Istraživači iz Medicinskog centra Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj proučavali su 87.975 osoba iz baze podataka UK Biobank koje na početku istraživanja nisu imale dijabetes.
Sudionici su sedam dana nosili uređaje na zapešću kako bi se izmjerila razina njihove tjelesne aktivnosti.
Njihovo se zdravlje zatim pratilo u prosjeku 7,7 godina. U tom je razdoblju 2140 osoba oboljelo od dijabetesa tipa 2.
Među osobama mlađim od 63 godine, oni koji su bili manje aktivni imali su više nego dvostruko veći relativni rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u usporedbi s onima koji su bili vrlo aktivni.
Manje aktivna skupina tjedno je provodila prosječno 121 minutu u tjelesnoj aktivnosti umjerenog do snažnog intenziteta. To je bilo ispod preporučenog minimuma od 150 minuta tjedno.
Za usporedbu, aktivnija skupina vježbala je prosječno 409 minuta tjedno.
Istraživači su proučavali i osobe u dobi od 63 godine i starije. U toj skupini, manje aktivne osobe imale su 65 posto veći relativni rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Međutim, starije osobe općenito imaju veći početni rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Zbog toga bi čak i malo povećanje tjelesne aktivnosti moglo dovesti do većeg smanjenja stvarnog broja slučajeva dijabetesa među starijim osobama u usporedbi s mlađima.
Studija je također istraživala igra li doba dana u kojem se vježba ikakvu ulogu. Tjelesna aktivnost između 13 sati i ponoći bila je povezana s deset posto manjim relativnim rizikom od dijabetesa tipa 2 u usporedbi s vježbanjem ujutro.
Istraživači nisu pronašli jasne dokaze da vrijeme vježbanja mijenja rezultate za različite dobne skupine.
Napomenuli su da je riječ o opservacijskoj studiji što znači da je utvrđena povezanost između tjelesne aktivnosti i rizika od dijabetesa, ali se ne dokazuje da vježbanje izravno sprečava bolest.
Prethodna istraživanja pokazala su da čak i nekoliko minuta vježbanja može imati pozitivan učinak – barem za osobe koje su inače tjelesno neaktivne.
Pišući u British Medical Journalu 2025. godine, međunarodni tim koji je istraživao višekratno kratko vježbanje izvijestio je da su ta razdoblja umjerene ili energične tjelovježbe koja nisu trajala dulje od pet minuta rezultirala mjerljivim zdravstvenim koristima.
