Za dio pacijenata koji ne bilježe značajno smanjenje tjelesne mase, terapija i dalje može imati važne zdravstvene koristi, osobito za kardiovaskularni sustav i jetru.
Iako mnogi korisnici GLP-1 terapije izvještavaju o smanjenom apetitu i postupnom gubitku težine, klinička ispitivanja pokazuju da između 10 i 15 posto pacijenata ne reagira na taj način. Razlozi nisu u potpunosti razjašnjeni, no pretpostavlja se da ulogu imaju genetika, hormonski status i individualne metaboličke razlike. Upravo ta skupina pacijenata sve više dolazi u fokus istraživanja jer se pokazuje da učinci terapije kod njih nisu nužno izostali – nego su drukčiji.
Učinci na srce neovisno o gubitku težine
Stručnjaci upozoravaju da izostanak mršavljenja ne znači nužno da terapija ne djeluje. GLP-1 agonisti, poput semaglutida, izvorno su razvijeni za liječenje šećerne bolesti tipa 2, a tek su kasnije pokazali izražen učinak na tjelesnu masu.
Velike međunarodne studije dodatno su proširile razumijevanje njihova djelovanja. U studiji SELECT, objavljenoj u časopisu New England Journal of Medicine, pokazano je da semaglutid smanjuje rizik od velikih kardiovaskularnih događaja, uključujući srčani i moždani udar i kod osoba bez dijabetesa.
Ključno je pritom da smanjenje rizika nije bilo izravno povezano s količinom izgubljenih kilograma, što je prvi put jasno pokazalo da se učinak ovih lijekova ne može svesti isključivo na mršavljenje.
Stručnjaci smatraju da se dio tog učinka može objasniti djelovanjem na upalne procese. Kronična upala jedan je od glavnih pokretača ateroskleroze i drugih kardiovaskularnih bolesti, a GLP-1 lijekovi mogu smanjiti upalne markere, poboljšati funkciju krvnih žila te povoljno utjecati na krvni tlak i razinu glukoze.
Tirzepatid dodatno potvrđuje širi učinak terapije
Slični učinci bilježe se i kod novijih lijekova iz iste terapijske skupine. Tirzepatid, koji djeluje kao dvostruki agonist GIP i GLP-1 receptora, u velikim kliničkim ispitivanjima pokazao je smanjenje rizika od pogoršanja srčanog zatajenja i smrti od kardiovaskularnih uzroka. Rezultati studije objavljene u časopisu New England Journal of Medicine upućuju na to da lijek poboljšava i simptome te funkcionalni status bolesnika.
I u ovom slučaju poboljšanja kardiovaskularnih ishoda i metaboličkih parametara zabilježena su neovisno o stupnju gubitka tjelesne mase.
Uz učinke na srce, sve je više podataka o njegovu djelovanju na jetru. Prema dostupnim analizama, tirzepatid može smanjiti nakupljanje masnoće u jetri, kao i upalu i fibrozu kod bolesnika s metabolički povezanom bolešću jetre, a ti se učinci u dijelu studija pojavljuju također neovisno o promjenama tjelesne mase.
Takvi nalazi dodatno učvršćuju spoznaju da lijekovi iz ove skupine djeluju na temeljne mehanizme bolesti, uključujući inzulinsku rezistenciju, kroničnu upalu i poremećaje metabolizma lipida.
Pozitivan učinak na jetru
Primjerice, kod semaglutida uočen je učinak u liječenju metabolički povezanog steatohepatitisa (MASH), ozbiljnog oblika masne bolesti jetre koji može dovesti do ciroze i zatajenja organa. Klinička ispitivanja pokazala su poboljšanje upale i strukture jetrenog tkiva, pri čemu učinci nisu uvijek bili povezani s gubitkom tjelesne mase.
”Dugo se smatralo da su svi pozitivni učinci posljedica gubitka tjelesne mase, no sada vidimo da to nije cijela priča”, rekao je dr. Daniel Drucker, jedan od vodećih istraživača u području GLP-1 terapije.
Dodatna istraživanja upućuju na to da lijekovi iz ove skupine djeluju i izravno na jetrene stanice te imunološki sustav, smanjujući upalne procese koji imaju ključnu ulogu u razvoju kroničnih bolesti.
Treba li mijenjati kriterije uspješnosti terapije
Takvi nalazi otvaraju i pitanje kako procjenjivati uspješnost terapije. U praksi se često koristi kriterij prema kojem pacijent treba izgubiti najmanje pet posto tjelesne mase unutar nekoliko mjeseci kako bi se liječenje nastavilo.
Međutim, sve je više stručnjaka koji upozoravaju da bi takav pristup trebalo proširiti i uključiti druge zdravstvene pokazatelje.
”S obzirom na sve više indikacija za ove lijekove, potrebno je uzeti u obzir njihove koristi i kod pacijenata koji ne gube na težini”, ističe dr. Jody Dushay, endokrinologinja s Harvard Medical School.
Poboljšanje regulacije šećera u krvi, smanjenje krvnog tlaka, bolji lipidni profil ili smanjenje upale također su važni ishodi liječenja, čak i kada promjene tjelesne mase nisu izražene.
Terapija nije za estetsko mršavljenje
Važno je pritom naglasiti da GLP-1 lijekovi nisu namijenjeni osobama koje žele izgubiti tek nekoliko kilograma. Prema medicinskim smjernicama, indicirani su kod osoba s pretilošću ili kod onih s povišenim indeksom tjelesne mase uz pridružene bolesti poput dijabetesa, hipertenzije ili poremećaja masnoća u krvi.
Kod osoba s nižim indeksom tjelesne mase njihova primjena nije standardna, niti postoji dovoljno dokaza da će dati očekivane rezultate. Upravo zato dio pacijenata koji ih koriste izvan medicinskih indikacija često ne vidi učinak.
Individualne razlike među pacijentima dodatno naglašavaju potrebu za personaliziranim pristupom liječenju. Genetski čimbenici, razina hormona, način prehrane i tjelesna aktivnost mogu značajno utjecati na odgovor na terapiju.
U nekim slučajevima, niže doze mogu biti dovoljne za postizanje metaboličkih koristi uz manje nuspojava poput mučnine i probavnih smetnji, dok će u drugima biti potrebno dulje liječenje i pažljivo praćenje učinka.
Sve dostupni podaci upućuju na to da lijekovi iz ove skupine imaju složen učinak na organizam, koji uključuje regulaciju metabolizma, smanjenje upale i zaštitu vitalnih organa.
Upravo zbog toga, izostanak vidljivog gubitka težine ne znači nužno da terapija nije učinkovita – za dio pacijenata koristi se mogu očitovati na manje uočljiv, ali dugoročno vrlo značajan način.
