Također pomažu u usporavanju biološkog starenja, pri čemu se pokazalo da su ljudi koji imaju pristup zelenim površinama u prosjeku 2,5 godine biološki mlađi od onih koji nemaju, objavljeno je u srijedu u novoj studiji u časopisu Science Advances.
“Život u blizini više zelenila može vam pomoći da budete mlađi od svoje stvarne dobi”, rekla je za agenciju AFP Kyeezu Kim, glavna autorica studije i postdoktorandica na Feinberg School of Medicine Sveučilišta Northwestern.
“Vjerujemo da naši nalazi imaju značajne implikacije za urbano planiranje u smislu širenja zelene infrastrukture za promicanje javnog zdravlja i smanjenje razlika u zdravlju”, dodala je.
Izloženost zelenim površinama prije se povezivala s boljim kardiovaskularnim zdravljem i nižim stopama smrtnosti.
Smatra se da je razlog pomlađivanja veća tjelesna aktivnost i društvene interakcije, no nije jasno jesu li parkovi stvarno usporili starenje na staničnoj razini.
Kako bi to istražili, tim koji stoji iza studije ispitao je kemijske modifikacije DNK poznate kao “metilacija”.
Prethodni rad pokazao je da takozvani “epigenetski satovi” koji se temelje na metilaciji DNK mogu biti dobar prediktor zdravstvenih stanja kao što su kardiovaskularne bolesti, rak, kognitivne funkcije i točniji način mjerenja starosti od kalendarskih godina.
Kim i kolege pratili su više od 900 bijelaca i crnaca iz četiri američka grada, Birminghama, Chicaga, Minneapolisa i Oaklanda, u razdoblju od 20 godina (1986. – 2006.).
Koristeći satelitske snimke, tim je procijenio koliko su adrese stanovanja sudionika bile blizu okolnoj vegetaciji i parkovima, te je upario te podatke s uzorcima krvi uzetim u 15. i 20. godini istraživanja, kako bi odredili njihovu biološku dob.
Tim je izradio statističke modele za procjenu rezultata i kontrolu drugih varijabli poput obrazovanja, prihoda i čimbenika ponašanja poput pušenja, koji su mogli utjecati na rezultate.
Otkrili su da su ljudi čiji su domovi bili okruženi s 30 posto zelenila u radijusu od pet kilometara bili u prosjeku 2,5 godine mlađi biološki u usporedbi s onima čiji su domovi bili okruženi s 20 posto zelenila. Crnci s većim pristupom zelenim površinama bili su samo godinu dana biološki mlađi, dok su bijelci bili tri godine mlađi.
“Drugi čimbenici, kao što su stres, kvaliteta okolnih zelenih površina i druga društvena podrška, mogu utjecati na stupanj dobrobiti zelenih površina u smislu biološkog starenja”, rekla je Kim, objašnjavajući razlike koje zahtijevaju daljnja istraživanja.
Na primjer, parkovi u siromašnim četvrtima koji se koriste za nezakonite aktivnosti mogli bi biti manje posjećeni, negirajući prednosti.
Sljedeći koraci mogli bi uključivati istraživanje veze između zelenih površina i specifičnih zdravstvenih ishoda, dodala je. Također još nije jasno kako točno zelenilo smanjuje starenje, dodala je.
Epidemiolog Manuel Franco sa Sveučilišta Alcala i Johns Hopkins nazvao je istraživanje “dobro osmišljenom studijom”.
“Imamo više i bolje znanstvene dokaze za povećanje i promicanje korištenja urbanih zelenih površina”, dodao je Franco, koji nije bio uključen u studiju.
Nevježbanje nezdravo poput pušenja ili uzimanja opioidnih preparataTo možda i nije vijest, ali dugoročna studija koja je obuhvatila gotovo 720.000 američkih vojnih veterana pokazala je koje su loše životne navike – najgore, barem među bivšim vojnicima, koji imaju veću vjerojatnost da će patiti od stanja kao što je posttraumatski stresni poremećaj od opće populacije.
Za potrebe studije tim znanstvenika predvođen Xuan-Mai Nguyenom sa Sveučilišta Illinois proučavao je osam životnih navika za koje se smatra da pridonose zdravom načinu života, a to su tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, nekonzumiranje većih količina alkohola, nepušenje, dobro podnošenje stresa, dobar san, održavanje pozitivnih društvenih odnosa i nekorištenje opioidnih lijekova protiv bolova.
Samoća, brza hrana, loš san i pretjerani stres su se u nekim slučajevima pokazali gotovo podjednako loši kao pušenje ili opioidi za svakoga tko bi želio doživjeti punu starost.
Studija je pokazala da je fizička neaktivnost jednako loša, kao i ovisnosti o nikotinu ili opioidima.
Studija, predstavljena na međunarodnoj konferenciji “Nutrition 2023” u Bostonu, otkrila je da će muškarci u 40-ima sa svih osam loših navika umrijeti 24 godine prije svojih vršnjaka koji nemaju niti jednu lošu naviku, a ženama će životni vijek vjerojatno biti skraćen za 21 godinu.
Pušači, ovisnici o opioidima i oni koji se jedva bave tjelovježbom imali su 30-45 posto veći rizik od smrti, a oni koji se vole napiti, loše jedu, nedovoljno spavaju ili su pod velikim stresom imali su 20 posto veći rizik od smrti.
Samci stariji od 40 mogu se opustiti jer je “nedostatak pozitivnih društvenih odnosa” povezan sa samo 5 posto većim rizikom od smrti.
Zaključci “naglašavaju koju ulogu ima način života u razvoju kroničnih bolesti kao što su dijabetes tipa 2 i srčane bolesti koje dovode do preranog invaliditeta i smrti”, prema američkom ministarstvu za ratne veterane i Medicinskom fakultetu Carle Illinois, koji su upozorili da istraživanje ne “dokazuje uzročnost”.
Zašto ljudi stare?Za starenje su, naime, odgovorni geni koji određuju kojom brzinom tijelo stari i koliko ćemo živjeti, iako mnogi znanstvenici tvrde kako i sami možemo utjecati na gene, odnosno, vlastitu DNA. Kako god, na sam proces itekako utječe i način života svakoga od nas, jer se lošim i nekvalitetnim životom (neodgovarajuća, masna prehrana,
pušenje, konzumacija alkohola, sjedilački život, premalo kretanja i tjelovježbe, prečesta uporaba lijekova…), oštećuje i naša DNA. A to, dakako, pridonosi bržem starenju- stoga se u tome krije odgovor zašto neki ljudi izgledaju puno starije od svoje stvarne biološke dobi, ali i obrnuto.
No, jednostavno rečeno, uzrok starenja je kombinacija genetskog naslijeđa i stila života, a ovu je prirodnu pojavu definitivno nemoguće zaustaviti. Usporiti, ublažiti- da; ali ne i spriječiti. A znanost, medicina i farmakološka industrija još uvijek nisu pronašle tajnu vječne mladosti, neostvarive želje milijuna žena i muškaraca još od drevnih vremena.
Starenje je progresivni gubitak tjelesnih funkcija popraćen povećanim rizikom od degenerativnim bolesti, ali ipak, neke studije upozoravaju da se može starjeti prilično dostojanstveno- tako da ne ostarimo naglo, ''preko noći''.
Ali, kao što smo naglasili, za takvo što neophodno je održavati tjelesnu, socijalnu i duhovnu aktivnost, baviti se fizičkim aktivnostima, ili sportom (prema vlastitim mogućnostima), uravnotežiti prehranu i učiniti je raznovrsnom, maksimalno izbjegavati stres (koliko god je to moguće), a to, uz ostalo, znači i micati se od svega što nas čini nervoznima, uplašenima, tužnima…
Ne samo od takvih događaja, već i od ljudi uz koje se ne osjećamo ugodno. Koliko god to izgledalo nemoguće, svatko od nas može pronaći svoj vlastiti djelić Svemira u kojemu će osjećati mir i spokoj, kao jedan od preduvjeta održavanja zdravlja i psihičkog mira.
Svakodnevno vježbanje u isto vrijeme utječe na zdravljeNova studija provedena na laboratorijskim miševima ukazuje na to da redovit ritam vježbanja donosi više prednosti za zdravlje.
Premda u mozgu postoji središnji tjelesni sat koji se nalazi u suprahijazmatičnoj jezgri, smještenoj u bazalnom dijelu prednjeg hipotalamusa, postoje i ostali periferni tjelesni satovi. Suprahijazmatična jezgra važna je jer regulira cirkadijalni ritam.
Naš središnji sat CNS (središnji živčani sustav) djeluje kao glavni ”pacemaker” za proizvodnju i održavanje cirkadijskog ritma u cijelome tijelu.
A tjelovježba može resetirati periferne tjelesne satove u zglobovima i kralježnici, pokazalo je istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Manchesteru.
Dogodi li se taj ”reset” svaki dan u isto vrijeme, periferni bi satovi mogli biti sinkroniziraniji s onim glavnim, otkrili su istraživači.
Prethodna istraživanja pokazala su da nesinkronizirani satovi u perifernim tkivima mogu povećati rizik od razvoja zdravstvenih problema poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, prenosi Science Alert.
“Naši su rezultati pokazali da je tjelesna aktivnost koja se prakticira tijekom jutra povezana s dnevnim obrascima ciklusa spavanja/buđenja i da prenosi informacije o vremenu iz središnjeg sata u mozgu, koji je osjetljiv na svjetlost, do skeletnog tkiva koje nosi težinu. To zapravo šalje signal vašem koštanom sustavu da je vrijeme da se probudi”, pojasnio je Qing-Jun Meng, kronobiolog na Sveučilištu u Manchesteru.
Znanstvenici su za potrebe studije pratili periferne satove u hrskavici, kralježnici i mozgu miševa dok su vježbali na trakama za trčanje u različito vrijeme.
Otprije se zna da su područja zglobova i kralježnice posebno aktivna za vrijeme tjelesne aktivnosti, a zna se i da se tijekom dana iz njih izbacuje voda.
To djelomično svakodnevno resetira periferne tjelesne satove.
Tim znanstvenika je otkrio da tjelesna aktivnost uz proces osmolariteta (smanjenja vode) dodatno resetira ove satove i, obavlja li se prema dosljednom rasporedu, poboljšava vremensku povezanost između satova u tijelu.
Rezultate još treba potvrditi na ljudima, no znanstvenici vjeruju da je posrijedi sličan učinak.
Zdravlje kostiju i zglobova utječe na sve u našem organizmu – od toga koliko dobro uspijevamo izvesti sportske aktivnosti do vjerojatnosti ozljeda ili razvoja stanja poput artritisa.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
Kako odmastiti masnu jetru?Problem s masnom jetrom nastaje zbog poremećaja metabolizma masti, a uzrozi mogu biti razni.
Najčešća bolest jetre
Kada se masna jetra razvije kod nekoga tko pije puno alkohola, to je poznato kao alkoholna bolest masne jetre (AFLD). Međutim, kod ljudi koji ne piju alkohol teže je otkriti uzrok bolesti masne jetre (nealkoholna bolest masne jetre, NAFLD). Upravo je NAFLD najčešća bolest jetre u odraslih i djece.
Među rizičnim čimbenicima na prvom je mjestu – debljina, posebno u području trbuha. Posebno su pogođene i osobe s inzulinskom rezistencijom, s dijabetesom tipa 2 i metaboličkim sindromom jer se kod tih stanja povećava skladištenje masti u jetri.
Na trećem je mjestu nezdrava prehrana s pretjeranim unosom jednostavnih ugljikohidrata i zaslađenih napitaka. Prženi krumpirići, krafne i čips izvor su užeglih masti (lipidnih peroksida) koje oštećuju membrane jetrenih stanica. Kao rizični faktori navodi se i narušena raznoteža crijevne mikrobiote, nuspojave nekih lijekova (metotreksat, tamoksifen, amiodaron, valproična kiselina), izloženost toksinima (insekticidi, pesticidi, duhanski dim) te određeni geni i nasljedne bolesti (cistična fibroza, Wilsonova bolest).
Masna jetra dugo je smatrana benignim neprogresivnim stanjem (koje ne napreduje u bolest), međutim nova saznanja pokazuju da ono može biti vrlo ozbiljno, da dovodi do oštećenja jetrenih stanica. Masna jetra u težim slučajevima može napredovati do upale jetre, fibroze i ciroze.
Enzimski testovi
Masna jetra je povećana, ali to se rijetko može osjetiti. Jetra je, naime, tihi organ koji se rijetko buni. Neki osjete bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre pa je to signal da treba otići na ultrazvuk. Međutim, kako bolest napreduje javlja se u prvom redu umor i iscrpljenost. Mučnina i povraćanje javljaju se u težim oblicima bolesti, a bolovi u zglobovima također mogu biti povezani s upalnim procesima kod masne jetre.
Na masnu jetru ukazuju i povišene vrijednosti jetrenih testova u laboratorijskom nalazu krvi. Nerijetko je ALT povišen tri do četiri puta od referentne vrijednosti, a AST je kod nealkoholne masne jetre uvijek niži od ALT-a. Ponekad su povišeni i GGT i ALP. Trajno povišenje transaminaza (ALT, AST) zahtijeva biopsiju.
Liječenje masne jetre
Nema lijeka za masnu jetru, ali postoje lijekovi koji pomažu u kontroliranju simptoma, smanjuju upalu i sprječavaju progresiju bolesti. U terapiji masne jetre koriste se statini i metformin. Statini snižavaju kolesterol u krvi i smanjuju nakupljanje masnoće u jetri, dok metformin poboljšava osjetljivost na inzulin i smanjuje rizik od napredovanja bolesti.
Vitamin E je antioksidans koji može imati blagotvoran učinak na zdravlje jetre i smanjiti upalu. Međutim, za liječenje masne jetre treba ga uzimati pod nadzorom jer visoke doze mogu biti štetne. Osim toga, dodaci omega-3 masnih kiselina, poput ribljeg ulja, pomažu u smanjenju upale u jetri.
“Čišćenje” namirnicama
Važno je redovito uzimati obroke kako bi se održala stabilna razina šećera u krvi i spriječilo prejedanje, koje također dovodi do prekomjernog nakupljanja masnoće u jetri. Nakupljanju masnoće pridonosi konzumacija šećera i rafiniranih ugljikohidrata, slatkiša, gaziranih pića, bijeloga kruha i peciva…
Poželjno je konzumirati cjelovite žitarice, voće i povrće koji su bogati vlaknima, antioksidansima i vitaminima. Proteini imaju važnu ulogu u zdravlju jetre, ali treba birati proteine niske masnoće poput piletine bez kožice, puretine, ribe, jaja, mahunarki i orašastih plodova. Redoviti unos vode ključan je za zdravlje jetre i cijeloga organizma.
Savjetuje se ograničiti alkohol kako bi se smanjio rizik od dodatnog oštećenja jetre. Uz pravilnu prehranu, važna je redovita tjelesna aktivnost, dovoljno sna i kontrola stresa kako bi se potaknulo opće dobro stanje organizma.
Što kaže tradicionalna medicina
Određene biljke i biljni preparati tradicionalno se koriste za potporu zdravlja jetre, iako najčešće nema jasnih znanstvenih dokaza njihove učinkovitosti.
Za zdravlje jetre u tradicionalnoj medicini koristi se đumbir zbog svojih protuupalnih svojstava, a u ajurvedskoj medicini to je kurkuma. Neka istraživanja sugeriraju da aktivni sastojak kurkume – kurkumin – može pomoći u zdravlju jetre.
Zeleni čaj bogat je antioksidansima koji pomažu u detoksikaciji jetre i smanjenju upala, a tu je i mlijeko čička jer se u narodu vjeruje da njegov ekstrakt štiti jetru od oštećenja.
Što sve trebamo znati o sunčanjuKoliko je sunčanje zdravo
Neophodno je za sintezu vitamina D, za razvoj i zdravlje kostiju i zubi, pravilan rad srca, mišića i živčanog sustava.
Povremeno i umjereno izlaganje UV zračenju može biti korisno, no dulje i nekontrolirano izlaganje može imati razne posljedice – ubrzano starenje kože, razne oblike raka kože, kataraktu i druge očne bolesti (poput trajnog oštećenja rožnice), slabljenje imunološkog sustava i povećan rizik od infekcije.
Što je oznaka UPF na etiketama odjeće
Vrsta odjeće je važna kada je riječ o zaštiti od sunca. Teže, gušće tkanine s čvršćim tkanjem nude veću zaštitu od tankih, laganih tkanina.
Nosite svijetlu odjeću (prvenstveno bijelu ili žutu) od prirodnih materijala, dugih rukava i hlače kako bi što manje kože bilo izloženo suncu.
Zaštitite glavu i vrat kapom ili šeširom širokog oboda.
Mnogi novi materijali nude visoku zaštitu i prozračnost, što ih čini dobrim izborom za ljetne sportove. Potražite oznaku UPF na etiketama odjeće i šešira. Broj označava koliko UV zraka prodire kroz tkaninu (UPF 30 do 49 nudi vrlo dobru zaštitu, dok je UPF 50+ ocijenjen kao izvrstan).
Leće mogu povećati rizik od melanoma
Naočale štite oči od UV zračenja samo ako imaju zaštitni filter za UVA i UVB zrake. Mnoga stakla za naočale i leće to nemaju, pa dodatno pojačavaju negativan učinak UV zračenja i povećavaju rizik od pojave melanoma na oku.
Nosite sunčane naočale sa stopostotnom UVA / UVB zaštitom, koje štite od potencijalnog oštećenja rožnice.
I tamnoputi mogu izgorjeti
Na UV zračenje najosjetljivije su osobe s keltskim i nordijskim tipom kože. Lako pocrvene, teško potamne i imaju veći rizik od melanoma.
No i tamna je koža osjetljiva na sunce, samo se na njoj teže vide oštećenja. Uvriježeno je mišljenje da ljudi s tamnijom puti ne mogu izgorjeti i ne trebaju štititi svoju kožu. No i osobe tamnije puti mogu pocrvenjeti, ali je kod njih crvenilo manje izraženo.
U prvoj godini života bez sunčanja
Dječja koža puno je osjetljivija i tanja, a zaštitni mehanizam slabiji od kože odraslih, pa djeca puno brže pocrvene.
Djecu u prvoj godini života ne bi se uopće smjelo izlagati suncu, a do treće godine ne bi trebala dulje boraviti na suncu (osobito u razdoblju od 10 do 17 sati). Najbolja zaštita je prirodni hlad, odgovarajuća odjeća s UV zaštitom i šešir.
Preplanulost nije zdrava
Tamnjenje kože pokazatelj je da smo bili izloženi sunčevom zračenju i rezultat je obrane organizma od daljnjeg štetnog djelovanja UV zračenja. Koliko god vaša preplanulost u nekom trenutku izgledala privlačno, koža vam kasnije neće biti zahvalna.
Ograničite boravak na suncu, osobito u najtoplijem dijelu dana, a izložena mjesta obavezno namažite kremom za sunčanje. Zaštitom kože spriječit ćete prerano starenje i oštećenja kože.
UV zrake prolaze i kroz oblake
Sunčevo je zračenje najintenzivnije ako nema oblaka. Oni djelomično smanjuju intenzitet UV zračenja, ali 50 posto do 80 posto sunčeva zračenja ipak prolazi kroz oblake i difuzno raspršeno zračenje može biti dovoljno intenzivno da izazove crvenilo ili peckanje kože.
Možemo izgorjeti i u vodi
Voda pruža minimalnu zaštitu. Oko 95 posto sunčevih zraka dopire do vode, a čak 50 posto do dubine od tri metra. Osim toga, dolazi do refleksije UV zraka od vode, što povećava intenzitet zračenja. Trava, tlo i voda odbijaju manje od 10 posto UV zračenja, dok pijesak odbija 15 posto, a morska pjena oko 25 posto.
UV zračenje prodire i kroz staklo
Neki ljudi imaju više kožnih promjena (opuštenu kožu, bore, smeđe mrlje) na jednoj strani lica. Iako su vrijeme provodili u zatvorenom prostoru, strana tijela s jače oštećenom kožom bila je ona koja je češće bila okrenuta prema prozoru, bilo na poslu ili u vozilu. Razlog je činjenica da se najmanje 50 posto UVA zraka može probiti kroz staklo. Naime, staklo blokira prolazak UVB zraka, ali ako nije specijalno napravljeno, neće vas zaštititi od opasnih UVA zraka.
Kreme za sunčanje ne smanjuju proizvodnju vitamina D
Kada je koža izložena sunčevoj svjetlosti, ona proizvodi vitamin D. UVB zrake u interakciji su s proteinom u koži, pretvarajući ga u vitamin D3, aktivni oblik vitamina D. On pomaže u stvaranju hranjivih tvari potrebnih za zdravlje kostiju, zubi i mišića. Čak i krema za sunčanje nanesena u debljem sloju omogućuje da manji postotak (dva do tri posto) UVB zračenja dopre do kože, a tijelu je potrebno vrlo malo za proizvodnju vitamina D. Istraživanja nisu dokazala da svakodnevna upotreba kreme za sunčanje dovodi do nedostatka vitamina D.
Kreme nisu štetne
Iako postoji zabrinutost da koža apsorbira kemikalije koje se koriste u kremama za sunčanje i da to može uzrokovati rak, kreme za sunčanje općenito sadrže tvari koje koža ne može apsorbirati i koje ostaju na površini kože, štiteći je. Nema dokaza da krema za sunčanje uzrokuje rak, ali postoji mnogo znanstvenih dokaza da UV zračenje od sunca uzrokuje rak kože i druga oštećenja.
Zaštitni faktor 50+ ne znači neograničeno sunčanje
Bez obzira na SPF broj, sredstvo za zaštitu od sunca djeluje oko dva sata, stoga nanesite dovoljnu količinu prije sunčanja i nakon svaka dva sata, kao i svaki puta nakon izlaska iz vode.
Viši SPF faktor pruža veću zaštitu te smanjuje mogućnost oštećenja kože od opeklina, a rezultira ujednačenijom bojom, ljepšim tenom i zdravijom kožom, prije svega!
Proizvodi “after sun” ne mogu popraviti štetu od opeklina
Sredstva koja se koriste nakon sunčanja ublažavaju neugodne simptome opeklina, ali neće popraviti oštećenja nastala unutar stanica kože.
Dakle, ako primijetite da vam koža postaje crvena, potražite sjenu i odmah se pokrijte. Taj dan više ne provodite vrijeme na suncu – čak ni uz kremu za sunčanje!
Sunčeva svjetlost važna za dobro mentalno zdravlje
Sunčeva svjetlost, više od bilo kojeg drugog prirodnog čimbenika, blagotvorno djeluje na mentalno zdravlje. Istraživanja su pokazala da je količina serotonina u mozgu povezana s količinom sunčeve svjetlosti.
Serotonin je odgovoran za dobro raspoloženje, koncentraciju i smirenost. Osim toga, izlaganje suncu sprječava depresiju, povećava prag boli i smanjuje stres kod bolesnika u postoperativnom razdoblju.
Ovo su tri zlatna pravila za život s visokim tlakomOni koji znaju da imaju visok tlak mogu poduzeti tri koraka kako bi svoje stanje držali pod kontrolom i smanjili rizik od srčanih bolesti.
1. Vježbajte, izbjegavajte sol, nemojte pušiti
Uobičajeni savjet o zdravom načinu života vrijedi dvostruko ako želite izbjeći srčani udar, demenciju, zatajenje bubrega i druga zdravstvena stanja koja mogu biti uzrokovana zanemarenim krvnim tlakom.
To znači puno tjelovježbe, uravnotežene prehrane, malo soli i život bez cigareta. Zdrav način života pomoći će vam i da smanjite potrebu za lijekovima za tlak.
Najbolji su sportovi izdržljivosti poput vožnje bicikla, hodanja ili plivanja, idealno barem triput tjedno po 30 do 45 minuta.
Pritom je najbolje izbjegavati prenaprezanje kardiovaskularnog sustava. Ako, primjerice idete trčati, pokušajte ne sprintati do razine na kojoj jedva dišete.
2. Redovite provjere
Ako znate da imate visok krvni tlak trebali biste ga redovito mjeriti, primjerice, jednom tjedno ili svaki mjesec. Najbolje je da se o tome dogovorite s liječnikom.
Prilikom mjerenja kod kuće vrijednosti su obično niže nego kod liječnika. To je zato što su mnogi ljudi u ordinaciji pomalo uznemireni, što uzrokuje porast tlaka.
Zapisivanje vrijednosti u dnevniku ili aplikaciji dobra je ideja. Čak i ako se kao bolesnik s hipertenzijom osjećate dobro, liječnik bi vam ipak trebao povremeno izmjeriti tlak, primjerice svakih šest mjeseci.
3. Nemojte prestati uzimati lijekove
Lijekove treba uzimati točno onako kako je propisao liječnik. To znači da čak i ako se osjećate dobro, ne biste trebali smanjivati dozu – barem ne bez zelenog svjetla liječnika.
Svatko tko uzima ACE inhibitore, sartane ili diuretike trebao bi redovito kontrolirati funkciju bubrega i razinu kalija. To je zato što ti lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka mogu oštetiti bubrege.
Stručnjaci za zdravlje srca savjetuju preglede jednom prije početka terapije, četiri tjedna nakon toga, nakon tri mjeseca i zatim svakih šest mjeseci.
Seksualna edukacija u zagrebačkim školamaSeksualna edukacija bi mlade potaknula na odgovorno ponašanje, poštovanje i očuvanje zdravlja.
Istraživanja pokazuju da mladi u Hrvatskoj sve manje koriste prezervative, izlažu se rizničnim ponašanjima, prisutan je porast seksualnog nasilja, kao i nasilja u mladenačkim vezama, a razlog tome je nedovoljna edukacija mladih.
“Uz sve ove probleme, o spolnom odgoju u našim se školama priča jedan sat godišnje”, istaknula je Anamarija Sočo iz udruge Status M na konferenciji pod nazivom “Sveobuhvatna seksualna edukacija u škole!”.
Iz udruge ističu da Grad Zagreb, kao najveća jedinica regionalne samouprave, ima mogućnost i odgovornost napraviti potrebne korake za uvođenje edukacije u osnovne i srednje škole te omogućiti djeci i mladima da kroz obrazovanje dobiju adekvatne informacije o toj temi.
Cilj edukacije o odnosima i seksualnosti jest opremiti djecu i mlade znanjem, vještinama stavovima i vrijednostima koje će ih osnažiti da očuvaju svoje zdravlje i dostojanstvo te da razviju poštovanje u društvenim i spolnim odnosima.
Seksualna edukacija provodi se diljem Europe te je obavezna u većini zemalja još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, istaknula je Tanja Jurin s Filozofskog fakulteta.
U okviru trenutnog obrazovnog kurikuluma, teme vezane za seksualnost se aktivno izbjegavaju, a učenici o njima uče isključivo kroz vjeronauk, unutar okvira vjerskih dogmi, apstinencije i rodnih stereotipa.
“Politička volja za promjenom ne postoji, niti je ikada postojala, a bez jasnih rokova za razvoj i konkretnih planova za uvođenje eksperimentalnog programa u škole, proces bi mogao trajati još 20 godina”, objasnila je voditeljica programa Spol, rod i seksualna prava u CESI-ju Sanja Cesar.
Marta Kiš, zastupnica platforme “Možemo!” u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, tvrdi da je gradska vlast svjesna važnosti te teme i da se radi na prezentaciji cjelokupnog plana koji će uključivati seksualno i spolno obrazovanje, ali i ostala važna pitanja vezana uz zdravlje djece i mladih.
“Cjelovita seksualna edukacija umanjuje problem seksualnog nasilja, potiče mlade da potraže potrebnu pomoć i da prakticiraju siguran spolni odnos koje je konsenzualan”, zaključila je Tanja Jurin.
“Pedalinci” na biciklima ovaj put kreću prema OI u ParizuNa put dugačak 2.200 kilometara krenut će Mladen Gaćeša, Tomislav Barbić i njegov sin Jakov, Ivica Kamenarić i Marin Bašić, a u Njemačkoj će im se pridružiti Ivan Rogić i Ukrajinac Aleksandr Veits.
Riječ je o već tradicionalnom putovanju “Pedalinaca” koji su dosad biciklima iz Zagreba bili na četiri OI i nekoliko Europskih sportskih igara, a Ljetne olimpijske igre u Pekingu 2008. bila im je prva i ujedno najduža ruta koju su na dva kotača zajedno prošli Mladen Gaćeša i Marko Mitić za što im je trebalo oko četiri mjeseca.
Put prema Parizu neće biti toliko zahtjevan, kaže inicijator svih putovanja biciklom Mladen Gaćeša, no “Pedalinci” su se ipak morali dobro pripremiti budući da će dnevno na biciklima odvoziti oko 100 kilometara, što je između pet i šest sati aktivne vožnje na dan. To putovanje dodatno im otežava i oprema koju će ponijet na put: biciklistička oprema i dijelovi, alati za servisiranje i održavanje bicikla, kamperska oprema, zaštitna medicinska oprema te kamere i fotoaparati.
“Ovdje nije riječ o sportu nego o upotrebi bicikla u svakodnevnom životu i putovanju biciklom. Za to može svatko biti vrlo brzo spreman i tko se vozi na biciklu svaki dan, može otputovati. Nisu to nikakve posebne biciklističke pripreme. Ali, naravno, treba imati volju. A kad se ide u grupi koja je entuzijastična, onda je još lakše”, rekao je Gaćeša.
Osim toga, dodao je, na putu biciklom se vidi i puno lijepih i zanimljivih stvari.
“Vozit ćemo se uz Dunav do Beča gdje ćemo se priključiti Euro Velo 6 biciklističkom koridoru, koji vodi prema izvoru Dunava. Vozimo se kroz cijelu Austriju, preko Linza do Passaua, i onda kroz dio Njemačke prema Regensburgu pa Ulmu i Schwarzwaldu. Tu ćemo napustiti Dunav i voziti se stazama prema Freiburgu i to je blizu Rajne i Alzasa odnosno granice s Francuskom. Prijeći ćemo granicu do Colmara i prema Dijonu, na sjever do Pariza”, naveo je.
Mladen Gaćeša kaže da svi “Pedalinci” vole putovanja i sport pa su njihove biciklističke ture postale tradicionalne i uvijek vezane uz odlazak Olimpijske ili Europske sportske igre.
“To je već postala tradicija, svi volimo sport i zajedništvo, dajemo podršku našim sportašima i olimpijskom duhu, a uvijek nam se priključe gosti, kao ovaj put, Aleksandr. U cijeloj priči važna je i zelena održivost jer je dolazak biciklom na OI upravo to. Osim toga, Hrvatska je mala država pa je nastojimo promovirati i na taj način – smo na putu obučeni u majice s hrvatskim obilježjima”, kazao je.
Podupiratelji su im Hrvatsko torakalno društvo s Hrvatskom kuća disanja koji promiču zdravlje dišnog sustava i nepušenje te Zagrebački atletski savez odnosno organizatori Zagrebačkog maratona.
Oboljeli od teške anoreksije umiru jer im nema tko pomoći…Riječ je u prvom redu o oboljelima od anoreksije. Za Hrvatsku ne postoje podaci o pravima razmjerima, već samo procjene da je pogođeno oko 40.000 osoba. Pogađa žensku, ali i mušku populaciju i ne bira godine, iako najčešće započinje u adolescenciji.
Anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima
Dio oboljelih zahvaćeno je teškom anoreksijom (indeks tjelesne mase ispod 15). Takve osobe u odrasloj dobi u Hrvatskoj nema tko liječiti, jer nigdje ne postoji multidisciplinaran tim koji bi liječio tu psihičku bolest koja teško oštećuje i tijelo. Njihova je smrtnost blizu deset posto, što pokazuje da anoreksija ima najveću smrtnost među mentalnim bolestima.
Ako i ne dođe do smrti, takve osobe ostaju sasvim disfunkcionalne, izložene depresiji, anksioznosti, psihozi, poremećaju osobnosti, neplodnosti, osteoporozi, osteopeniji, smanjenom rastu, oštećenju bubrežnih i srčanih funkcija….
Za sveobuhvatno liječenje potreban je cijeli tim specijalista od internista i nutricionista do psihijatara i ostalih stručnjaka.
Maloljetni bolesnici mogu se liječiti u Vinogradskoj bolnici, na pedijatriji, kod gastroenterologinje Orjene Žaje i nakon tjelesnog poboljšanja odlaze na psihoterapiju. U tome im već gotovo deset godine pomaže i Udruga ”Bea” iz Zagreba.
No, važno je istaknuti da ne postoji ni bolnica ni liječnik u Hrvatskoj koji bi liječio punoljetnu pothranjenu osobu čiji je indeks mase ispod 15, ističe u razgovoru za Hinu predsjednica Udruge H(RANA) Maja Krčelić te napominje da je problem tim veći što bolesnici stariji od 18 godina nisu skloni liječenju.
Upozorava da “sustav (država) ne prepoznaje takve bolesnike kao značajne i ne liječi ih, te ih se pušta da umru”. Mogu se liječiti izvan zemlje, npr. u Sloveniji ili Srbiji, koje su najbliže, ali i u drugim državama, no mogu li to platiti???
Ako imaju indeks mase iznad 15 mogu se psihijatrijski liječiti i dnevnoj bolnici na Jankomiru. Gužve su ogromne, termin treba čekati, a psihijatrijski tretman može trajati godinu i pol dana i to ako je pacijent motiviran. Važno je napomenuti da internističkog tretmana – nema.
Ne postoji jasan protokol liječenja
No, punoljetne osobe s indeksom nižim od 15 nemaju mogućnost hospitalizacije ni liječenja u dnevnoj bolnici, gdje bi bili i pod internističkim nadzorom. Ne postoji ni jasan protokol kako treba te osobe liječiti. Punoljetne osobe eventualno se šalje na gastroenterologiju, gdje provode nekoliko dana ili više, ali bez pomaka na težini i vraća ih se kući. Sustav ne zna što bi s njima, osobito ako nisu motivirane za liječenje, što je najčešći slučaj.
Često se događa da oboljele, ako i dođu do bolnice, gastroenterolozi šalju psihijatrima, a psihijatri gastroenterolozima.
Gospođa Maja Krčelić ima osobno iskustvo s kćeri koja se s anoreksijom bori više od osam godina. Imala je 12,5 godina i bila je u sedmom razredu osnovne škole kada su počeli problemi s hranjenjem. U četiri mjeseca izgubila je 20 posto težine. Majka naglašava razmjere problema u kojima stradava tijelo mlade osobe, a značajno je narušeno i psihičko i zdravlje.
“Oštećenje srčanih zalistaka, bubrega, kostiju, teška osteoporoza i bolesna štitnjača”, nabraja Maja Krčelić sve posljedice anoreksije.
Situacija dramatična
Iz osobnog iskustva kaže da mnogi naši liječnici ne znaju što bi s takvim bolesnicima, neovisno o kojoj je bolnici riječ. Nemaju znanja, ali ni interesa da nešto saznaju. Situacija je zaista dramatična.
“Kao roditelj, obratite se liječniku s nadom da će pomoći vašem životno ugroženom djetetu, a on vam kaže da ne zna, ljuti se na vas što ste uopće došli s takvim djetetom, šalju vas izvan Hrvatske, šalju vas drugdje samo ne kod njih. Kako biste se vi osjećali da je to vaše dijete? Da se svaku noć budite da vidite diše li, da zanemarim sve ostale posljedice. Moja kćerka boluje od anoreksije osam godina s indeksom tjelesne mase 13”, ispričala nam je gospođa Krčelić.
Prošla je iskustvo liječenja u Dnevnoj bolnici za poremećaje hranjenja na Jankomiru i psihički je bolje, no i dalje ima organske probleme, posljedice dugotrajne pothranjenosti.
Ne postoji politička volja
Gospođa Krčelić kaže da poznaje roditelje čije su kćeri na rubu života s indeksom oko 10 koje ni u jednoj bolnici nisu htjeli primiti jer ne znaju što bi s njima.
Predlagali su liječenje izvan zemlje. Neki su se obratili i HZZO-u, spremni sudjelovati u plaćanju liječenja u inozemstvu, no odbijeni su s objašnjenjem da se taj poremećaj liječi i u Hrvatskoj u svakoj općoj bolnici.
U Hrvatskoj gastroenterolozi i internisti općenito, nisu osposobljeni za poremećaj prehrane i prebacuju problem jedni na druge, kažu u udruzi.
Apeliraju da se oformi barem jedan tim u Hrvatskoj, sastavljen od internista, nutricionista, psihijatara i ostalih specijalista koji će biti spreman prihvatiti ove bolesnike.
Takvi timovi i rezidencijalni centri postoje u svijetu (Njemačka, Engleska, Portugal, Italija, Slovenija …). No, tko može svoje dijete poslati izvan Hrvatske i plaćati liječenje po danu od 100 eura u Sloveniji, 1000 funti u Engleskoj ili 1000 eura u Portugalu, s tim da liječenje traje godinama?
Centar “Bea”, u suradnji s vrhunskim liječnicima iz Londona, ponudio je besplatnu edukaciju za psihijatre i medicinske sestre koji bi se educirali za liječenje punoljetnih pothranjenih osoba (s ITM manjim od 15). Edukacija je ponuđena KBC-u Zagreb i Osijek, psihijatrijskim bolnicama Vrapče i Sveti Ivan, općim bolnicama u Puli i Čakovcu. Ni jedna bolnica nije prihvatila edukaciju.
U grupi podrške udruge Hrana, koja se održava jednom tjedno, sudjeluje preko 110 članova, a svakim se danom javljaju novi s oboljelima u obitelji i to iz svih dijelova Hrvatske (Pula, Zadar, Split, Kutina, Osijek, Zagreb, Varaždin, Čakovec, Rijeka, Istra….), ali i iz Bosne i Hercegovine (Mostar).
Zato bi bilo dobro da se što hitnije u Hrvatskoj osposobi barem jedan kompletan tim (idealno bi bilo u svim većim gradovima) za pomoć oboljelima od poremećaja prehrane.
Roditelji su pisali ministru zdravstva, traže pomoć, u pitanju je život njihove djece, no ističu da je odgovor vrlo jednostavan – ne postoji politička volja i ova je bolest na margini prioriteta.
Nema ni službenih podataka o umrlima
Udruga H(RANA) osnovana je 23.listopada 2023. godine na 1. simpoziju o muškim poremećajima hranjenja, održanom u Zagrebu.
Predsjednica Udruge Maja Krčelić ističe da “djeca umiru pred očima roditelja, a nema im tko pomoći”.
No, službeni podaci o smrtnosti od anoreksije u Hrvatskoj ne postoje, jer se ne vode kao preminuli od anoreksije, već od posljedica dugotrajnog bolovanja – zastoja srca, bubrega ili čitavog niza drugih poteškoća s kojima se susreću čitav život.