Glavobolja je jedna od najčešćih zdravstvenih tegoba i lako može izazvati strah od ozbiljne bolesti, osobito ako se često ponavlja. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da neki oblik poremećaja glavobolje ima oko 40 posto svjetske populacije, odnosno približno 3,1 milijardu ljudi. Među najčešćima su migrena i tenzijska glavobolja.
Aneurizme mozga znatno su rjeđe, ali možda ipak češće nego što se ranije procjenjivalo.
Velika metaanaliza objavljena 1. rujna u časopisu Lancet Neurology obuhvatila je 162 studije, više od 316.000 ispitanika i 11.822 osobe s nerupturiranom aneurizmom, odnosno aneurizmom koja nije puknula i izazvala krvarenje. Istraživači su procijenili da u referentnoj populaciji prosječne dobi od 50 godina aneurizmu ima oko 3,9 posto ljudi.
Mnogi nikada ne saznaju da imaju aneurizmu
Aneurizma je izbočenje oslabljene stijenke arterije u mozgu. Sama njezina prisutnost ne znači da će krvna žila puknuti.
Većina nerupturiranih aneurizmi ne stvara tegobe i može godinama ostati neotkrivena. Nerijetko se pronađe slučajno tijekom CT-a ili magnetske rezonancije učinjene zbog glavobolje, vrtoglavice ili nekog sasvim drugog razloga.
Upravo tu lako nastaje pogrešan zaključak: osoba je snimljena zbog glavobolje, pronađena je aneurizma pa se pretpostavi da je ona izazivala bol. Male aneurizme često su samo slučajan nalaz.
Veće nerupturirane aneurizme ponekad mogu pritiskati okolno tkivo ili živce. Tada se mogu javiti bol iznad ili iza oka, dvostruke slike ili druge promjene vida, proširena zjenica, spušten kapak te utrnulost ili slabost jedne strane lica.
Nije presudno samo koliko boli, nego kako je bol počela
Situacija se potpuno mijenja kada aneurizma pukne i izazove krvarenje u prostoru oko mozga, tzv. aneurizmatsko subarahnoidalno krvarenje.
Najvažniji znak tada je nagla i izrazito jaka glavobolja, često opisana kao ”najgora glavobolja u životu”. Liječnici je nazivaju i gromovitom ili thunderclap glavoboljom.
Za razliku od većine uobičajenih glavobolja, ona nastupa iznenada i vrlo brzo doseže najveću jačinu. Mayo Clinic navodi da gromovita glavobolja može dosegnuti vrhunac unutar 60 sekundi.
Mogu joj se pridružiti mučnina i povraćanje, ukočen vrat, izrazita osjetljivost na svjetlost, poremećaj svijesti, slabost ili utrnulost dijela tijela, smetnje vida ili epileptički napadaj. Takvi simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.
Pritom nije svaka nagla jaka glavobolja posljedica aneurizme. Gromovitu glavobolju mogu izazvati i druga ozbiljna stanja, među njima drugi oblici krvarenja, moždani udar i poremećaji moždanih krvnih žila. Uzrok se zato ne može sigurno utvrditi kod kuće.
Kako je razlikovati od migrene?
Migrena također može biti vrlo jaka, uz mučninu, povraćanje i osjetljivost na svjetlost, pa se dio simptoma može preklapati.
Tipičan migrenski napadaj ipak ima drukčiji tijek. Prema WHO-u, migrena najčešće traje od četiri do 72 sata, bol je često jednostrana i pulsirajuća, pogoršava se pri uobičajenoj tjelesnoj aktivnosti, a mogu je pratiti mučnina te osjetljivost na svjetlost i zvuk. Kod dijela bolesnika glavobolji prethodi aura, primjerice bljeskovi, cik-cak linije ili drugi prolazni vidni i osjetni simptomi.
No nije dovoljno oslanjati se samo na to boli li jedna ili obje strane glave, postoji li mučnina ili pomaže li lijek protiv bolova. Ti se simptomi mogu preklapati.
Važnije je je li glavobolja nova i potpuno drukčija od prijašnjih te je li nastala naglo i gotovo odmah dosegla najveću jačinu. Takva glavobolja zahtijeva hitnu liječničku procjenu, čak i kod osobe koja godinama ima migrene.
Pušenje i hipertenzija među važnijim rizicima
Nova analiza iz Lancet Neurologyja pokazala je i velike razlike u učestalosti aneurizmi među pojedinim skupinama.
Pušači su imali oko 40 posto veću vjerojatnost da imaju aneurizmu, osobe s hipertenzijom oko 60 posto veću, a kod žena su aneurizme pronađene gotovo dvostruko češće nego kod muškaraca.
Još su veće razlike zabilježene kod određenih bolesti i obiteljske opterećenosti. Nerupturirana aneurizma pronađena je kod oko 7,9 posto osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom aneurizme ili aneurizmatskog subarahnoidalnog krvarenja, kod 10,3 posto osoba s bolestima vezivnog tkiva te kod 12,8 posto osoba s autosomno dominantnom policističnom bolešću bubrega.
To ne znači da će aneurizma kod tih osoba nužno puknuti. Rizik postojanja aneurizme i rizik njezina pucanja dva su različita pitanja.
Treba li onda svatko s glavoboljom na MR?
Rutinski probir cijele populacije radi otkrivanja aneurizmi ne preporučuje se. Razmatra se ponajprije kod osoba s povećanim rizikom, među ostalim u obiteljima s više bliskih srodnika koji imaju aneurizmu ili su preboljeli aneurizmatsko subarahnoidalno krvarenje te kod nekih nasljednih bolesti.
Sustavni pregled objavljen u srpnju u časopisu Neurology analizirao je ekonomsku opravdanost probira. Rezultati upućuju na korist probira u visokorizičnim skupinama, dok su rezultati za opću populaciju neujednačeni. Autori pritom upozoravaju da se dokazi temelje na modelnim studijama i da je njihova kvaliteta ograničena.
Američke preporuke posebno navode povećani rizik kod osoba s dva ili više srodnika prvog stupnja, poput roditelja, brata, sestre ili djeteta, s poznatom aneurizmom mozga ili aneurizmatskim subarahnoidalnim krvarenjem.
Što se može dogoditi ako aneurizma pukne?
Mala aneurizma koja nije puknula može godinama ostati bez ikakvih posljedica. Najveća opasnost nastaje kada dođe do rupture i krvarenja oko mozga.
Krvarenje može izravno oštetiti moždano tkivo i povisiti tlak unutar lubanje. Među mogućim komplikacijama su ponovno krvarenje, suženje krvnih žila u mozgu i smanjen dotok krvi, moždani udar, nakupljanje moždane tekućine odnosno hidrocefalus te epileptički napadaji.
Kod dijela bolesnika mogu ostati trajne posljedice poput slabosti ili oduzetosti dijela tijela, teškoća govora, problema s pamćenjem, koncentracijom i drugim kognitivnim funkcijama. Teška ruptura može završiti i smrću.
Pronađena aneurizma ne znači automatski operaciju
Ni slučajno otkrivena aneurizma ne znači nužno da slijedi operacija.
Pri odluci o praćenju ili liječenju liječnici ne gledaju samo njezinu veličinu nego i mjesto i oblik, eventualni rast tijekom vremena, dob i zdravstveno stanje pacijenta te druge čimbenike rizika.
Manje aneurizme s niskim procijenjenim rizikom pucanja mogu se samo pratiti kontrolnim snimanjima. Važni su i prestanak pušenja te dobra kontrola visokog krvnog tlaka.
Ako je aneurizmu potrebno zatvoriti, klasična neurokirurška operacija nije jedina mogućnost.
Jedna metoda je mikrokirurško klipanje, pri kojem neurokirurg otvara lubanju i na vrat aneurizme postavlja malu metalnu kopču koja zaustavlja dotok krvi u aneurizmu.
Druga mogućnost je endovaskularno liječenje, pri kojem se do aneurizme dolazi kateterom uvedenim kroz arteriju, bez otvaranja lubanje. Aneurizma se, ovisno o njezinu obliku i položaju, može zatvoriti posebnim spiralama ili liječiti stentovima i uređajima koji preusmjeravaju protok krvi.
Kod puknute aneurizme cilj je što prije spriječiti ponovno krvarenje, a izbor metode ovisi o mjestu, veličini i obliku aneurizme te zdravstvenom stanju bolesnika.
Za ljude s čestim glavoboljama zato je najvažnija poruka da učestala glavobolja sama po sebi nije tipičan znak skrivene aneurizme.
No glavobolja koja nastane poput udara, u nekoliko sekundi ili minuti postane izrazito jaka i bitno se razlikuje od svega što je osoba prije osjećala nije glavobolja koju treba ”prespavati”. Osobito ako je prate povraćanje, ukočen vrat, poremećaj svijesti, smetnje vida, slabost, utrnulost ili teškoće govora, potrebna je hitna medicinska procjena.
