Radi operativnog početka projekta te njegove implementacije u druge dječje onkološke centre, poznata i međunarodno priznata riječka pedijatrijska onkologinja Jelena Roganović prelazi raditi na Zavod za dječju onkologiju i hematologiju u Klaićevoj. Tamo će voditi sustav praćenja osoba koje su preživjele pedijatrijsku neoplazmu i dobivale antitumorsku terapiju koja može imati kasne štetne učinke.
U tu svrhu uspostavit će se i informatička aplikacija ”Putovnica za preživjele od pedijatrijske neoplazme”, radi optimalnog praćenja i kontrole podataka o onkološkim pacijentima.
Plan je integrirati “Putovnicu” s Nacionalnom onkološkom bazom kao i implementirati tu aplikaciju u sve hrvatske centre koji liječe djecu s malignim bolestima.
To bi predstavljalo dodatnu vrijednost sustavnom praćenju preživjelih, osobito tijekom tranzicijskog razdoblja od pedijatrijske u odraslu dob, ističu u dječjoj bolnici.
Navode i da su izvanredni uspjesi liječenja djece s malignim bolestima, s petogodišnjom stopom preživljenja iznad 80 posto, prvenstveno rezultat primjene agresivnih multimodalnih terapijskih protokola prilagođenih grupama rizika.
Antitumorska terapija provedena u ranoj dobi može, međutim, uzrokovati komplikacije godinama nakon završenog liječenja. Kasne posljedice liječenja pedijatrijske neoplazme obuhvaćaju sve kasne ili kronične, fizičke i psihosocijalne negativne učinke, koji perzistiraju ili se pojavljuju pet godina nakon dijagnoze primarne maligne bolesti.
Epidemiološka ispitivanja potvrđuju da 60 posto preživjelih ima najmanje jedan kronični zdravstveni problem, a 30 posto ima ozbiljne dugotrajne posljedice. U usporedbi sa srodnicima iste dobi i spola, preživjeli imaju osam puta veći rizik za teške kronične zdravstvene probleme.
Posljedica primjene radioterapije i kemoterapije može uzrokovati kardijalnu, plućnu i endokrinu toksičnost, neurokognitivne deficite, kao i sekundarne maligne neoplazme.
U Europi svake godine od zloćudne neoplazme oboli 15.000 djece mlađe od 14 godina. Velik napredak u liječenju rezultira sve brojnijom populacijom preživjelih od pedijatrijske neoplazme, koja se danas u Europi procjenjuje na 300.000 do 500.000 osoba, prosječne dobi od 25 do 29 godina.
Mnogi preživjeli nisu svjesni osobnog rizika za kasne posljedice antitumorske terapije, a postoji i opći manjak informacija među zdravstvenim djelatnicima o mogućim kasnim štetnim učincima liječenja pedijatrijske neoplazme, što često uzrokuje pogrešnu ili kasnu dijagnozu i terapiju.
Stoga je od iznimnog značaja dugoročno sustavno praćenje preživjelih, posebice tijekom tranzicijskog razdoblja od pedijatrijske u odraslu skrb.
Aplikacija ”Putovnica za preživjele od pedijatrijske neoplazme” (Survivorship Passport – SurPass) osmišljena je i izrađena u okviru projekata financiranih iz fondova Europske unije.