Neobjašnjiva ranica koja traje dulje od dva do tri tjedna, bijela ili crvena promjena na sluznici, kvržica u ustima ili na vratu, utrnulost te otežano gutanje, žvakanje ili govor razlozi su za pregled. To ne znači automatski da je riječ o raku, ali uzrok se bez pregleda, a ponekad i biopsije, ne može pouzdano utvrditi.
U međunarodnim smjernicama neobjašnjiva ranica u ustima koja ne zacjeljuje dulje od tri tjedna smatra se razlogom za žurno upućivanje na specijalistički pregled.
U hrvatskoj praksi pacijent se najprije može javiti stomatologu ili liječniku obiteljske medicine, koji ga, ovisno o nalazu, upućuje na daljnju obradu.
Nije svaka ranica afta
Afte su najčešće bolne, okrugle ili ovalne ranice koje se povuku unutar jednog do dva tjedna. Slične tegobe mogu izazvati gljivične i virusne infekcije, nedostatak željeza ili vitamina, određeni lijekovi te kronične upalne bolesti.
Trajna ranica može nastati i zbog mehaničke iritacije. Oštar rub zuba, neusklađena plomba, proteza ili navika grickanja obraza mogu stalno ozljeđivati sluznicu. Uklanjanje uzroka tada može dovesti do cijeljenja, ali promjenu treba ponovno pregledati ako ne nestane.
Na ozbiljniji problem mogu upućivati ranica koja ne zacjeljuje, zadebljanje ili promjena boje sluznice, krvarenje bez jasnog razloga, dugotrajna bol ili pečenje, klimanje zuba bez objašnjenja, otežano žvakanje i gutanje, trajna promuklost te povećani limfni čvorovi na vratu.
Pregled ne treba odgađati zato što promjena ne boli. Neke ozbiljne promjene u ustima u početku mogu biti bezbolne, pa su trajanje i ponašanje promjene važniji od same jačine boli.
Bijele i crvene promjene nisu automatski rak
Bijele promjene na sluznici nazivaju se leukoplakija, a crvene eritroplakija. Nijedna od njih sama po sebi ne znači da osoba ima zloćudnu bolest. Mogu nastati zbog kronične iritacije, pušenja, alkohola, infekcija ili drugih razloga.
Ipak, neke takve promjene mogu biti potencijalno prekancerozne. Zato ih nije dobro samostalno tretirati kremama, antisepticima ili drugim pripravcima i čekati da nestanu. Liječnik procjenjuje njihov izgled, veličinu, mjesto, trajanje i moguće uzroke.
Ako se promjena poveća, promijeni boju ili oblik, počne krvariti ili se pretvori u ranicu, može se preporučiti biopsija. Biopsija ne znači da je rak već potvrđen. Uzimanjem uzorka tkiva i patohistološkom analizom utvrđuje se je li promjena upalna, dobroćudna, potencijalno zloćudna ili zloćudna.
Kod manjih lezija promjena se ponekad može ukloniti u cijelosti, dok se kod većih uzima samo njezin dio. O daljnjem postupku odlučuje se nakon nalaza.
Kome se pacijent treba javiti
Prvi pregled može obaviti stomatolog ili liječnik obiteljske medicine. Oni pregledavaju usnu šupljinu i procjenjuju treba li pacijenta uputiti specijalistu.
Ovisno o mjestu i vrsti promjene, daljnju obradu mogu provoditi specijalist oralne medicine, oralni patolog, otorinolaringolog ili maksilofacijalni kirurg. Pacijent bi liječniku trebao reći koliko dugo promjena traje, boli li, krvari li, ponavlja li se te postoji li mogući uzrok, poput proteze ili oštrog zuba.
Pregled ne obuhvaća samo ranicu. Liječnik pregledava jezik, podjezično područje, obraze, nepce, desni, čeljust, lice i vrat te opipava limfne čvorove.
Ako se sumnja na promjenu koja zahvaća dublje strukture ili limfne čvorove, obrada se može proširiti CT-om ili magnetskom rezonancijom. Snimanje pokazuje proširenost promjene, ali konačna dijagnoza najčešće se postavlja biopsijom.
Pušenje, alkohol i HPV
Najvažniji poznati čimbenici rizika za rak usne šupljine su pušenje i veća konzumacija alkohola. Rizik je osobito izražen kada se oba čimbenika kombiniraju. U pojedinim slučajevima ulogu mogu imati i kronična iritacija, prethodne promjene sluznice i infekcija humanim papiloma virusom.
HPV se najčešće povezuje s tumorima orofarinksa, odnosno područja krajnika i korijena jezika. To nije isto što i rak usne šupljine, koji se može razviti na jeziku, desnima, obrazima, nepcu ili dnu usne šupljine i najčešće je povezan s drugim čimbenicima rizika, osobito pušenjem i alkoholom.
Kada se otkrije tumor u području krajnika ili korijena jezika, u uzorku tkiva može se ispitati je li povezan s HPV-om. Taj podatak liječnicima pomaže u procjeni prognoze, određivanju stadija bolesti i planiranju liječenja. HPV-pozitivni tumori orofarinksa često imaju drukčiju prognozu od HPV-negativnih tumora, ali HPV nalaz sam po sebi ne znači da je bolest lako izlječiva niti određuje cijelo liječenje.
HPV nije razlog za paniku, ali je dodatni razlog za cijepljenje prema nacionalnom programu i za redovite zdravstvene preglede.
Liječenje raka usne šupljine
Liječenje ovisi o mjestu tumora, njegovoj veličini, dubini, proširenosti i zahvaćenosti limfnih čvorova. Kod manjih i lokaliziranih tumora najvažnije je kirurško uklanjanje promjene. Ako je bolest proširena, mogu biti potrebni opsežniji zahvat, uklanjanje limfnih čvorova na vratu, radioterapija ili sistemsko liječenje.
O liječenju odlučuje multidisciplinarni tim. U njemu mogu biti maksilofacijalni kirurg, otorinolaringolog, onkolog, radioterapeut, radiolog, patolog, nutricionist i logoped. Odluka ne ovisi samo o tome gdje se tumor nalazi nego i o njegovoj dubini, proširenosti, općem stanju pacijenta i mogućnosti očuvanja funkcije.
Kod većih operacija istodobno se planira rekonstrukcija. Ona može uključivati obnovu sluznice, kože, mišića ili dijelova čeljusti. Cilj nije samo ukloniti bolest nego, koliko je moguće, očuvati govor, gutanje, žvakanje, disanje i izgled lica.
U složenijim slučajevima tkivo se može uzeti s drugog dijela tijela, primjerice podlaktice ili natkoljenice, i prenijeti na područje glave i vrata. Ako je zahvaćena čeljust, moguća je rekonstrukcija koštanim presatkom. O izboru metode odlučuje se prema veličini i mjestu odstranjenog tkiva.
Kada je potrebna hitna pomoć?
Nakon operacije pacijentu može biti potrebna pomoć logopeda, fizioterapeuta i nutricionista. Problemi s govorom, gutanjem ili uzimanjem hrane ne moraju biti trajni, ali rehabilitacija može trajati mjesecima.
Redovite kontrole važne su zbog mogućeg povratka bolesti, pojave novih promjena i praćenja oporavka. Pacijentima se savjetuje da se jave liječniku i prije zakazane kontrole ako primijete novu ranicu, kvržicu, krvarenje ili promjenu u području operacije.
Hitna procjena potrebna je kod naglog oticanja lica ili vrata, otežanog disanja ili gutanja, visoke temperature i brzog pogoršanja općeg stanja.
Posebno su ozbiljne duboke infekcije vrata jer se mogu širiti prema prsnom košu i ugroziti dišne putove. Takve infekcije najčešće zahtijevaju bolničko liječenje, antibiotike, snimanje i ponekad kirurško otvaranje i drenažu gnojne kolekcije.
Što možete učiniti sami
Najvažnije je prestati pušiti, ograničiti alkohol, održavati oralnu higijenu i redovito odlaziti stomatologu. Protezu treba kontrolirati ako žulja ili stvara ranice, a oštar zub ili neodgovarajuću plombu sanirati.
Promjenu u ustima nije dobro tretirati pripravcima bez savjeta liječnika, osobito ako se stalno vraća. Korisno je fotografirati promjenu kada se pojavi i zapisati koliko traje, raste li i mijenja li izgled.
Rano otkrivanje može značiti manji zahvat, jednostavnije liječenje i veću mogućnost očuvanja govora, gutanja i izgleda lica.
