Digitalna platforma Ruralina – mreža iskrene hrane! 

Ruralina je više nego online trgovina hrane –  to je platforma koja se zalaže za dostupnost, sigurnost i okus hrane koju jedemo. 

Kažu sljedeće:

”Vjerujemo da kvaliteta našeg života ovisi o hrani koju biramo, stoga želimo da svi znaju kakvu hranu jedu, kako je proizvedena i tko stoji iza nje. Naša strast za iskrenom hranom motivira nas da stvaramo mjesto gdje se informacije dijele, gdje se mali proizvođači čuju, a gdje je zdrava i iskrena hrana na prvom mjestu”. 

Na Ruralini, iskrenost je temeljna vrijednost. Bez obzira radi li se o prirodnim sastojcima, ili nužnim konzervansima, Ruralina je mjesto gdje se informacije ne skrivaju, gdje su sva pitanja dobrodošla i gdje kupnja hrane donosi povjerenje. 

Svojom strašću i posvećenošću, grade partnerstva s proizvođačima, kupcima, stručnjacima za logistiku, ugostiteljstvo, nutricionizam i svima koji dijele njihovu ljubav prema iskrenoj hrani. Pomažu “malim” i “malo većim” proizvođačima da dopru do novih kupaca, stvarajući povezanost utemeljenu na iskrenosti i otvorenosti. 

Pozivaju i sve koji žele zdravo živjeti, a to znači- zdravo se hraniti.

”Pridružite nam se i postanite dio zajednice koja vjeruje da iskrena hrana čini kvalitetniji i sretniji život, jer zdravlje dolazi iz hrane kojoj vjerujemo”.

Kome je Ruralina namijenjena?

Kupcima koji konačno na jednostavan način imaju pregled iskrenih proizvođača i iskrene hrane uz jednostavnu dostavu;

Proizvođačima na koje jako utječu nefer trgovačke prakse velikih igrača na tržištu te koji žele dostojno živjeti od rezultata svog rada;

Restoranima i hotelima kojima je stalo do toga da pokažu gostima da poslužuju iskrenu i provjerenu lokalnu hranu;

Svima kojima je važna iskrenost i dostojanstvo života na ruralnom prostoru.

”U današnje vrijeme svima nam je od velike važnosti podrijetlo hrane koju jedemo, a baš u tome je Ruralina.com u potpunosti transparentna. Podržavamo praksu koja ne samo da štiti naše zdravlje i okoliš, nego i podržava rad obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Kada netko odluči svoje proizvode ponuditi kupcima na Ruralini, učinio ih je dostupnima diljem Hrvatske, i to bez brige oko transporta, ili skladištenja, jer njih na sebe preuzimaju logistički partneri. Poticanje pozitivnih promjena diljem svijeta u sektoru hrane te odgovornost prema zajednici i okolišu kroz ovaj pokret dobivaju globalni karakter i izuzetno smo ponosni što smo jedan kotačić u tom procesu”, izjavila je na nedavnom Weekend Media Festivalu u Rovinju Antonela Alvir, direktorica tvrtke TEAL port, koja stoji iza projekta Ruraline.

Naime, na ovogodišnjem WMF upravo je Ruralina dobila priznanje za svoju inovativnost i transparentnost u povezivanju ”malih i velikih” na hrvatskom ruralnom prostoru. Ovoj splitskoj digitalnoj platformi koja djeluje na pet destinacija u Hrvatskoj dodijeljeno je prvo mjesto u kategoriji Retail na ovogodišnjem FoodTech StartUp natjecanju za inovativna rješenja nove generacije koja digitaliziraju opskrbni lanac i kreiraju nova iskustva u kupovini.

Destinacijski koncept na Ruralini 

Ruralina je jedina mreža koja povezuje sve sudionike prehrambenog lanca, a i šire!

Istra, Međimurje, Baranja, Lika – a uskoro i Dalmacija!

Sve su to destinacije koje se mogu pohvaliti specifičnim okusima i hranom koja se s ljubavlju uzgaja i priprema na tradicionalan način!

Upravo je to razlog i odluke za destinacijski pristup ponude na Ruralini.

Nije realno da za kupnju kvalitetnog istarskog tvrdog sira putujete iz Slavonije, kao ni da iz Dalmacije jurite svako malo u Međimurje po domaće sokove od jabuka.

Nije potrebno ni moliti nekoga tko tamo prolazi da ih preuzme u vaše ime. Čak nije potrebno niti da proizvođači ostavljaju svoja polja i blaga, kako bi te iste proizvode možda donijeli k vama. 

Destinacijski koncept online prodaje hrane

Kako prodaja i dostava hrane postaje lakša, brža i poštenija s Ruralinom?

Više nije potrebno provoditi vrijeme na hrpi online trgovina, ili po Facebook grupama, tražeći proizvode kojima možete vjerovati, koje su povoljne cijene, a još se tome nadati da vas dostava neće stajati pravo bogatstvo. Sada je sve na jednom mjestu, iskreno i povoljno.

Ruralina se pobrinula da iskrena i zdrava hrana lokalnih proizvođača postane dostupna svima, da svi proizvodi koje želite budu skladišteni i transportirani u skladu sa Zakonom i suvremenim standardima te u najkraćem mogućem roku u vašem domu. 

Povoljna dostava

Proizvode dostavljaju vlastitom dostavom, kroz sustav dostavnih centara. To omogućuje optimalnu povezanost destinacija i vrlo povoljnu, a nekad čak i besplatnu dostavu.

Uz Ruralinu – više ne morate brinuti o kvaliteti hrane koju kupujete – sada možete doista znati što jedete i svojoj obitelji poslužiti kvalitetnu, iskrenu i zdravu hranu.

U ovom trenutku, na Ruralini su dostupni proizvodi iz četiri destinacije: Istra, Međimurje, Lika i Baranja. Uskoro će se nizu priključiti i Dalmacija.

Što je Pokret iskrene hrane?

Transparentnost, točnost i jasnoća informacija o hrani osnovna je vrijednost koju promiče Pokret iskrene hrane. Uz izvornost namirnica, ali i receptura te zdravu i iskrenu hranu lokalnih proizvođača, pokret želi voditi do očuvanja okoliša i održivog pristupa prema hrani.

Poticanje pozitivnih promjena diljem svijeta u sektoru hrane te odgovornost prema zajednici i okolišu kroz ovaj pokret dobivaju globalni karakter, a svatko od nas može biti jedan kotačić u tom procesu.

Stoga, budite i vi dijelom pozitivnih promjena u svojoj sredini. 

Proces priključivanja u Projekt iskrene hrane započinje na ovoj platformi. 

Kako podržati Pokret?

Pregledajte ponudu proizvoda koje na Ruralini nude mali proizvođači iz Like, Dalmacije, Istre, Međimurja i Baranje. Tradicionalna receptura, sezonski proizvodi, izravan kontakt s proizvođačem te njegov iskreni pristup, oduševit će vas u startu. 

Za razliku od proizvoda koji su, premda su sezonski, u našim prehrambenim lancima dostupni tijekom cijele godine, kod iskrenih proizvođača, nije takav slučaj. Oni vam neće ponuditi rajčice u prosincu. No, suhomesnate proizvode svakako hoće. Kao i kvalitetno meso za blagdanske proslave. I med za imunitet. Ili džemove i pekmeze kojih se sjećate još od svojih baka. 

Kupnjom bilo kojeg proizvoda na Ruralini, direktno podržavate Projekt iskrene hrane, odnosno rad malih proizvođača, koji samostalno postavljaju cijene svojih proizvoda, u odnosu na aktualnu prehrambenu industriju koja im ju nameće. 

Pregledajte ponudu, odaberite proizvode te svojom kupnjom javite koje od njih želite da vam budu dostavljeni. 

Kao podrška u digitalnom i logističkom dijelu platforme, Ruralina će se pobrinuti da proizvodi stignu do vas u najkraćem mogućem roku, uz poštivanje osobitosti skladištenja svakog od željenih proizvoda.

U konačnici, na iskrenosti smo utemeljeni, zaključuju u Ruralini.

Pametna hrana: Njezina godina- žitarica zdravija od riže i pšenice…

Nekada glavna namirnica u tradicionalnoj indijskoj kuhinji, proso je s godinama pao u drugi plan, ali u posljednje je vrijeme sve popularnija i raširenija u uporabi. 

Kako bi podržali taj trend, Ujedinjeni narodi su 2023. proglasili međunarodnom godinom prosa. Na svečanosti proglašenja, Qu Dongyu, glavni direktor UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu, naglasio je nutritivnu vrijednosti prosa i njegovu važnu ulogu u osnaživanju malih poljoprivrednika, rješavanju pitanja sigurnosti hrane i postizanju održivog razvoja. Naime, proso se uspješno uzgaja i na zemljištima koja nemaju izvrsnu kvalitetu tla, kao i onima s ograničenim pristupom navodnjavanju.

Proso je osnovna hrana u Indiji i dijelovima Afrike već nekoliko stoljeća, a stigao je iz Kine prije najmanje 5000 godina. Postoji čak devet vrsta prosa koje se uzgajaju u različitim regijama Indije. Razlikuju se po boji, veličini i teksturi, ali dijele otprilike isti nutritivni sastav. Sve vrste imaju lokalna imena na mnogim indijskim jezicima, što potvrđuje njihovu povijesnu zastupljenost u različitim regijama, prenosi izvješće BBC-a portal Punkufer.hr.

Kako piše BBC, prema stručnjakinji za holističku prehranu Amiti Gadre, dobrobit prosa nije samo u tome što nema glutena. Ta sićušna žitarica ima više željeza i kalcija od prerađene pšenice i riže. Također je vrlo bogata vlaknima, što je čini dobrim izbor za one koji pokušavaju kontrolirati šećer u krvi.

Proso u posljednje vrijeme sve češće možemo naći na jelovnicima restorana u jelima kao što su salate, tortilje, palačinke, kaše – pa čak i pizze, a razlog tome su chefovi koji shvaćaju koliko proso može ponuditi za užitak i zdravlje. Postoje čak i bezglutenska piva na bazi prosa. 

Novi trend popularnosti prosa nastao je kao odgovor na činjenicu da ta sitna, ali moćna žitarica ne koristi samo potrošačima nego i poljoprivrednicima, kao i okolišu, zbog čega je i dobila nadimak ''pametna hrana''.

Djeluje li doista ‘detoksikacija’ organizma? Ovo je možda istina…

Detoksikacija organizma u zadnje je vrijeme vrlo popularna na društvenim mrežama, a potiču je uglavnom brendovi koji nude vlastite proizvode za “čišćenje organizma” te slavne i utjecajne osobe.

Globalno se predviđa da će vrijednost tržišta napitaka za detoksikaciju, koje je u 2022. procijenjeno na više od pet milijardi američkih dolara, prije 2030. porasti  za dodatnih 50 posto. 

Detoksikacija nije novost

Detoksikacija je ljudima bila zanimljiva još u vrijeme Hipokrata, koji je vjerovao da četiri temeljne tjelesne tekućine – krv, sluz, crna žuč i žuta žuč – moraju ostati u ravnoteži da bi se održalo dobro zdravlje. Ako se niste osjećali dobro, to je u ono vrijeme značilo da vaši tjelesni organi i tekućine na neki način nisu u ravnoteži i da im je potrebna svojevrsna korekcija. 

Stoljećima se takva “neravnoteža” liječila na razne načine, od klistira preko emetika do terapije pijavicama i puštanjem krvi.

Klistiranje se obavljalo umetanjem cijevi s tekućinom u rektum i debelo crijevo, emetik je osmišljen da bi “pacijenta” potaknuo na povraćanje, a puštanje krvi primjenjivalo se u svrhu liječenja raznih bolesti.

U međuvremenu se kroz povijest ritual detoksikacije i posta počeo smatrati svojevrsnim odrazom samodiscipline, čistoće i svetosti te je postao uobičajen, osobito među ženama.

Razne vrste detoksikacije 

Danas detoksikacija izgleda nešto drukčije. Proizvodi za detoksikaciju koji se nude u slobodnoj prodaji ili putem interneta, najčešće su razni čajevi ili napitci koji se konzumiraju umjesto hrane. Ova metoda ponekad započinje postom ili se kombinira s postom tijekom cijelog programa.

Oznaku “detoks” danas sve češće nalazimo na sve većem broju pakiranja čajeva, kave, napitaka s dodatkom voća i povrća, na biljnim mješavinama ili raznim mješavinama koje čine “prirodni” sastojci.

Na takvim proizvodima često piše da jačaju imunitet i pomažu da se iz organizma izbace toksini. 

Istraživanje raznih detoksikacijskih terapija, koje propisuju takozvani naturopati u Sjedinjenim Državama, pokazalo je da ih više od 75 posto preporučuje dijetetske mjere, što uključuje kozumiranje “namirnica za čišćenje”, poput primjerice cikle, vitamina, minerala ili antioksidansa, organske hrane, probiotika, a preporučuju se i takozvane eliminacijske dijete.

Napitci i odgovarajuće namirnice tipičan su primjer detoksikacijskog programa, no neki naturopati preporučuju i irigaciju debelog crijeva, a više od 25 posto koristi ih pritom homeopatske lijekove, ili laksativne biljke, što nije nužno ni zdravo ni dobro za organizam, osobito ako klistiranje ne obavlja liječnik. 

Je li detoksikacija djelotvorna?

Kratak odgovor je – NE. Recenzija objavljena 2022. pokazala je da detoksikacijske dijete nisu uspjele identificirati potencijalne puteve kojima se toksini uspijevaju eliminirati iz organizma, niti specifične toksine koji su navodno uklonjeni iz organizma zahvaljujući određenom načinu prehrane, ili konzumaciji nekih napitaka. 

U istoj se recenziji ističe da su programi detoksikacije u suprotnosti s općim načelima ljudske fiziologije s obzirom na to da su i jetra i bubrezi prilično učinkoviti kada je posrijedi uklanjanje toksina iz organizma. 

Prethodna recenzija iz 2015. na sličan je način ustanovila da provedene studije ne pružaju uvjerljive dokaze koji bi išli u prilog primjeni detoksikacijskih dijeta. Detoksikacijski proizvodi ne moraju dokazati učinkovitost da bi se mogli prodavati na tržištu, a vi pritom ne znate jesu li učinkoviti ili nisu. Stoga treba biti na oprezu i prije kupnje provjeriti proizvod, kao i oznaku na kojoj pišu sastojci. 

Potencijalna opasnost

Konzumacija proizvoda za detoksikaciju umjesto namirnica koje redovito jedete znači i to da u organizam unosite vrlo nizak ukupan broj kilodžula i kalorija te može rezultirati znatnim gubitkom težine u kratkome roku.

No to nije održiv način mršavljenja. Detoksikacijske dijete koje ozbiljno ograničavaju unos kilodžula ili skupina namirnica, povećavaju rizik od izostanka unosa hranjivih tvari prijeko potrebnih da bi naš organizam mogao normalno funkcionirati. Posljedica mogu biti umor, razdražljivost i loš zadah.

Postoji i rizik da oznake koje se odnose na sastojke sadržane u proizvodima za detoksikaciju ne budu točne, što povećava rizik od raznih nuspojava, potencijalnog predoziranja ili ostalih štetnih učinaka.

Neki ljudi definitivno ne bi ni trebali započinjati detoksikaciju. To se odnosi na osobe s kroničnim zdravstvenim stanjima, poremećajima prehrane, na starije odrasle osobe, djecu, trudnice ili dojilje.

Pozitivan aspekt programa detoksikacije jedino bi mogla biti činjenica da on može pridonijeti podizanju svijesti o vašim trenutačnim prehrambenim ili životnim navikama, poput pretjerane konzumacije alkohola, a mogli biste ih poboljšati ili izmijeniti.

Primjerice, čitanje članka o programu detoksikacije moglo bi vas motivirati da prijeđete na zdraviju prehranu, no to je jedina prednost ovog programa.

Članak je u časopisu Conversation obajvila profesorica nutricionizma i dijetetike sa Sveučilišta Newcastle, Clare Collins

Znate li zašto nas od crnog vina može zaboljeti glava?

Tim s Kalifornijskog sveučilišta kaže da je razlog tomu spoj prisutan u crnome grožđu koji može utjecati na razgradnju alkohola u organizmu. Riječ je o antioksidansu ili flavanolu, spoju poznatom kao kvercetin koji nalazimo u kožici grožđa.

“Ako se grožđe uzgaja na prostoru s više sunca, tada ono proizvodi više kvercetina. To znači da bi za ljude sklonije glavobolji konzumacija skupljih, a ne jeftinijih crnih vina mogla predstavljati veći problem”, kazao je BBC-ju jedan od istraživača, profesor Andrew Waterhouse.

“Jeftine sorte grožđa uzgajaju se na velikim čokotima s više listova i ne dobivaju previše sunca, a visokokvalitetno grožđe se dobiva s trsova s manje lišća i izloženije je sunčevim ultraljubičastim zrakama. Velika pažnja pridaje se količini sunca koju grožđe dobiva da bi se unaprijedila kvaliteta vina”, pojasnio je Waterhouse. 

Mogući krivac

Nekoliko je pretpostavki o tomu zbog čega se već pola sata nakon konzumiranja čak i manje količine crnog vina kod pojedinaca može pojaviti glavobolja. 

Neki smatraju da su uzrok sulfiti – konzervansi koji se koriste za produljenje roka trajanja i održavanje svježine vina, no obično je koncentracija sulfita veća u slađim vinima u odnosu na crna.

Premda su neki ljudi alergični na sulfite i znaju da ih moraju izbjegavati, malo je dokaza po kojima su oni uzrok glavobolje. Drugi mogući krivac je histamin koji se ćešće nalazi u crnim nego u bijelim ili rose vinima.

Histamin može prouzročiti proširenje krvnih žila u organizmu, što pak može potaknuti glavobolju. No ni zato nema pouzdanog dokaza.

Razgradnja 

Razgradnja alkohola u organizmu odvija se u dva koraka – alkohol se pretvara u toksičan spoj acetaldehid, koji zatim enzim za metaboliziranje alkohola (ALDH2) pretvara u neškodljiv ocat. Ako se ovo potonje ne dodgodi, štetni acetaldehid se gomila i uzrokuje simptome.

“Kad kvercetin uđe u krvotok, organizam ga pretvara u drugačiji oblik koji se zove kvercetin glukuronid”, kazao je Waterhouse. S obzirom na to da kvercetin glukuronid ometa enzim koji pomaže u razgradnji alkohola, može prouzročiti nakupljanje kemikalije koja se zove acetaldehid, a to opet može rezultirati mučninom i glavoboljom.

Znanstvenici kažu da se slično zbiva i pri pojavi glavobolje nakon konzumacije crnog vina jer su u laboratoriju dokazali da kvercetin može posredno blokirati rad ALDH2. 

No kvercetin je problematičan samo kada se miješa s alkoholom, kažu znanstvenici koji su rezultate studije objavili u časopisu Scientific Reports. 

Taj spoj nalazimo i u mnogim drugim vrstama voća i povrća, a dostupan je i kao suplement, jer deluje protuupalno i samostalno ne izaziva glavobolje.

Istraživači tek trebaju dokazati ovu teoriju na ljudima.

Jednostavno ispitivanje moglo bi se provesti tako što bi se dobrovoljcima sklonim glavobolji od crnog vina dao suplement kvercetina ili placebo uz čašu votke. 

“Konačno smo na pravome putu da objasnimo ovaj tisućljetni misterij. Sljedeći korak je znanstveno ispitivanje na ljudima u kojih se javljaju ovakve glavobolje”, rekao je jedan od autora istraživanja, profesor na Kalifornijskom sveučilištu i neurolog Morris Levin.

Ova su hrvatska vina na natjecanju u Čileu osvojila 19 zlatnih medalja!

Ovogodišnje, 28. izdanje Catad’Or World Wine Awardsa okupilo je vinare iz cijeloga svijeta, a Hrvatska je bila zemlja partner. Uz organizacijsku i financijsku podršku Hrvatske gospodarske komore, sudjelovalo je i 16 vinarija svih hrvatskih vinskih regija s 48 uzoraka vina i destilata.

Hrvatski vinari  osvojili su 19 medalja, dvije više u odnosu na prošlu godinu kada su prvi put sudjelovali na tom vinskom natjecanju u Čileu. Hrvatska vina nagrađena su u kategoriji mirnih, slatkih i pjenušavih vina, a polovica ih se odnosi na hrvatske autohtone sorte graševinu, pošip, malvaziju i teran.

Velike zlatne medalje dobili su Graševina Ledeno Vino 2018 (Kutjevo), Genero 2021 (TRS Vinarija) i Garageist bijelo vino 2016 (Vinarija Degarra).

Dobitnici zlatnih medalja su Carmenere 2020 (TRS Vinarija), Korlat Supreme Cuvee 2013 (Badel 1862), Korlat Syrah 2019 (Badel 1862), Pošip Majstor 2021 (Stina), Belaigra Grand Cru 2020 (Vinarija Domaine Koquelicot ), Korlat Syrah 2014 (Badel 1862), Pošip Riserva 2021 (Vinarija Baraka), Graševina Vinkomir 2022.(Kutjevo), Maximo Nero 2019 (Kutjevo), Teran Zigante 2021 (Vinarija Zigante), Chardonnay 2021 (VELEBNA Vineyards & Winery), Vallis Rabiosa Chardonnay 2022 (OPG Stjepan Vučemilović), Graševina De Gotho 2020 (Kutjevo), Primo (Vinarija Degarra), Festigia Castello 2021 (Agrolaguna) i Graševina 2022 (Kutjevo).

“Medalje osvojene u Čileu potvrda su kontinuiranog rasta kvalitete hrvatskih vina, a posebno vesele i vrijede medalje za hrvatske autohtone sorte. Ovakva natjecanja doprinose promociji naših vina, ali i nastojanjima da na svjetskom vinskom tržištu izgradimo prepoznatljiv vinski identitet”, istaknula  je direktorica Sektora poljoprivrede HGK Jelena Đugum.

Predsjednik HGK Luka Burilović ističe da hrvatski vinari plasiraju sve više vrhunskih i kvalitetnih vina koja mogu naći svoja mjesta na zahtjevnom međunarodnom i svjetskom tržištu.

“To potvrđuju i statistike po kojima zadnjih godina raste izvoz vina, posebice vina više cjenovne kategorije”, komentirao je Burilović rezultate spomenutog natjecanja.

Međunarodno vinsko natjecanje u Čileu, četvrtom najvećem izvozniku vina na svijetu, održava se od 1995. godine. U odnosu na prošlogodišnje izdanje Catad’Or-a, ove je godine u Santiago stiglo više uzoraka vina i žestokih pića. Ocjenjivalo se ukupno 1.400 uzoraka iz 17 zemalja svijeta. Međunarodni stručnjaci, njih 45 sa šest kontinenata, ocjenjivali su vina i uzorke destilata na “slijepim” degustacijama, u procesu koji je potpuno kompjuteriziran i provodi se po obrascu propisanom od strane Međunarodne organizacije vinarija i vina OIV (International Organization of Vineyard and Wine).

Ovo je lisnato povrće koje nutricionisti smatraju važnim za imunitet i zdravlje

Špinat

Špinat je jednostavno nabaviti tijekom cijele godine, a pun je željeza, kalcija, kalija i vitamina B6, C i K. Odličan je izvor antioksidansa. Oni mogu smanjiti rizik od razvoja brojnih bolesti, među kojima su bolesti srca i neki tipovi karcinoma.

Najbolje ga je jesti nekuhanog, kao salatu jer se kuhanjem uništavaju polifenoli i flavanoli iz listova. Neke vrste polifenola i flavonoida mogu smanjiti mogućnost razvoja određenih vrsta raka, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti.

Kelj

Kelj ima jedinstven pomalo gorkast okus koji može varirati ovisno o sorti i načinu pripreme. Ako možete podnijeti takav okus kelja, njegovom konzumacijom u organizam ćete unijeti brojne važne mikronutrijente poput kalcija, željeza, magnezija, fosfora, kalija, cinka, bakra, mangana i selena, a odličan je izvor i mnogih vitamina, među kojima su A, B, E, C i K.

Nutricionisti savjetuju da kod pripreme kelja izbjegavate njegovo blanširanje i kuhanje jer tako smanjujete količinu minerala topivih u vodi te vitamina i fitokemikalija sadržanih u lišću.

Dakle, kelj možete jesti i nekuhan u salatama. Šalica nekuhanog kelja (21 g) sadrži samo devet kalorija.

Blitva

Treći po redu izbor nutricionista je blitva, povrće blago slatkastog okusa koje sadrži velike količine vitamina A i C. Čak i mala količina blitve ili oko 175 grama može zadovoljiti vaše dnevne potrebe za vitaminom K, važnim za proces zgrušavanja krvi i održavanje kostiju zdravima.

Blitva, čija stabljika ima različite boje pa joj je zbog toga i okus različit, sadrži brojne važne minerale poput željeza, bakra, kalija i kalcija.

Raštika

Raštika je dobar izvor luteina koji je važan za zdravlje očiju.

Obiluje vitaminima A i C te mineralima poput kalcija, željeza, cinka, bakra i selena, a i dobar je izvor vlakana. Kao i kod špinata, ovu vrstu kupusnjače možete kupiti tijekom cijele godine.

Rikula

Volite li zeleno lisnato povrće svježega, pikantnog, pomalo gorkog i paprenog okusa, razmislite o dodavanju rikule na svoj tanjur. Ljudi je konzumiraju još od rimskog doba, a popularan je dodatak i pizzama.

Rikula, poznata i kao rukola, eruka ili ruga obiluje nitratima, za koje su studije pokazale da poboljšavaju sportski učinak. Rikula bogata vitaminima K i C te kalcijem i polifenolima.

Rimska salata

Hrskava zelena salata blagog okusa puna je nutritivno bogatih sastojaka. Dobar je izvor vitamina i minerala, poput vitamina A, K, C i folata (vitamina B skupine, posebno važnog za vrijeme trudnoće). Ove su hranjive tvari neophodne za održavanje cjelokupnog zdravlja te jačanje i održavanje zdravoga imunosnog sustava.

Usto je duguljasta salata romana izvor vlakana, a zna se da ona smanjuju rizik od razvoja srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa tipa 2 i raka crijeva.

Potočarka

Volite li svoje obroke obogatiti lisnatim povrćem posebna okusa, potočarka je za to izvrstan izbor. Ne samo zbog posebnog okusa već i zato što obiluje vitaminima A, B6, B12 i C te antioksidansima. Istraživanja su pokazala da bi potočarka mogla biti terapeutsko sredstvo za rak usne šupljine. 

Zanimljivo je da potočarka sadrži više vitamina C od naranče, više kalcija od mlijeka, više željeza od špinata i više folata od banane. 

Kineski kupus (bok choy ili pak choi)

Preferirate li lisnato povrće nježnijeg okusa i zadovoljavajuće teksture, kineski kupus odličan je izbor. Ova se vrsta kineskoga bijelog kupusa može koristiti u juhama, salatama ili jednostavno ispirjana kao prilog.

Bogata je vlaknima i raznim vitaminima, mineralima i antioksidansima. Zelenoi listovi kineskog kupusa pridonose održavanju zdravlja kostiju, jačanju imuniteta, održavanju zdravlja vida, srca, dobroga krvnog tlaka, a istraživanja su pokazala da može biti korista u sprečavanju određenih tipova raka.

Uravnotežena prehrana vrlo je važna za zdravlje, a uvrstite li neke od nabrojenih vrsta lisnatog povrća u obroke to će vam pomoći da ostanete zdravi, poboljšate imunitet i smanjite rizik od razvoja raznih kroničnih bolesti, napisao je Swrajit Sarkar, viši predavač nutricionizma na londonskome Citiy Universityju.

Članak je objavljen u časopisu The Conversation.

Je li grickanje između obroka baš tako loše? U ovim slučajevima nije…

Čak i prije nego što se jave prvi napadi gladi i miris kuhane večere dopre iz kuhinje, može biti teško držati ruke podalje od čipsa i kolačića i svih drugih grickalica po kući.

Grickanje se obično smatra nezdravim: u najboljem slučaju ometa režim tri obroka dnevno, u najgorem slučaju dovodi do prehrane s previše prerađene hrane i namirnica prepunih soli, masti, šećera, konzervansa i aditiva.

No, studija je pokazala da grickanje, što prema nekim procjenama čini petinu unosa kalorija u zapadnim zemljama, nije uvijek loše za vas.

Grickanje zdrave hrane, čak i između obroka, kao što je to obično slučaj s grickalicama, nije nužno loša stvar.

To je utvrdilo istraživanje prehrambenih navika oko 1000 ljudi koje je proveo King's College London i predstavljeno je na konferenciji Američkog društva za prehranu u Bostonu.

Ono što je loše i dalje je – s odlutalim mislima u sebe trpati nezdravu hranu i ignorirati provjereno pravilo da ne jedete prije spavanja.

"Naše je istraživanje pokazalo da je kvaliteta grickalica važnija od količine, ili učestalosti grickanja, stoga je odabir visokokvalitetnih grickalica u odnosu na visoko prerađene grickalice vjerojatno koristan", rekla je Kate Bermingham, postdoktorandica na KCL-u.

A za one koji su skloni prepustiti se kasnonoćnoj želji da prekopaju hladnjak, poruka je "razmisli ponovo", bez obzira na to koliko taj noćni zalogaj bio zdrav.

"Vrijeme je također važno, jer je kasno noćno grickanje loše za zdravlje", upozorila je Bermingham.

Znate li koja je trenutačno najpopularnija svjetska kuhinja?

Uglavnom se odmah kao favoriti spominju talijanska, s nenadmašnom kombinacijom pizze i tjestenine; indijska, sa svojim blistavim i šarenim jelima; meksička, sa svojim začinima i inovativnim prezentacijama; francuska, sa svojim bogatstvom i profinjenošću…

No, ni jedna od njih posljednjih mjeseci nije tako raširena, već iznenađenje dolazi s- Istoka.

Tvrtka za pustolovna putovanja The Bucket List Company proučila je razine angažmana na platformama društvenih medija kao što su TikTok, Instagram i Reddit. Konačni poredak nije se temeljio samo na broju oznaka za svaku kuhinju, već i na količini pozitivne interakcije.

Tko bi rekao, ali trenutačno najpopularnija kuhinja na svijetu je – korejska! Od divnog kimchija do slatke pikantnosti gochujanga, teško je raspravljati s činjenicom da je korejska kuhinja odgovorna za iznimno raznolik – i iznimno ukusan – izbor jela, podsjeća portal za putovanja Punkufer.hr.

Sljedeća na ljestvici je ipak talijanska, koja se očekivano može pohvaliti nevjerojatnom količinom mjesečnih pretraživanja na društvenim mrežama, a prema tim kriterijima, broncu osvaja meksička kuhinja, koja je zabilježila i puno pozitivne interakcije.

Najboljih deset redom još čine sljedeće kuhinje: japanska, indijska, kineska, tajlandska, vijetnamska, filipinska, turska.

 

Nordijska kuhinja: Znate li na čemu se temelji i koliko je zdrava?

Ljudi su se do sada u potrazi za trendovima u modi, ili opremanju doma, okretali Skandinaviji, a zadnjih godina to čine u pogledu hrane, piše njemačka novinska agencija dpa.

Nova nordijska kuhinja je ''in'', pišu blogovi o hrani. No, što je ona točno? I je li jednako korisna za zdravlje i dugovječnost kao mediteranska prehrana, koja se naširoko smatra zlatnim standardom?

Kulinarski pokret "Nova nordijska kuhinja" pokrenut je u Kopenhagenu 2004. proglasom o nordijskoj prehrani u 10 točaka, koji je razvilo i potpisalo 12 nordijskih kuhara, a čija se načela mogu sažeti kao regionalna kultura hrane temeljena na čistoći, sezoni, etici, zdravlju, održivost i kvalitetu.

''Kao nordijski kuhari, smatramo da je došlo vrijeme da stvorimo novu nordijsku kuhinju, koja se svojim dobrim okusima i posebnim karakterom može uspoređivati sa standardima najvećih svjetskih kuhinja'', navodi se u proglasu.

Nekoliko godina kasnije, Nordijsko vijeće ministara, međuvladina agencija Finske, Danske, Švedske, Islanda i Norveške, pokrenula je novi nordijski prehrambeni program kao potporu proglasu i za promicanje lokalne, regionalne i nacionalne hrane.

Godine 2017. osnovan je Nordijski laboratorij za politiku hrane kako bi pomogao u rješavanju problema s hranom koji su identificirani kao izazovi u ciljevima održivog razvoja Agende 2030 Ujedinjenih naroda.

"Fokus je na biljnoj i neprerađenoj hrani koja se nalazi u sjevernoeuropskim zemljama", kaže Carolin Groth, stručnjakinja u odjelu za hranu i prehranu centra za savjetovanje potrošača u Hamburgu, Njemačka.

Tipična nordijska hrana uključuje cjelovite žitarice, uglavnom raž, ječam i zob. Korjenasto povrće poput cikle i mrkve također ima važnu ulogu, zajedno s pivom i regionalnim voćem poput jabuka i krušaka.

"Orasi, gljive i mahunarke također su dio prehrane", kaže Groth.

Ta hrana biljnog podrijetla nadopunjena je masnom ribom poput lososa i skuše te mliječnim proizvodima s niskim udjelom masti.

Ulja u nordijskoj prehrani su uglavnom iz sjemenki uljane repice, suncokreta i lanenog sjemena.

Meso je, prema Grothu, rijetko na jelovniku – obično samo jednom tjedno.

"Nema velike razlike u odnosu na tipičnu mediteransku prehranu", kaže ona, "budući da je osnova obje dijete slična".

Mediteranska prehrana također počiva na hrani biljnog podrijetla.

Osim povrća, temelj mu čine voće, orašasti plodovi, sjemenke i mahunarke uz žitarice, ribu i maslinovo ulje.

Kao i u nordijskoj prehrani, meso i mliječni proizvodi se konzumiraju samo povremeno.

Te namirnice opskrbljuju tijelo s mnogo vitamina, minerala, dijetalnih vlakana i sekundarnih biljnih metabolita. Osim toga, postoji obilje zdravih masnih kiselina preko ribljih i biljnih masti.

"U obje prehrane jede se malo mesa, što je pozitivno sa zdravstvenog stajališta", kaže Groth.

Dr. Georg Wechsler, predsjednik Udruge njemačkih liječnika za nutricionističku medicinu (BDEM), ipak nije spreman nordijsku prehranu staviti u rang s mediteranskom.

"Ne mogu čvrsto podržati nordijsku prehranu", kaže on, "jer nedostaju čvrsti dokazi".

Točnije, Skandinavci ne žive dulje, ili primjetno dulje od južnih Europljana.

"Očekivano trajanje života u sjevernoj i južnoj Europi gotovo je identično – oko 85 godina", kaže on.

"Plus ili minus godina potpuno je nevažno".

Stope smrtnosti u cijeloj Europskoj uniji također su slične.

Prema Wechsleru, one više ovise o kvaliteti zdravstvene skrbi nego o prehrani. Stoga prelazak na nordijsku prehranu u nadi da ćete produžiti život nema smisla.

Štoviše, kaže on, ne daje tijelu sve što tijelo treba, jer "ima relativno malo vitamina i dijetalnih vlakana, ali ima puno masti. Norvežani ne jedu mnogo naranči, ili zelene salate – oni ne rastu tamo gore".

A izvora vlakana, primjerice tamnog kruha, malo je, kaže.

Pozitivna strana je obilje omega-3 masnih kiselina, osobito iz masne ribe. "I malo je mesa", dodaje on.

Dakle, gdje je prehrana najzdravija – na sjeveru, jugu ili negdje drugdje? A koja je najzdravija prehrana od svih?

Nikakve znanstveno utemeljene prehrambene preporuke ne pozivaju na izbacivanje tradicionalnih jela koja su dio kulture regije, poput svinjskog pečenja u Bavarskoj, kaže Wechsler.

"Bitna je samo količina", napominje. "Svako svinjsko pečenje je zdravo sve dok ga ne jedete goleme porcije svaki dan".

Wechsler preferira plan prehrane koji nije ni specifično nordijski ni mediteranski, već europski.

"Zdrava prehrana temelji se na temeljnim znanstvenim načelima koja se mogu slijediti u Helsinkiju, kao i u Rimu", kaže on.

Optimalna prehrana je siromašna soli, kao i ograničenje životinjskih bjelančevina i masti, kaže Wechsler.

Šećere i kolesterol treba unositi umjereno. Umjesto toga, trebali biste jesti mnogo povrća, zelene salate, vlakana i omega-3 masnih kiselina, napr. dvije porcije ribe tjedno.

''Puno važnija od prehrane je energetska ravnoteža'', kaže Wechsler. "Hrana koja se konzumira u pretjeranim količinama je štetna".

Pretjerana konzumacija soli i masnoće, na primjer, povećava rizik od srčanog i moždanog udara, među ostalim medicinskim stanjima.

Kad je riječ o životnom vijeku, uvjeren je da "imamo prostora za napredak".

Oni koji jedu više morskih plodova imaju manje problema s bubrezima

Istraživanjem je ustanovljeno da se konzumacija omega 3 masnih kiselina iz plodova mora može povezati s umjereno manjim rizikom od razvoja kroničnih bolesti bubrega i sa sporijim propadanjem funkcije bubrega.

Zanimljivo je da rezultati studije, objavljeni u časopisu The British Medical Journal, ukazuju i na to da omega 3 masne kiseline koje nalazimo u biljnoj hrani ne nude jednaku zaštitu.

Stručnjaci s australskog George instituta za globalno zdravlje i Sveučilišta New South Wales kažu kako njihova najnovija otkrića upućuju na to da bi ljudi u prehranu, ako su u mogućnosti, trebali uključiti plodove mora.

Znanstvenici su analizirali rezultate ranijih studija. Na temelju biomarkera saznali su koliko su pojedinci konzumirali omega 3 masnih kiselina.

Proučili su informacije o 25.570 sudionika istraživanja iz 19 prethodno provedenih studija.

Sveukupno se, tijekom otprilike 11 godina praćenja njihova zdravstvenog stanja u njih 4944 ili oko 19 posto razvila kronična bolest bubrega.

Istraživači su otkrili za 13 posto manji rizik od razvoja kronične bubrežne bolesti u skupini ispitanika koja je konzumirala najviše količine omega 3 polinezasićenih masnih kiselina (n-3 PUFA), u usporedbi s onima koji su ih konzumirali najmanje.

Zanimljivo je, kažu istraživači da nije pronađen pozitivan utjecaj konzumacije omega 3 masnih kiselina biljnog porijekla, koje se mogu pronaći u orašastim plodovima, sjemenkama i zelenom lisnatom povrću, i bolesti bubrega.

"Više razine n-3 PUFA dobivenih iz plodova mora znanstvenici su povezali s nižim rizikom od razvoja bubrežnih bolesti, premda takve povezanosti nije bilo u slučaju unošenja u organizam n-3 PUFA biljnog porijekla", napisali su autori.

"Naši rezultati idu u prilog činjenici da omega 3 polinezasićene masne kiseline iz plodova mora imaju važnu ulogu u prevenciji razvoja kroničnih bubrežnih bolesti", zaključili su.