Istraživanje, objavljeno u stručnom časopisu Journal of Allergy and Clinical Immunology: In Practice, uključivalo je kontrolirane testove konzumacije hrane kako bi se utvrdilo mogu li mala djeca s dijagnosticiranom alergijom na kikiriki sigurno jesti kikiriki.
Tijekom tih testova liječnici su im davali male količine proteina kikirikija, postupno povećavajući dozu uz istovremeno praćenje pojave alergijskih reakcija.
Istraživači su analizirali medicinsku dokumentaciju 1275 beba u australskim javnim bolnicama koje su imale reakciju na kikiriki prije navršenih godinu dana života. Studija, provedena između travnja 2024. i listopada 2025., pokazala je da su djeca imala prvi pregled kod alergologa prosječno u dobi od 10 mjeseci.
Početna dijagnoza temeljila se na dva čimbenika: povijesti alergijske reakcije na kikiriki i pozitivnim rezultatima alergoloških testova. To je uključivalo kožne testove (tzv. prick testove), pri kojima se provjerava reakcija nakon nanošenja male količine ekstrakta kikirikija na kožu, te pretrage krvi u kojoj se traže specifična antitijela.
Od 1275 male djece njih 778 podvrgnuto je ponovnom testiranju otprilike šest mjeseci nakon prve alergijske reakcije. U toj fazi njihova je dob u prosjeku iznosila 13 mjeseci. Primila su do sedam doza proteina kikirikija, počevši od 15 miligrama, uz postupno povećanje doze do 1300 miligrama. Svaka doza davana je u razmacima od 15 minuta, pod liječničkim nadzorom.
Rezultati su pokazali da više od trećine djece koja su prošle testiranje može podnijeti protein kikirikija a da pritom ne razviju nikakve alergijske simptome.
Istraživači su također naglasili važnost provođenja ovakvih testova konzumacije hrane prije početka oralne imunoterapije. Taj postupak uključuje davanje malih, precizno izmjerenih količina hrane na koju je pacijent alergičan. Količina se postupno povećava pod liječničkim nadzorom kako bi se tijelu pomoglo u razvijanju tolerancije i smanjio rizik od reakcija u slučaju slučajnog izlaganja alergenu.
