Istraživanje je predstavljeno povodom Dana prijevremeno rođene djece, a u njemu je, u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi jedne hrvatske zdravstvene ustanove, sudjelovalo 46 roditelja, 36 majki i deset očeva iz 37 obitelji.
Poljak je na istraživanje, kako navodi, potaknuo prizor zabrinutog roditelja uz inkubator, okruženog aparatima i bukom, nakon čega je htjela znati što roditeljima prijevremeno rođene djece najviše treba.
Gotovo 98 posto roditelja koji su odgovorili na tu tvrdnju najvišom je ocjenom procijenilo važnost točnih informacija o tome što se poduzima za njihovo dijete, a gotovo 96 posto važnost saznanja da dijete dobiva tretman protiv boli.
“Roditelj želi samo znati da je njegovo dijete sigurno”, istaknula je Poljak, dodajući da se rezultati poklapaju s literaturom i s onim što viđa na odjelu.
Potrebe usmjerene na dijete roditelji su, prema rezultatima, procijenili značajno važnijima od vlastitih potreba za podrškom i udobnošću. “Ne moramo birati. Dijete je u središtu i to je dobro”, kaže autorica.
Pitanje “a kako ste vi?” dio je brige o djetetu
To, prema njezinim riječima, ne znači da roditeljima podrška nije potrebna, nego da je stavljaju po strani, a mnogi se pritom osjećaju krivima kada misle na sebe.
“Roditelj koji ima podršku lakše je podrška svom djetetu, pa pitanje ‘a kako ste vi?’ nije odmak od djeteta, nego dio brige o njemu”, ističe Poljak, koja smatra da to pitanje mora doći od osoblja jer roditelji svoje potrebe možda neće sami izraziti.
“Zato pitanje treba doći od nas, da ne moraju sami skupljati hrabrost”, dodaje.
Prema njezinu mišljenju, jasne i redovite informacije te uključivanje u skrb roditeljima mogu biti važan izvor sigurnosti, a osnaživati ih treba polazeći od snaga koje već imaju, a ne od onoga što im nedostaje. Nada se da će pitanje o tome što roditeljima treba postati rutinski dio skrbi.
Iako se istraživanje odnosilo samo na boravak u bolnici, Poljak ističe važnost pripreme obitelji za život kod kuće, uključujući upute koje roditelji mogu primijeniti i nakon što dijete dosegne terminsku dob, te predlaže da podrška nakon otpusta bude tema budućih istraživanja.
Istraživanje je provedeno u sklopu poslijediplomskog specijalističkog studija Rana intervencija u edukacijskoj rehabilitaciji na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom Ane Katušić, a roditelji su ispunjavali hrvatski prijevod standardiziranog upitnika SF-NICU-FNI.
Pritom nije ispitivano jesu li potrebe roditelja zadovoljene niti je procjenjivana kvaliteta skrbi. Zbog malog uzorka i provedbe u jednoj ustanovi rezultati se, kako se navodi, ne mogu generalizirati na sve roditelje prijevremeno rođene djece.
Više od dvije trećine perinatalno umrle djece niske porodne težine
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u hrvatskim rodilištima prošle je godine rođeno 1667 živorođene djece niske porodne težine, ispod 2500 grama, što čini 5,1 posto ukupnog broja živorođenih i ne odstupa od dugogodišnjeg prosjeka.
Budući da je više od dvije trećine perinatalno umrle djece porodne težine ispod 2500 grama, iz HZJZ-a ističu potrebu unaprjeđenja preventivnih mjera za sprječavanje prijevremenih poroda.