Istodobno, smanjenjem tjelesne težine moglo bi se uštedjeti najmanje 111 milijuna eura godišnje, pokazuje istraživanje predstavljeno na Hininoj konferenciji ”Zdravstveni izazovi današnjice”.
Istraživanje su tijekom 2024. i 2025. proveli doc. dr. sc. Vanesa Benković i prof. dr. sc. Vedran Katavić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njihove procjene pokazuju da ulaganje u prevenciju i pravodobno liječenje debljine može donijeti znatne uštede zdravstvenom sustavu, istaknula je Benković na konferenciji održanoj u ponedjeljak u Zagrebu.
”Htjeli smo razumjeti koliko teret debljine i njezinih komplikacija opterećuje naš zdravstveni sustav te koliki bi bio potencijal ušteda kada bismo smanjili tjelesnu težinu tijekom deset godina”, objasnila je Benković, dodavši da je riječ o prvom takvom istraživanju u regiji.
Hrvatska se pritom suočava s velikom učestalošću prekomjerne tjelesne težine i debljine. Prema podacima koje je iznijela, 65 posto odraslih u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu ili debljinu, dok je prosjek Europske unije 53 posto.
Unatoč velikoj raširenosti bolesti, samo dva posto osoba s debljinom ima postavljenu dijagnozu i liječi se, navela je Benković u prezentaciji. Taj je podatak posebno zabrinjavajući s obzirom na to da debljina povećava rizik od brojnih kroničnih bolesti, među kojima su šećerna bolest tipa 2, povišeni krvni tlak, bolesti srca i bubrega te poremećaji disanja tijekom spavanja. Njihovo dugotrajno liječenje znatno opterećuje zdravstveni sustav.
Najveći troškovi povezani sa šećernom bolešću i poremećajima masnoća
Istraživači su izradili model za populaciju od 564.000 osoba s debljinom, u dobi između 20 i 69 godina, s indeksom tjelesne mase od 30 do 50. Analizirali su deset komplikacija za koje postoje usporedivi međunarodni podaci o povezanosti promjene tjelesne težine i rizika od obolijevanja.
Procjena troškova obuhvatila je dijagnostičke i terapijske postupke, bolničko liječenje, lijekove, rehabilitaciju te dio bolovanja. U obzir su uzete i dodatne zdravstvene komplikacije koje proizlaze iz pojedinih bolesti.
Benković je pojasnila da su istraživači nastojali obuhvatiti stvarne troškove koji nastaju tijekom liječenja, a ne samo postupke predviđene medicinskim smjernicama. Zbog toga su podatke provjeravali s hrvatskim kliničkim stručnjacima kako bi procjene što bolje odgovarale domaćim zdravstvenim prilikama.
Prema modelu za 2024. godinu, najveći troškovi među promatranim komplikacijama odnosili su se na poremećaje masnoća u krvi, oko 255 milijuna eura, šećernu bolest tipa 2, gotovo 199 milijuna, te povišeni krvni tlak, oko 129 milijuna eura.
Iako su troškovi liječenja pojedinog bolesnika s povišenim krvnim tlakom znatno manji nego, primjerice, kod šećerne bolesti ili srčanog zatajenja, zbog velikog broja oboljelih ukupno opterećenje zdravstvenog sustava vrlo je veliko.
Kod šećerne bolesti tipa 2 procijenjeni godišnji trošak po pacijentu iznosio je 2191 euro, dok je za povišeni krvni tlak iznosio 614 eura. Pritom liječenje šećerne bolesti uključuje i niz njezinih komplikacija, koje dodatno povećavaju troškove.
Bez učinkovitijih mjera troškovi bi se mogli gotovo udvostručiti
Na temelju početne populacije istraživači su izradili projekciju za 2034. godinu, uz pretpostavku da tijekom deset godina ne dolazi do smanjenja tjelesne težine.
Prema tom scenariju, ukupni godišnji troškovi deset promatranih komplikacija porasli bi sa 764 milijuna na 1,38 milijardi eura.
Posebno bi porasli troškovi šećerne bolesti tipa 2, sa 199 milijuna na gotovo 345 milijuna eura, dok bi troškovi poremećaja masnoća u krvi mogli dosegnuti 428 milijuna eura.
Istodobno bi se povećao i broj oboljelih. Prema projekciji, broj osoba sa šećernom bolešću tipa 2 u promatranoj populaciji porastao bi s približno 91.000 na 157.000, a broj osoba s povišenim krvnim tlakom s 211.000 na 321.000.
Takav rast pokazuje koliko se zdravstvene i ekonomske posljedice debljine mogu povećavati tijekom vremena, čak i kada se promatra ista početna skupina ljudi.
No, istraživači su pokušali odgovoriti i na drugo pitanje: što bi se dogodilo kada bi osobe s debljinom uspjele smanjiti tjelesnu težinu?
Koristeći rezultate međunarodnih istraživanja o povezanosti gubitka kilograma i smanjenja rizika od pojedinih bolesti, izradili su scenarije s deset i 15 posto manjom tjelesnom težinom.
Pokazalo se da bi smanjenje tjelesne težine za deset posto moglo sniziti godišnje troškove promatranih komplikacija u 2034. na 1,304 milijarde eura, dok bi uz gubitak 15 posto iznosili oko 1,27 milijardi eura.
To znači da bi se, u odnosu na scenarij bez smanjenja tjelesne težine, moglo uštedjeti najmanje 111 milijuna eura godišnje.
Najveći dio tih ušteda odnosio bi se na šećernu bolest tipa 2, za koju bi godišnji troškovi bili oko 57 milijuna eura manji. Prema projekciji, broj osoba s tom bolešću mogao bi se smanjiti za približno 26.000 u odnosu na scenarij bez intervencije.
Za moguće uštede moglo bi se izgraditi 20 vrtića
Kako bi sudionicima konferencije približila razmjere mogućih ušteda, Benković je iznos od 111 milijuna eura usporedila s troškovima javnih investicija i zapošljavanja zdravstvenih radnika.
”Kada kažete 111 milijuna eura, to zvuči vrlo apstraktno”, rekla je, pojasnivši da su stoga pokušali pokazati što bi se za taj iznos moglo financirati.
Prema usporedbama iz njezina izlaganja, za taj bi se novac moglo izgraditi 20 novih vrtića ili bolnički objekt približne vrijednosti novog Centra za majku i dijete u Rijeci.
Istim bi se iznosom moglo deset godina financirati zapošljavanje 132 liječnika specijalista ili 243 magistre sestrinstva.
Benković je naglasila da cilj istraživanja nije bio dobiti potpuno preciznu procjenu svih troškova debljine, nego pokazati koliki je potencijal ušteda ako bi se učinkovitije sprječavao razvoj njezinih komplikacija.
Ujedno je upozorila da su procjene konzervativne jer model ne obuhvaća sve bolesti povezane s debljinom, a polazi od pretpostavke da svaka osoba ima samo jednu od deset promatranih komplikacija.
”Dosta ljudi koji žive s debljinom imaju više komplikacija. Dakle, ovo je iznimno konzervativno”, rekla je.
U istraživanje nisu uključeni ni troškovi koje pacijenti sami plaćaju, kao ni ekonomski teret prijevremenih smrti. Procjene se dijelom temelje na mišljenjima kliničkih stručnjaka jer u Hrvatskoj ne postoje dovoljno pouzdani podaci o učestalosti korištenja svih zdravstvenih usluga potrebnih za takav izračun.
Stoga predstavljeni iznosi nisu ukupni stvarni troškovi debljine u Hrvatskoj, nego procjene za deset odabranih komplikacija u modeliranoj populaciji. Znanstvena publikacija s rezultatima istraživanja još je u pripremi.
Debljina nije samo problem pojedinca
Benković je istaknula da je ulaganje u prevenciju debljine primjer isplative javnozdravstvene intervencije, odnosno onoga što Svjetska zdravstvena organizacija naziva best buy ulaganjima.
Riječ je o pristupu kojim se nastoji postići što veći zdravstveni učinak uz što manja ulaganja, a time dugoročno smanjiti i troškove liječenja.
Pritom je upozorila da se debljina ne može promatrati isključivo kao posljedica individualnih prehrambenih navika i životnog stila.
”Činjenica je da to nije individualan problem, nego cijela okolina u tome sudjeluje”, rekla je.
Za učinkovitiju prevenciju i liječenje stoga je potrebna suradnja liječnika obiteljske medicine, drugih specijalista, nutricionista, stručnjaka za tjelesnu aktivnost i ostalih dionika koji mogu utjecati na zdravlje stanovništva.
Benković je naglasila da je već prikupljanje podataka za istraživanje pokazalo koliko posljedice debljine nadilaze medicinsko liječenje i zahvaćaju različite dijelove društva.
”Problem daleko nadilazi zdravstveni sustav”, poručila je, zaključivši da ulaganje u pravodobnu dijagnostiku, prevenciju i liječenje debljine nije samo zdravstvena potreba nego i mogućnost smanjenja budućih troškova te oslobađanja sredstava za druge potrebe zdravstvene zaštite.
