Hrvatska Vlada prošli je tjedan prihvatila prijedlog saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku da se 11. svibnja proglasi Nacionalnim danom palijativne skrbi, predstoji još odlučivanje u Saboru, no vrlo je izvjesno da će ono biti pozitivno i da će se taj dan proglasiti.
Spomenuti datum podsjećanje je na 11. svibnja 2012., kada je s radom počeo Odjel palijativne skrbi u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Novom Marofu, prvi ugovoreni odjel palijativne skrbi koji predstavlja početak sustavnog razvoja specijalističke razine te skrbi.
Palijativna skrb poboljšava kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji suočenih s neizlječivim i uznapredovalim bolestima, ona obuhvaća zbrinjavanje bolesnikovih potreba gdje god da se za njega skrbi, bilo kod kuće ili u ustanovi, ta skrb nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti.
Tako palijativnu skrb definira Nacionalni program razvoja u Hrvatskoj od 2017. do 2020., nakon kojega nije donijet novi program.
Inače, potreba za palijativnom skrbi povećava se sa starenjem stanovništva i porastom broja teško oboljelih od malignih i kroničnih bolesti.
Palijativnu skrb treba do 46 tisuća pacijenata godišnje
Prema preporukama Europskog udruženja za palijativnu skrb, procjena potreba za nekim oblikom te skrbi čini između 50 i 89 posto svih umirućih pacijenata, što bi u Hrvatskoj na godišnjoj razini bilo 26.000 do 46.000 pacijenata.
Najmanje 20 posto pacijenata oboljelih od tumora i 5 posto neonkoloških pacijenata zahtijevaju specijalističku palijativnu skrb u posljednjih godinu dana života, a broj potrebnih palijativnih postelja procjenjuje se u rasponu između 349 i 429, navodi se u Programu.
Taj Program definira tri razine palijativne skrbi: palijativni pristup u kojem su svi profesionalci informirani o postojanju takve skrbi, što nudi, gdje se nalazi te opća i specijalistička palijativna skrb.
Opća palijativna skrb obuhvaća zdravstvene profesionalce, te psihologe, socijalne radnike i duhovnike te volontere i udruge kojima palijativna skrb nije primarni posao, imaju osnovna znanja iz te skrbi te znaju prepoznati i riješiti nekomplicirane simptome.
Specijalistička obuhvaća dobro educirane zdravstvene profesionalce, psihologe i socijalne radnike koji se isključivo bave palijativnom skrbi te volontere i organizacije civilnog društva za palijativnu skrb. Profesionalci iz specijalističkog palijativnog tima rješavaju kompleksne situacije i simptome, dok volonteri doprinose kvaliteti skrbi, ali ne provode zdravstvenu skrb.
40 godina u Hrvatskoj: Izložba o medicinski potpomognutoj oplodnjiU povodu 40. godišnjice prve upješne medicinski potpomognute oplodnje u Hrvatskoj, u utorak je na Zrinjevcu otvorena izložba “40 priča – Zašto baš mi” o ljudima koji su se suočili s problemom neplodnosti.
Hrvatska ima problem stalnog rasta neplodnosti, a pacijenti koji se odluče na medicinski potpomognutu oplodnju suočeni su s kulturom srama, skrivanja i stigmatizacije neplodnosti, poručili su organizatori izložbe.
“Izložba se fokusira na 40 priča o ljudima koji su na neki način dotaknuti neplodnošću”, izjavila je Biljana Šantić iz udruge RODA dodavši kako je nazvana “Zašto baš mi”, jer je to pitanje koje si sve neplodne osobe postave na početku svoga puta, kada kreću u postupke umjetne oplodnje.
Izložba želi prenijeti tri poruke: o nužnosti podrške svim ljudima koji se suočavaju s neplodnošću, dobrobiti liječenja neplodnosti i potrebi brisanja društvene stigme s te teme, naglasila je Šantić.
“Svi smo na neki način naslijedili narative koji su se prenosili generacijama, a treba ukazati na potrebu prekidanja pogrešnih narativa. Izložba nas poziva da mijenjamo kulturu srama, skrivanja i stigmatizacije neplodnosti”, kaže Šantić.
Svjedočimo stalnom rastu broja neplodnih parova, danas ih je u Hrvatskoj 15 do 17 posto, odnosno svaki peti – šesti par traži pomoć stručnjaka, istaknula je Lana Škrgatić iz Zavoda za humanu reprodukciju.
Naglasila je tradiciju liječenja neplodnosti kod nas jer je Hrvatska osma na svijetu uspješno obavila medicinski potpomognut porod putem postupka IVF (In vitro oplodnja).
“Zahvaljujući hrvatskim stručnjacima više od 40.000 djece je začeto umjetnom oplodnjom, oko 1600 godišnje, odnosno pet posto djece, u Hrvatskoj rodi se zahvaljujući tom postupku” rekla je Škrgatić.
Neplodnost je višedimenzionalni proces koji uključuje zdravlje, obiteljske odnose i socijalne interakcije, a povrh toga je teški emotivni i psihološki teret.
Stoga je zadatak stručnjaka i države edukacija poglavito mlade populacije da je odgađanje rađanja jedan od najrizičnijih faktora za kasniju neplodnost, poručila je Škrgatić.