Takvi predmeti često imaju emocionalnu vrijednost i doživljavaju se kao bezazleni dio svakodnevice. No, upravo se oni posljednjih mjeseci nalaze u središtu pozornosti američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), koja upozorava da dio kuhinjskog posuđa može sadržavati olovo koje se tijekom uporabe otpušta u hranu i piće.
FDA na svojim službenim stranicama savjetuje potrošačima da prestanu koristiti i odbace posuđe koje ne udovoljava suvremenim sigurnosnim standardima, osobito kada nije jasno označeno kao sigurno za kontakt s hranom.
U fokusu su staro, ručno rađeno i uvozno posuđe, ali i proizvodi izrađeni od metala i legura koji mogu predstavljati neočekivan izvor kemijske kontaminacije. Iako se često vjeruje da je olovo problem prošlih desetljeća, iz vremena benzina s olovom i starih vodovodnih cijevi, zdravstvene institucije upozoravaju da izloženost olovu i dalje postoji – i to ondje gdje najmanje očekujemo – na kuhinjskom stolu.
Novo FDA upozorenje: konkretni proizvodi i jasna preporuka
U najnovijem upozorenju FDA navodi da je 19 proizvoda za kuhanje i pripremu hrane identificirano kao potencijalno opasno, jer mogu ispuštati visoke razine olova u hranu. Svi ti proizvodi proizvedeni su izvan Sjedinjenih Američkih Država, a prema izvješću FDA većina dolazi iz Indije te je izrađena od aluminija, aluminijevih legura ili mesinga. Agencija je prvi put izrazila zabrinutost zbog tih proizvoda u kolovozu ove godine, a nakon dodatnih analiza popis je proširen za još devet komada posuđa.
FDA sada izričito upozorava potrošače da se ti predmeti ne koriste, ne doniraju i ne popravljaju, jer popravci ne uklanjaju rizik od ispuštanja olova. Naglasak je stavljen na to da se izloženost olovu ne može procijeniti ”okom“ te da se rizik ne smije umanjivati povremenom uporabom.
Ova upozorenja dio su šire FDA strategije informiranja potrošača o olovu u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom.
Kako olovo iz posuđa završava u organizmu
Za razliku od stakla ili nehrđajućeg čelika, keramika i porculan prekriveni su glazurom koja im daje boju, sjaj i glatkoću. U prošlosti, ali i danas u nekim dijelovima svijeta, olovo se koristilo kao sastavni dio glazura, jer poboljšava trajnost i vizualna svojstva. Problem nastaje kada glazura nije pravilno obrađena ili testirana, pa olovo s vremenom počne migrirati iz površine posuđa.
FDA upozorava da se olovo osobito lako oslobađa kada posuđe dolazi u kontakt s kiselom hranom, poput rajčice, agruma ili jela s octom, ali i pri posluživanju vrućih napitaka, poput čaja i kave. Dodatni rizik predstavljaju napuknuti ili oštećeni tanjuri i šalice, jer mikropukotine olakšavaju otpuštanje teških metala.
Važno je naglasiti da se izloženost ne događa samo kod svakodnevne uporabe. Prema FDA-i, čak i povremeno korištenje problematičnog posuđa može biti dovoljno da poveća razinu olova u organizmu, osobito kod djece. Upravo ta nevidljivost rizika čini problem ozbiljnijim nego što se na prvi pogled čini.
Ne postoji sigurna razina olova
Jedna je od ključnih poruka FDA-e, ali i drugih zdravstvenih institucija, da ne postoji sigurna razina izloženosti olovu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godinama upozorava da i vrlo niske koncentracije mogu imati štetne učinke, osobito na dječji živčani sustav. Olovo može utjecati na razvoj mozga, smanjiti kognitivne sposobnosti i povećati rizik od problema u ponašanju, a ti su učinci često trajni.
Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) dodatno ističu da djeca apsorbiraju veći udio unesenog olova nego odrasli. Trovanje olovom može uzrokovati bolove u trbuhu, povraćanje, gubitak apetita, probleme s pamćenjem te trnce ili utrnulost u udovima. Trudnice i dojilje suočavaju se s dodatnim rizicima, jer se olovo može mobilizirati iz kostiju majke i prijeći na fetus ili dojenče.
Posuđe kao izvor kemijske kontaminacije
Kada hrana dođe u kontakt s olovom, ali i s cinkom ili bakrom, te kemikalije mogu prodrijeti u hranu i uzrokovati kemijsko trovanje u tijelu. Stručnjaci upozoravaju da hrana ne biva kontaminirana samo pesticidima ili industrijskim onečišćenjima, nego i putem kuhinjskog pribora i posuđa koje se koristi svaki dan.
Rizični materijali uključuju kositar, koji može sadržavati primjese bakra, srebra ili olova, zatim bakar, cink, pocinčane predmete i određene vrste obojene keramike koje nisu prehrambene kvalitete. Poseban problem nastaje kada takvi materijali dolaze u kontakt s hranom visoke kiselosti, poput soka od naranče ili rajčice.
Važno je razlikovati sigurne kombinacije: lonci s bakrenim dnom, kod kojih se bakar nalazi isključivo na vanjskoj strani, smatraju se sigurnima jer hrana ne dolazi u izravan kontakt s metalom. Rizik nastaje tek kada hrana izravno dodiruje bakar, olovo ili cink.
Kristalno posuđe – lijepo, ali rizično
FDA posebnu pažnju posvećuje i tzv. kristalnom posuđu. Kristal se zapravo odnosi na olovno staklo, a FDA savjetuje da se hrana i piće ne čuvaju u posudama od olovnog kristala zbog mogućnosti kontaminacije.
Agencija preporučuje da se kristal ne koristi svakodnevno, dok je povremena uporaba prihvatljiva samo za odrasle osobe. Trudnice, osobe reproduktivne dobi, bebe i djeca ne bi trebali koristiti kristalno posuđe jer olovo može oštetiti živčani sustav, bubrege i koštanu srž.
U prošlosti se olovni kristal često koristio za izradu ukrasnih čaša, vinskih čaša i dekantera. Danas se takvi proizvodi rijetko proizvode, no u mnogim kućanstvima i dalje postoje stariji primjerci koji se koriste u posebnim prigodama.
Kada potražiti pomoć
Simptomi kemijske kontaminacije variraju ovisno o tvari, količini i osjetljivosti organizma. U mnogim slučajevima javljaju se brzo, ponekad unutar nekoliko minuta. Povraćanje i proljev česti su znakovi, a u slučaju sumnje na kemijsku kontaminaciju hrane potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
FDA u svojim upozorenjima naglašava da sentimentalna ili estetska vrijednost posuđa ne bi smjela imati prednost pred zdravljem. Tanjuri i šalice koji mogu sadržavati olovo možda ne predstavljaju trenutačnu prijetnju, ali dugoročni rizik koji nose, osobito za djecu i trudnice, prevelik je da bi se zanemario.
Poruka je jasna – posuđe koje nije provjereno, nema oznaku sigurnosti ili potječe iz okruženja u kojem su se koristile olovne glazure, najbolje je ukloniti iz uporabe. U kuhinji, kao mjestu svakodnevne pripreme hrane, prevencija ostaje najvažnija zaštita zdravlja.
