i da se korisnicima dopusti da odluče aktivirati te značajke jednostavnim i lako dostupnim sredstvima, po mogućnosti uz priloženo obvezno upozorenje o mogućim opasnostima aktiviranja tih značajki sudjelovanja, nudeći potrošačima stvarni izbor i autonomiju, a da ih se pritom ne opterećuje prekomjernim informacijama“.

Dr. Vukušić upozorava na rodno eksperimentiranje s djecom

Susrećete li se u svom radu s djecom koja žele promijeniti spol?

U devet godina, otkako se u Hrvatskoj provode ovi eksperimenti, 12 puta je porastao broj djece i adolescenata koji se javljaju u KBC Zagreb s problemom rodnog identiteta. Oko 140 adolescenata primljeno je ambulantno 2023. s tim poremećajem, većinom djevojčica. No, nitko ne zna koliko ih je do sada stavljeno na hormonsku terapiju radi promjene spola. Ni KBC Zagreb, ni HZZO na upite o tome ne odgovaraju.

U HZZO-u bi to trebali znati, jer Nacionalno zdravstveno vijeće odobrava svaku promjenu spola u Hrvatskoj. Te brojke postoje i one bi trebale postati javne, pogotovo od kako progresivne europske zemlje zabranjuju ili strogo ograničavaju hormonske i kirurške intervencije na mlađima od 18 godina.

Koje su to europske zemlje zabranile blokatore puberteta?

Norveška, Finska, Danska, Francuska, Velika Britanija… Tome treba dodati i 20 američkih saveznih država te Australiju, koja je kroz svoje psihijatrijsko društvo pozvala na oprez kod davanja blokatora puberteta. Jesu li sve to homofobne ili transfobne zemlje? Treba napomenuti i da je 2022. britansko ministarstvo zdravstva zatvorilo najveću svjetsku dječju kliniku za promjenu spola Tavistock. Taj je potez potaknut slučajem Keire Bell, djevojčice koja je kao tinejdžerka na Tavistocku napravila tranziciju u muški spol, ali je kasnije zažalila.

Uslijedila je tužba tisuća djece koja su u Britaniji bila gurnuta u hormonsku terapiju na način kako se to sada provodi u Hrvatskoj. Djeca su kasnije shvatila da su bila zavedena, da su pogriješila i sada tuže sustav. Prekretnica je bio baš slučaj Keirre Bell koja je dobila presudu pred Vrhovnim sudom Velike Britanije. Tamošnja pedijatrica dr. Hilary Cass nakon četverogodišnjeg istraživanja zaključila je da za puno djece s rodnom disforijom promjena spola nije bilo rješenje za njihove probleme.

Rastući trend među maloljetnicama

Kod adolescenata vidimo od 2015. da je 12 puta više poremećaja rodne disforije i to najviše kod djevojčica. Riječ je o društvenoj zarazi koja se širi društvenim mrežama. Socijalni kontagij ili društvena zaraza jako je ozbiljan vektor u socijalnoj psihijatriji. Ističem razliku te pojave i urođeno disforičnih osoba koje su u velikoj patnji i treba im pomoć. No, ni to ne znači da moraju odmah ići na operaciju.

Statistika urođenih slučajeva je mikrokozmička – 0,015 posto za muškarce, odnosno 0,005 posto za žene. Ova eksplozija transrodnosti posljedica je  kontagija, što je sada zaključio i cijeli razvijeni svijet.

Zašto djevočice?

Tinejdžerice su jedna od društveno najranjivijih skupina koja je dodatno postala izložena nakon 2010. godine, pojave pametnih telefona i društvenih mreža koje potiču socijalnu patologiju kod djevojčica koje u fazi adolescencije traže identitet. Djevojke koje sebe ne smatraju adekvatnima diktatu ljepote s društvenih mreža, preko interneta nailaze na promidžbene poruke transaktivističkih grupa. One ih uvjere u to da će promjenom spola postati sretnije. I na prvi pogled to se djetetu učini kao pravo rješenje.

Znači, umjesto kritika vršnjaka, odbijanja i psihičkog stresa, djevojke dobivaju priznanja, lajkove, postaju “in” i to je jedan od velikih psihodinamskih motivatora. Nažalost, klinički hrvatski aktivisti tu djecu odmah guraju u promjenu spola.

To je medicinski zločin

Djeca u Hrvatskoj koja žele promjenu spola većinom odlaze u jednu kliničku instituciju gdje ih primi osoba, koja nije liječnik i koja se odmah djevojčici počinje obraćati u muškom rodu. Sve razvijene zemlje ističu da se djeci treba dati vremena, jer je to možda prolazna faza, da im se treba psihoterapijski pristupiti, umjesto da ih se ovako gura u hormonske i kirurške postupke koji nepovratno mogu škoditi njihovom zdravlju.

Nedavno se o tome očitovalo i Europsko udruženje psihijatara. Guranje i forsiranje djeteta u rodno-afirmativnu terapiju, umjesto psihosocijalnog pristupa, sada se već može definirati kao medicinski zločin.

Preudoreligija i kult

Djeca koja žele promijeniti spol u Hrvatskoj idu na vještačenje stručnjacima čiji je popis donesen 2015., a na listi su psiholozi, ginekolozi, psihijatri i endokrinolozi. Primjerice, uz ostale, to su psiholozi – Nataša Jokić Begić, Iva Žegura i Marina Grubić te psihijatri Dražen Begić i Davor Moravek.

Radi se o pseudoreligiji, o kultu koji se zasniva na pseudoznanstvenim bajkama. Agresivni transaktivisti žele da osoba koja želi promjenu spola, sama bira stručnjaka kod kojega će ići na vještačenje i da ga može promijeniti ako nije zadovoljna njegovim mišljenjem.

Niti jedna druga društveno ranjiva skupina u Hrvatskoj kod koje se procjenjuje zdravstveno stanje ili stupanj oštećenja organizma nema pravo birati medicinske vještake. Samo ova populacija ima pravo izbora kojemu će vještaku ići, što je apsolutno neetično.

Mogućnost promjene spola za mlađe od devet godina

Prije nekoliko mjeseci transaktivisti su htjeli progurati u Ministarstvu zdravstva smjernice po kojima bi promjena spola bila dopuštena i mlađima od devet godina. Procedura je takva da dijete dobiva hormonsku terapiju na teret HZZO-a ako dobije “zeleno svjetlo” Nacionalnog znanstvenog vijeća na temelju vještačenja stručnjaka.

Ističem da bi država trebala osigurati terapiju samo za mali broj ljudi koji su u stvarnoj patnji zbog svog spola, ali ne i za sljedbenike ovog raširenog kulta i pseudoreligije.

Dugoročni učinci još uvijek nepoznati

Prvi su rezultati primjene blokatora puberteta obećavajući, no dugoročni učinci moći će se utvrditi tek kada prvi tretirani pacijenti dosegnu prikladnu dob, stoji u važećim hrvatskim smjernicama iz 2015. Ovom je rečenicom priznato, prije devet godina, da se nad hrvatskom djecom provode eksperimenti. No, cijela ova aktivistička, interesno povezana scena i dalje ustrajava.

Kao negativne posljedice hormonske terapije u promjeni spola sve se više spominju anorgazmija, metaboličke promjene, neplodnost, gubitak intenziteta gustoće kostiju, kao i povećana incidencija karcinoma štitnjače. Vodeće Europsko udruženje za dječju i adolescentnu psihijatriju poziva da se hitno prestane s tim blokatorima puberteta, ali eksperimenti s hrvatskom djecom idu dalje.

Kako se osjeća dijete koje želi promijeniti spol?

Suočeni smo s eksponencijalnim rastom transrodnih adolescenata u kliničkoj populaciji, a pokazalo se da se transrodni identitet većinom pojavljuje kod adolescentica koje imaju brojne druge smetnje poput depresije, samoozljeđivanja, suicidalnosti, proboja psihotičnih smetnji koje prethode rodnoj disforiji, a zbog kojih su bile u psihijatrijskom tretmanu. I to je ključ – 99 posto te djece ima u pozadini neku drugu priču. I u promjeni spola vide izlaz, jer je to super, cool i većina vršnjaka to podržava.

Puno je manje dječaka koji žele promijeniti spol nego djevojčica. Većinom su to feminizirani dječaci, no roditelji moraju biti svjesni da je takav dječak možda istospolne orijentacije. LGBT pokret u svijetu počeo se jako protiviti transrodnoj ideologiji, ocjenjujući je genocidom gay populacije koju se gura u nešto što ona nije.

Oboljeli od teške anoreksije umiru jer im nema tko pomoći… 

Riječ je u prvom redu o oboljelima od anoreksije. Za Hrvatsku ne postoje podaci o pravima razmjerima, već samo procjene da je pogođeno oko 40.000 osoba. Pogađa žensku, ali i mušku populaciju i ne bira godine, iako najčešće započinje u adolescenciji.

Anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima

Dio oboljelih zahvaćeno je teškom anoreksijom (indeks tjelesne mase ispod 15). Takve osobe u odrasloj dobi u Hrvatskoj nema tko liječiti, jer nigdje ne postoji multidisciplinaran tim koji bi liječio tu psihičku bolest koja teško oštećuje i tijelo. Njihova je smrtnost blizu deset posto, što pokazuje da anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima.

Ako i ne dođe do smrti, takve osobe ostaju sasvim disfunkcionalne, izložene  depresiji, anksioznosti, psihozi, poremećaju osobnosti, neplodnosti, osteoporozi, osteopeniji, smanjenom rastu, oštećenju bubrežnih i srčanih funkcija….

Za sveobuhvatno liječenje potreban je cijeli tim specijalista od internista i nutricionista do psihijatara i ostalih stručnjaka.

Maloljetni bolesnici mogu se liječiti u Vinogradskoj bolnici, na pedijatriji, kod gastroenterologinje Orjene Žaje i nakon tjelesnog poboljšanja odlaze na psihoterapiju. U tome im već gotovo deset godine pomaže i Udruga ”Bea” iz Zagreba.

No, važno je istaknuti da ne postoji ni bolnica ni liječnik u Hrvatskoj koji bi liječio punoljetnu pothranjenu osobu čiji je indeks mase ispod 15, ističe u razgovoru za Hinu predsjednica Udruge H(RANA) Maja Krčelić te napominje da je problem tim veći što bolesnici stariji od 18 godina nisu skloni liječenju.

Upozorava da “sustav (država) ne prepoznaje takve bolesnike kao značajne i ne liječi ih, te ih se pušta da umru”. Mogu se liječiti izvan zemlje, npr. u Sloveniji ili Srbiji, koje su najbliže, ali i u drugim državama, no mogu li to platiti???

Ako imaju indeks mase iznad 15 mogu se psihijatrijski liječiti i dnevnoj bolnici na Jankomiru. Gužve su ogromne, termin treba čekati, a psihijatrijski tretman može trajati godinu i pol dana i to ako je pacijent motiviran. Važno je napomenuti da internističkog tretmana – nema.

Ne postoji jasan protokol liječenja

No, punoljetne osobe s indeksom nižim od 15 nemaju mogućnost hospitalizacije ni liječenja u dnevnoj bolnici, gdje bi bili i pod internističkim nadzorom. Ne postoji ni jasan protokol kako treba te osobe liječiti. Punoljetne osobe eventualno se šalje na gastroenterologiju, gdje provode nekoliko dana ili više, ali bez pomaka na težini i vraća ih se kući. Sustav ne zna što bi s njima, osobito ako nisu motivirane za liječenje, što je najčešći slučaj.

Često se događa da oboljele, ako i dođu do bolnice, gastroenterolozi šalju psihijatrima, a psihijatri gastroenterolozima.

Gospođa Maja Krčelić ima osobno iskustvo s  kćeri koja se s anoreksijom bori više od osam godina. Imala je 12,5 godina i bila je u sedmom razredu osnovne škole kada su počeli problemi s hranjenjem. U četiri mjeseca izgubila je 20 posto težine. Majka naglašava razmjere problema u kojima stradava tijelo mlade osobe, a značajno je narušeno i psihičko i zdravlje.

“Oštećenje srčanih zalistaka, bubrega, kostiju, teška osteoporoza i bolesna štitnjača”, nabraja Maja Krčelić sve posljedice anoreksije.

Situacija dramatična

Iz osobnog iskustva kaže da mnogi naši liječnici ne znaju što bi s takvim bolesnicima, neovisno o kojoj je bolnici riječ. Nemaju znanja, ali ni interesa da nešto saznaju. Situacija je zaista dramatična.

“Kao roditelj, obratite se liječniku s nadom da će pomoći vašem životno ugroženom djetetu, a on vam kaže da ne zna, ljuti se na vas što ste uopće došli s takvim djetetom, šalju vas izvan Hrvatske, šalju vas drugdje samo ne kod njih. Kako biste se vi osjećali da je to vaše dijete? Da se svaku noć budite da vidite diše li, da zanemarim sve ostale posljedice. Moja kćerka boluje od anoreksije osam godina s indeksom tjelesne mase 13”, ispričala nam je gospođa Krčelić.

Prošla je iskustvo liječenja u Dnevnoj bolnici za poremećaje hranjenja na Jankomiru i psihički je bolje, no i dalje ima organske probleme, posljedice dugotrajne pothranjenosti.

Ne postoji politička volja

Gospođa Krčelić kaže da poznaje roditelje čije su kćeri na rubu života s indeksom oko 10 koje ni u jednoj bolnici nisu htjeli primiti jer ne znaju što bi s njima.

Predlagali su liječenje izvan zemlje. Neki su se obratili i HZZO-u, spremni sudjelovati u plaćanju liječenja u inozemstvu, no odbijeni su s objašnjenjem da se taj poremećaj liječi i u Hrvatskoj u svakoj općoj bolnici.

U Hrvatskoj gastroenterolozi i internisti općenito, nisu osposobljeni za poremećaj prehrane i prebacuju problem jedni na druge, kažu u udruzi.

Apeliraju da se oformi barem jedan tim u Hrvatskoj, sastavljen od internista, nutricionista, psihijatara i ostalih specijalista koji će biti spreman prihvatiti ove bolesnike.

Takvi timovi i rezidencijalni centri postoje u svijetu (Njemačka, Engleska, Portugal, Italija, Slovenija …). No, tko može svoje dijete poslati izvan Hrvatske i plaćati liječenje po danu od 100 eura u Sloveniji, 1000 funti u Engleskoj ili 1000 eura u Portugalu, s tim da liječenje traje godinama?

Centar “Bea”, u suradnji s vrhunskim liječnicima iz Londona, ponudio je besplatnu edukaciju za psihijatre i medicinske sestre koji bi se educirali za liječenje punoljetnih pothranjenih osoba (s ITM manjim od 15). Edukacija je ponuđena KBC-u Zagreb i Osijek, psihijatrijskim bolnicama Vrapče i Sveti Ivan, općim bolnicama u Puli i Čakovcu. Ni jedna bolnica nije prihvatila edukaciju.

U grupi podrške udruge Hrana, koja se održava jednom tjedno, sudjeluje preko 110 članova, a svakim se danom javljaju novi s oboljelima u obitelji i to iz svih dijelova Hrvatske (Pula, Zadar, Split, Kutina, Osijek, Zagreb, Varaždin, Čakovec, Rijeka, Istra….), ali i iz Bosne i Hercegovine (Mostar).

Zato bi bilo dobro da se što hitnije u Hrvatskoj osposobi barem jedan kompletan tim  (idealno bi bilo u svim većim gradovima) za pomoć oboljelima od poremećaja prehrane.

Roditelji su pisali ministru zdravstva, traže pomoć, u pitanju je život njihove djece, no ističu da je odgovor vrlo jednostavan – ne postoji politička volja i ova je bolest na margini prioriteta.

Nema ni službenih podataka o umrlima

Udruga H(RANA) osnovana je 23.listopada 2023. godine na 1.  simpoziju o muškim poremećajima hranjenja, održanom  u Zagrebu.

Predsjednica Udruge Maja Krčelić ističe da “djeca umiru pred očima roditelja, a nema im tko pomoći”.

No, službeni podaci o smrtnosti od anoreksije u Hrvatskoj ne postoje, jer se ne vode kao preminuli od anoreksije, već od posljedica dugotrajnog bolovanja – zastoja srca,  bubrega ili čitavog niza drugih poteškoća s kojima se susreću čitav život.

Visoke razine herbicida u spermi i muška neplodnost

Novo istraživanje također je pronašlo dokaze o učincima herbicida na DNA i korelaciju između razine glifosata i oksidativnog stresa u sjemenoj plazmi, što ukazuje na značajan utjecaj na plodnost.

“Objedinjeni, naši rezultati ukazuju na negativan utjecaj glifosata na ljudsko reproduktivno zdravlje i moguće potomstvo”, rekli su autori studije, objavljene u časopisu ScienceDirect.

Znanstveni rad “Prisutnost glifosata u ljudskoj spermi” nastao je kao rezultat potrage za odgovorima zašto globalne stope plodnosti opadaju, a mnogi sumnjaju da je izloženost otrovnim kemikalijama poput glifosata značajan pokretač tog pada.

Glifosat se koristi na velikom broju prehrambenih usjeva u Sjedinjenim Državama. Najpopularniji proizvod na bazi glifosata je Monsantovo sredstvo protiv korova Roundup, koje je posljednjih godina u središtu pravnih i regulatornih bitaka. Studija američke vlade iz 2023. otkrila je genotoksičnost kod farmera s visokim razinama herbicida u krvi, što ukazuje na vezu između pesticida i raka.

U prosincu je skupina vodećih američkih javnozdravstvenih organizacija podnijela peticiju Agenciji za zaštitu okoliša da zabrani proizvod, iako su njezini branitelji rekli da nema konačnih dokaza o toksičnosti za ljude. Međutim, deseci zemalja zabranili su ili ograničili njegovu upotrebu.

Oksidativni stres – važan faktor u muškoj neplodnosti

Razine koje su francuski istraživači pronašli u spermi bile su četiri puta veće nego u krvi muškaraca, što je, kako su napisali autori, prva takva usporedba koja je napravljena. Nalaz su nazvali “zabrinjavajućim” jer ukazuje da je ta kemikalija posebno opasna za reproduktivni sustav.

Oksidativni stres “smatra se jednim od najvažnijih čimbenika u muškoj plodnosti jer regulira vitalnost i funkcionalnost sperme kod sisavaca”, napisali su autori i pronašli “značajnu pozitivnu korelaciju” između stresa i razine glifosata.

Ljudi koji se bave poljoprivredom imali su najviše razine glifosata, a 96 posto poljoprivrednika uključenih u studiju imalo je tu kemikaliju u organizmu. Vrtlari su također imali među najvišim razinama, a pušači su obično imali povišene razine, mnogo više od nepušača.

Međunarodna agencija za rak svrstala je glifosat u skupinu vjerojatnih kancerogena i u skupinu endokrinih destruptora, što se može prevesti kao hormonski otrov. Kada je neka kemikalija hormonski otrov i kada se pomiješa s vašim organizmom, možete očekivati hormonski kaos. Tu spadaju neurološki, reproduktivni poremećaji, imunološki poremećaji, efekt Pandorine kutije gdje možete očekivati spektar zdravstvenih poremećaja samo zato što ste svakodnevno izloženi glifosatu.

U jednoj europskoj studiji je dokazano kako je hrvatski poljoprivredni proizvod stvarno prilično čist u smislu kontaminacije glifosatom, ali je problem dublji, jer uvozimo hranu koja je onečišćena glifosatom. Što se tiče dopuštenih koncentracija, komplicirano ih je odrediti zato što glifosat nije jedna kemikalija, nego koktel kemikalija kojima ste izloženi.

Zbog kemikalija koncentracija spermija pala za 50 posto

Niz istraživanja pokazalo je da je broj spermija kod muškaraca u zapadnim zemljama u konstantnom padu, a kao glavni krivac detektirana je izloženost kemikalijama i plastici. U posljednjih 40 godina koncentracija sperme u ejakulatu smanjila se za 50 posto, pokazali su rezultati studije, objavljene u časopisu Human Reproduction Update, koju je sa suradnicima proveo dr. Hagai Levine sa sveučilišta u Jeruzalemu.

Njihovo je istraživanje pokazalo da broj spermija kod muškaraca u Sjevernoj Americi, Europi, Australiji i Novom Zelandu smanjio za 50 do 60 posto u razdoblju između 1973. i 2011. godine. Znanstvenike je posebno zabrinulo što je velik udio muškaraca na Zapadu s koncentracijom sperme ispod 40 milijuna po mililitru sjemene plazme, jer to ukazuje na neplodnost.

To nije samo pokazatelj plodnosti nego i zdravlja muškaraca, niske su razine povezane s povećanim rizikom od kroničnih bolesti, raka testisa i smanjenog životnog vijeka. Prošle godine je Levine sa svojim suradnicima, također u časopisu Human Reproduction Update, objavio podatke o globalnim trendovima. Istraživanje je obuhvatilo 53 zemlje, a pokazalo je kako je broj spermija padao u prosjeku za 1,2 posto godišnje od 1973. godine, a od 2000. godine stopa pada se ubrzala na više od 2,6 posto godišnje.

U Hrvatskoj se s neplodnošću bori oko 15 posto parova

Neplodnost, dakako, nije samo muški problem, povezana je i sa ženskim partnerom. U detekciji muške neplodnosti prvi je korak poslati muškog partnera na spermiogram. Dosadašnja je praksa pokazala da je u 40 posto slučajeva problem u muškarcu, u 50 posto slučajeva u ženi, dok su razlozi nejasni i nepotpuno objašnjeni kod oko deset posto parova.

Menstrualno zdravlje

Tabuiziranje menstruacije i te kako je zabrinjavajuće, budući da prosječna žena, kako navodi UNICEF, ima menstruaciju oko sedam godina tijekom života. Zbog svega navedenog još uvijek je potrebno razgovarati o menstruaciji iz različitih aspekata od predmenstrualnog sindroma (PMS), nošenja s fizičkim i mentalnim zdravljem za vrijeme PMS-a, utjecajem menstruacije na poslovni život i bavljenje fizičkim aktivnostima pa sve do seksualnih odnosa tijekom menstruacije kao i menstrualnog siromaštva.

Uzroci i simptomi PMS-a

Većina žena se svaki mjesec prije menstruacije suočava s nekim od simptoma PMS-a koji uključuju – promjene raspoloženja, osjetljive dojke, žudnju za hranom, umor, dijareju ili opstipaciju, nadutost u području trbuha, grčenje mišića, razdražljivost, anksioznost, a u nekim slučajevima i depresiju. Svi ti simptomi, prema klinici Mayo mogu varirati od neznatnih do intenzivnih.

Nije poznat točan uzrok PMS, ali smatra se da mu pridonose: cikličke hormonalne promjene (koje nestaju tijekom trudnoće i u menopauzi), kemijske promjene u mozgu odnosno fluktuacije serotonina – neurotransmitora ključnog za raspoloženje te depresija.

“Neke žene s teškim predmenstrualnim sindromom imaju nedijagnosticiranu depresiju, iako sama depresija ne uzrokuje sve simptome“, navodi klinika Mayo.
Bez obzira na težinu simptoma, kod većine žena znakovi i simptomi općenito nestaju unutar četiri dana nakon početka menstruacije.

Ali, mali broj žena s predmenstrualnim sindromom ima onesposobljavajuće simptome svaki mjesec. Taj onesposobljavajući oblik predmenstrualnog sindroma naziva se predmenstrualni disforični poremećaj (engl. premenstrual dysphoric disorder – PMDD). Simptomi PMDD-a uključuju depresiju, promjene raspoloženja, ljutnju, tjeskobu, osjećaj preopterećenosti, poteškoće s koncentracijom, razdražljivost i napetost.

Kako se nositi s PMS-om?

Mnogim ženama promjene načina života mogu pomoći u ublažavanju simptoma PMS-a. Ali, ovisno o težini simptoma, liječnik može propisati jedan ili više lijekova za predmenstrualni sindrom. Najčešće se propisuju: analgetici koji pomažu umanjiti bol i grčeve, hormonalni kontraceptivi i u nekim slučajevima antidepresivi.

Neke žene tvrde da im dodaci prehrani pomažu kod ublažavanja PMS-a. Prijavljeno je da kalcij, magnezij, vitamin E i vitamin B-6 umiruju simptome, ginko, đumbir, ulje noćurka i gospina trava. Dokazi o koristi suplemenata za liječenje PMS-a su ograničeni, iako mnoge žene prijavljuju da su im pomogli.

Ako se odlučite za upotrebu dodataka prehrani, a već koristite neke lijekove prije upotrebe se konzultirajte s liječnikom jer oni mogu imati nuspojave ili stupiti u interakciju s drugim lijekovima. Gospina trava, primjerice, smanjuje učinkovitost kontracepcijskih pilula.

Moć prehrane, vježbanja i sna u suzbijanju simptoma PMS-a

Ono što jedete može imati značajan utjecaj na simptome PMS-a. Uključivanje više cjelovitih namirnica poput voća, povrća, cjelovitih žitarica i nemasnih proteina u prehranu može pomoći u stabilizaciji raspoloženja i razine energije. Osim toga, smanjenje unosa kofeina, alkohola, šećera i slane hrane može pomoći u ublažavanju nadutosti, razdražljivosti i promjena raspoloženja povezanih s PMS-om.

Dokazano je da redovita tjelovježba ublažava simptome PMS-a tako što smanjuje stres, smanjujući stres, poboljšava raspoloženje i pridonosi boljem snu. Bavljenje aktivnostima poput brzog hodanja, jogginga, joge ili plivanja najmanje 30 minuta dnevno može pomoći u smanjenju ozbiljnosti simptoma i poboljšati opću dobrobit tijekom menstrualnog ciklusa.

Dovoljno sna ključno je za cjelokupno zdravlje i dobrobit, osobito tijekom menstrualnog ciklusa kada simptomi PMS-a mogu biti izraženiji. Sedam do devet sati kvalitetnog sna uravnotežuje hormone, stabilizira raspoloženje i djeluje na razinu energije. Uspostavljanje opuštajuće rutine odlaska na spavanje i stvaranje ugodnog okruženja može poboljšati kvalitetu sna i smanjiti težinu simptoma PMS-a.

dm podcast o menstrualnom zdravlju

”Menstrualno zdravlje – oni dani u mjesecu“

“Važnost teme o menstrualnom zdravlju prepoznao je i dm koji se u seriji podcasta o ženskom zdravlju dotakao i ove teme i to uoči 28. svibnja kada se obilježava Dan menstrualne higijene. Cilj obilježavanja Dana menstrualne higijene je upravljanje menstruacijom i menstrualnom higijenom te ukazivanje na menstrualno siromaštvo.

U podcastima, koje smo objavili na portalu HINA Zdravlje, dm je omogućio da se uz zanimljive i stručne sugovornike ženama ponudi sveobuhvatna edukacija, pružajući prostor temama o kojima se rijetko govori te se iz različitih perspektiva sagledava fizičko, mentalno i socijalno zdravlje žena.

U podcastu naziva ”Menstrualno zdravlje – oni dani u mjesecu“, gosti su prof dr. sc. Marina Šprem Goldštajn, spec. gin. iz Klinike za ženske bolesti i porode (Petrova), predsjednica Hrvatskog društva za menopauzu i članica Upravnog odbora Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju, pročelnica Zavoda za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju KBC Zagreb i Adam Vrbanić, dr, med., specijalizant ginekologije iz Klinike za ženske bolesti i porode (Petrova), KBC Zagreb.

Teme o kojima se razgovaralo u ovom zanimljivom podcastu su:

– Pogledi na menstrualno zdravlje iz različitih aspekata
– Seksualni odnosi za vrijeme PMS-a i menstruacije
– Kako ublažiti bol i nesanicu
– Učinak menstrualnog ciklusa na mentalno zdravlje
– Kako menstruacija utječe na radnu sposobnost
– Trebaju li žene biti fizički aktivne tijekom PMS-a i menstruacije i utjecaj prehrane
– Menstrualno siromaštvo.

Podcast dm-a pogledajte OVDJE:

Hormoni i posao – izazovi menopauze na radnom mjestu

Alenka Ostrihon, autorica programa ‘Hormoni & posao’ osmislila je ovaj projekt na temelju više od 20 godina dugog novinarskog i uredničkog iskustva.

“Tijekom karijere pokrenula sam mnoge projekte koji slave ženski uspjeh i postignuća, ali sam i otvarala teme koje nas muče. Tako sam za vrijeme mandata glavne urednice tjednika Gloria osmislila projekt ‘Pokrenimo promjenu – Menstruacija nije luksuz’ koji je doveo do smanjenja PDP-a na higijenske uloške s 25 na 13 posto.

Za menopauzu sam se zainteresirala prije tri godine kada sam odlučila da će jedno od naših događanja, upravo na tu temu, završiti na naslovnoj stranici magazina. Bila je to hrabra odluka, no pokazalo se ispravna. Nakon karijernog zaokreta nastavila sam raditi na osnaživanju žena pa je projekt ‘Hormoni & posao’ nastao kako bi se potaknula promjena u društvu s ciljem da se ženama osigura adekvatna podrška na radnim mjestima. Za taj sam projekt dobila stipendiju EU The Break, te mi je drago što je izazvao veliko zanimanje”.

Iskustva iz Velike Britanije podijelila je Deborah Garlick, direktorica organizacije Henpicked, koja je specijalizirana za edukaciju poslodavaca oko menopauze na radnom mjestu. Lani su sudjelovali u donošenju BSI Standarda, službenog dokumenta koji propisuje kako se menopauza tretira na radnom mjestu. Prema njenim riječima, u Velikoj Britaniji poslodavci dopuštaju uzimanje neplaćenih slobodnih dana za odlazak liječniku ili su vrlo fleksibilni oko radnih sati, a neki imaju i liječnike u uredima.

“Menopauza je nekada bila tabu tema, a danas je polovina poslodavaca aktivno uključena u ovu važnu promjenu. I oni su tu promjenu inicirali. Ovaj pristup pokazuje da napredni poslodavci uspijevaju zadržati zaposlenike, radnici su učinkovitiji, manje izostaju s posla, a oni imaju bolju reputaciju. Hrvatska ima sličnu priliku. S obzirom na starenje populacije i značajan broj žena u radnoj snazi, hrvatski poslodavci mogu imati koristi od usvajanja politika i praksi prilagođenih menopauzi. Bit ćemo sretni ako možemo pomoći da se promijeni narativ oko menopauze u javnosti, a pogotovo na radnom mjestu”.

O toj promjeni je govorila i Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH koja se osvrnula na činjenicu da žene mogu dobiti do tri dana bolovanja, ali i dulje zbog problema reproduktivnog zdravlja. No često su žene stigmatizirane, diskriminirane ili viktimizirane na tržištu rada zbog simptoma koji se mogu povezati s menopauzom.

Poslovni pogled na menopauzu na panelu pod nazivom Hormoni i korporativni termometar dala je Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije, Hrvatska (OIEH) – jedna od rijetkih visokopozicioniranih žena u našoj poslovnoj zajednici koja otvoreno govori s kakvim se izazovima (valunzi, nesanica, migrena, mentalna magla) nose žene, često na vrhuncu svoje karijere.

“Mi djelujemo u energetici koja, kao većinom muški sektor, zahtijeva borbu za opstankom. No mislimo kako sve može biti jednostavnije ako se ohrabrimo i bez srama ili straha govorimo o svojim hormonalnim promjenama. Stoga okolinu treba educirati da može razumjeti, prihvatiti i prepoznati simptome te u skladu s tim prilagoditi svoje reakcije. Iz Velike Britanije smo čuli inspirativan primjer kako se od školskih klupa nacija informira o svakom životnom stadiju i promjenama koje nosi. Odličan je osjećaj biti dio ovog projekta i mijenjati stvari nabolje”.

O medicinskom aspektu govorila je dr. Marina Šprem Goldštajn, ginekologinja i predsjednica Hrvatskog društva za menopauzu:

“Menopauza nije bolest već jedno od životnih razdoblja i zabluda je da se događa samo ženama iznad 40 godina. Postoji više od 30 simptoma, od fizičkih do psihičkih, koji se mogu javiti u menopauzi. Poznato je da gotovo 80 posto žena na radnom mjestu ima vazomotorne smetnje, njih 60 posto navodi da te smetnje utječu na radni proces, a deset posto žena mora napustiti svoje radno mjesto zbog tegoba povezanih s menopauzom”.

Dr. Marija Kaštelan, dermatovenerologinja otkrila je kako menopauza donosi suhoću kože, svrbež, bore…, a stres na poslu dodatno pogoršava te simptome.

“Kortizol, hormon stresa, može potaknuti i ubrzati starenje kože, smanjujući dodatno proizvodnju kolagena, hijalurona  i prirodnih ulja. Edukacija i podrška ključni su u pomaganju ženama da se nose s menopauzom, a kozmetika s aktivnim sastojcima poput proxylana, retinola, hijaluronske kiseline, glikolne kiseline te antioksidansa vitamina C, E i B3 može smanjiti znakove starenja”.

HR i Employer Branding stručnjakinja Jelena Jelušić, vlasnica INSPO Consultinga, potvrdila je koliko je važno uključiti menopauzu u programe zdravlja i dobrobiti zaposlenika, slično kao što tvrtke vode brigu o ženama tijekom trudnoće i porodiljnog dopusta.

“Većina tvrtki ima izazov privući i zadržati ljude te se doslovno bore za svakog kvalitetnog zaposlenika. Umjesto da su iskusne žene, mnoge na vodećim pozicijama, primorane napustiti radna mjesta zbog nedostatka razumijevanja i podrške vezano za simptome menopauze, poslodavci trebaju biti nositelji promjena. Prvi korak je da omoguće adekvatne informacije i podršku ženama. Dodatno, mnoge intervencije su vrlo jednostavne, poput ventilatora na stolu, mogućnosti rada od kuće ili više slobodnih dana za medicinske preglede. No, ključna je edukacija linijskih menadžera kao i stvaranje otvorene i inkluzivne kulture, kako bi osigurali da se ova tabu tema normalizira na radnom mjestu”.

Podršku projektu dali su Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova RH, organizacija Henpicked iz Velike Britanije, udruženje OIE Hrvatska, te tvrtke L’Oreal Adria (Vichy), Philip Morris International Zagreb, Hilton Hoteli Zagreb, Hrvatska pošta i Miva galerija vina.

“Postani udomitelj” s ciljem promicanja udomiteljstva

Udomiteljstvo je najbolji oblik privremene skrbi o djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, poruka je okruglog stola “Postani udomitelj” održanog povodom Međunarodnog dana obitelji i Nacionalnog dana udomiteljstva.

”Želim podijeliti svoj život s nekim tko treba dom i dati mu priliku da živi u stabilnom i sigurnom okruženju“, poručila je udomiteljica iz Zagreba na okruglom stolu pod organizacijom Obiteljski centar, Područna služba Grad Zagreb i Hrvatski zavod za socijalni rad.

U Hrvatskoj trenutno ima 2420 udomitelja, od kojih 1308 udomljava djecu, a odrasle njih 1112. U obitelji udomitelja nalazi se 2246 djece. Djeca se izdvajaju iz svojih obitelji zbog raznih nepovoljnih razloga odrastanja.

“Veliki broj djece izdvojene iz bioloških obitelji neće imati priliku vratiti se u svoju obitelj, ali potreba za toplinom obiteljskog doma ostaje”, poručili su stručnjaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra, Studijskog centra socijalnog rada te sami udomitelji.

Svatko od njih je sa svog stajališta govorio o problematici udomiteljstva. Djetetu bez odgovarajuće roditeljske skrbi se, u poticajnom i pozitivnom obiteljskom okruženju udomiteljske obitelji, osigurava stanovanje, prehrana, čuvanje, briga o zdravlju, odgoj, podrška u obrazovanju te zadovoljavanje i drugih, osobito emocionalnih potreba.

“Postoje djeca kojoj je život u obitelji udomitelja jedina prilika da dožive iskustvo života u obitelji te tako osjete ljubav i toplinu zamjenske obitelji, umjesto smještaja u dom socijalne skrbi”, istaknuli su i dodali da se udomiti mogu ne samo djeca, nego i odrasle osobe koje ne mogu samostalno voditi brigu o sebi zbog zdravstvenih ili nekih drugih razloga.

Osoba koja se želi baviti udomiteljstvom, podnosi zahtjev Hrvatskom zavodu za socijalni rad, koji potvrđuje ispunjavanje uvjeta i obavlja procjenu obitelji koja želi postati udomiteljskom. Ako osoba ispunjava sve uvjete, upućuje se na osposobljavanje. Po završetku osposobljavanja donosi se rješenje o dozvoli za obavljanje udomiteljstva.

Obavljanjem udomiteljske djelatnosti, ostvaruju pravo na opskrbninu kojom se podmiruju potrebe djeteta te naknadu za rad udomitelja za pruženu skrb i uloženi trud zbrinjavanju djeteta.

U cijelom procesu stručnu pomoć i podršku koju im pružaju stručnjaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, stručnjaci centara za pružanje usluga u zajednici i stručnjaci Obiteljskog centra, stoji u priopćenju.
 

Humanitarna akcija besplatnog taksi prijevoza žena s karcinomom

Udruga “Nismo same” do sada je za 919 korisnica iz svih krajeva Hrvatske osigurala više od 30.000 besplatnih vožnji, koje je platila zahvaljujući donacijama građana i tvrtki.

Zoran Aragović je dizajner koji stoji za brenda BiteMyStyle fashion design i godinama surađuje s udrugom, te je prethodno za njih dizajnirao majce, tunike i razne druge artikle. 

“Osmislili smo dva parea, nešto što spaja moj dizajn i cijelu ovu priču. Nadam se da ćemo vidjeti na plažama ljude koji ih koriste i da ih razveseljavaju”, izjavio je Aragović. 

Humanitarna akcija “Nisi sama – ideš s nama” osigurava besplatan taksi prijevoz za žene koje su oboljele od raka na kemoterapije i zračenja. Ovo je 18. humanitarna akcija, a trajat će od 20. svibnja do 31. srpnja.

Udruga je do sada platila preko 30.000 vožnji taksijem, što je stajalo više od 200.000 eura.

U petak su potpisali ugovor s Velikom Goricom, koja će donirati 10.000 eura za pokrivanje računa vožnje, a akciju su uključeni Rijeka i Karlovac. Nadaju se da će uskoro i Zagreb organizirati taksi vožnje. 

Korisnice usluge besplatnih taksi vožnji istaknule su važnost akcije koja nije pomogla samo njima, već i njihovim obiteljima. 

“Bio je zimski mjesec i velike prometne gužve, a ja sam bila sigurna da će me svaki dan u dogovoreno vrijeme čekati prijevoz na liječenje i nazad kući”, izjavila je jedna od korisnica.

Udruga provodi i druge projekte za pomoć i podršku oboljelim ženama i njihovim obiteljima kao što su: ”Nisi sama – educiraj se uz zdravu kavu s nama“, ”U listopadu nosimo roza“, ”Humanitarni buvljak“ i dr.