Riječ “histrionik” (histrionski, histeričan) dolazi iz latinskog. Histrio znači glumac, igrač, u slobodnom prijevodu “izvještačen, teatralan”. “Histrionske osobe” lako uspostavljaju emocionalne veze i vrlo su seksualne, no emocije su im površne i prolazne. Iza zavodljivog ponašanja i sklonosti uveličavanju tjelesnih tegoba (hipohondrije) često se skriva iskonska želja za ovisnošću o drugoj osobi i zaštitom.
Naime, “histrioni” mogu kontrolirati partnera emocionalnom manipulacijom i zavođenjem, dok su na drugoj razini emocionalno ovisne o partneru. Osim toga, sklone su previše vjerovati ljudima, posebno autoritetima, uvjerene da oni mogu riješiti sve njihove probleme. Žude za novitetima i lako se dosađuju, tako da često mijenjaju posao i prijatelje.
Uz histrionski poremećaj pojavljuju se i drugi slični poremećaji osobnosti koje karakterizira – emocionalna nestabilnost i impulzivnost. Riječ je o graničnom i narcističnom poremećaju osobnosti.
Poremećaji osobnosti zahvaćaju oko 13 posto stanovništva, navodi se na stranici Grada Zagreba posvećenoj mentalnom zdravlju.
Razlika između histrionskog, narcističnog i graničnog poremećaja osobnosti
U fokusu je sva tri poremećaja – želja za pažnjom. No, za razliku od narcisa koji traži divljenje, “histrioni” traže bilo kakvu vrstu pažnje. Kod graničnog pak poremećaja dominiraju negativne misli o sebi.
Histrionski poremećaj obično počinje u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim 20-ima. Ženama se četiri puta češće dijagnosticira, no uzrok može biti i u tome što žene češće traže psihološku pomoć i otvorenije govore o simptomima, pišu stručnjaci s američke Celeveland klinike.
Pogođene osobe obično traže pomoć zbog narušenih odnosa, anksioznosti ili depresije, ali ne priznaju sam poremećaj.
Kriteriji za dijagnosticiranje HPD-a
Riječ je većinom o ekstrovertiranim osobama koje se osjećaju podcijenjeno ili depresivno čim nisu u centru pažnje. Da bi liječnici dijagnosticirali histrionski poremećaj, pacijent mora pokazivati najmanje pet od sljedećih karakteristika:
– zavodljivo ponašanje, koketno i provokativno
– dramatične, vrlo promjenjive i plitke emocije
– naglašen fizički izgled kako bi se privukla pozornost
– impresionistički govor s malo činjenica i detalja
– lako padaju pod utjecaj drugih ljudi kojima se dive
– imaju lažno blisku ili površnu interakciju s okolinom
– bez trenutnog zadovoljstva, lako postanu frustrirani
Što uzrokuje histrionski poremećaj?
Poremećaji osobnosti još uvijek su slabo shvaćena mentalna stanja. Do sada je identificirano nekoliko čimbenika koji mogu dovesti do razvoja histrionskog poremećaja:
Genetika – genetska (naslijeđena) sklonost histrionskom poremećaju osobnosti koja se nerijetko javlja u obiteljima.
Trauma iz djetinjstva – koja kasnije u životu postaje problematična do te mjere da uzrokuje poremećaj osobnosti.
Stilovi roditeljstva – osobe s pretjerano popustljivim ili nedosljednim roditeljima (bez jasnih granica i kriterija) imaju veću vjerojatnost da će postati “histrioni”.
Važno je potražiti pomoć čim se primijete prvi simptomi. Stručnjaci za mentalno zdravlje mogu pomoći obitelji i oboljeloj osobi da racionalnije upravljaju mislima i ponašanjem.
Ovisnost o društvenim mrežama
Histrioni su prekomjerno zaokupljeni svojim izgledom i željom da zadive druge pa troše puno vremena, energije i novca na odjeću i uljepšavanje. Mogu pokušati izmamiti komplimente o izgledu, ali se lako i prekomjerno mogu uzrujati na kritiku o tome kako izgledaju.
Histrionski poremećaj povezuje se s prekomjernim korištenjem društvenih mreža (npr. Facebook, Instagram, Snapchat) gdje osobe hrane svoj ego lajkovima, komentarima i pratiteljima.
Neka istraživanja su pokazala da se narcistički obrazac najčešće javlja uz prekomjerno korištenje društvenih mreža, a čini se da je histrionski poremećaj također prisutan.
Kako se liječi histrionski poremećaj?
U većini slučajeva “histrioni” ne vjeruju da je njihovo ponašanje problematično. Također su skloni preuveličavanju svojih osjećaja i ne vole rutinu, što otežava plan liječenja. Međutim, mogu potražiti pomoć ako dožive depresiju (često povezanu s gubitkom ili propalom emocionalnom vezom) ili neki drugi problem koji im uzrokuje stres.
Psihoterapija (terapija razgovorom) obično je primarni tretman za histrionske i druge poremećaje osobnosti. Cilj je pomoći osobi da prepozna unutarnje motive i strahove koji utječu na mišljenje i ponašanje te naučiti je kako bolje komunicirati i uspostaviti zdravije odnose s drugima.
Vrste psihoterapije koje mogu pomoći:
Grupna terapija – u kojoj se grupa ljudi sastaje kako bi razgovarali o svojim problemima pod nadzorom terapeuta ili psihologa. Grupna terapija može biti osobito korisna za osobe s HPD-om ako su u grupi s osobama s istim poremećajem. Omogućuje im da svoje ponašanje vide kroz reakcije drugih.
Psihodinamska psihoterapija – usredotočuje se na psihološke korijene emocionalnog stresa. Kroz samorefleksiju i samoproučavanje, osoba analizira problematične obrasce odnosa u svom životu.
Potporna psihoterapija – povećava samopouzdanje i razvija bolje mehanizme suočavanja sa stresom. Uključuje analizu odnosa i emocionalnih obrazaca ponašanja.
Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) – analizira se misli i emocije kako bi se bolje razumjelo kako utječu na ponašanje. Pomoću KBT-a osoba se može osloboditi negativnih obrazaca razmišljanja i ponašanja te razviti zdravije obrasce.
Trenutačno ne postoji lijek koji izravno liječi poremećaje osobnosti, ali mogu se koristiti lijekovi za depresiju i anksioznost, koje su česte kod osoba s histrionskim poremećajem. Liječenje ovih stanja može olakšati terapiju i poboljšati cjelokupno stanje osobe s HPD-om.
Moguće komplikacije
Osobe s histrionskim poremećajem izložene su većem riziku od razvoja depresije te su sklone ovisnostima o drogama i alkoholu. Također, ljudi s HPD-om imaju veću vjerojatnost da će imati:
Poremećaj somatskih simptoma – odnosno, pretjeranu zabrinutost zbog fizičkog simptoma. Osoba također može imati abnormalne misli, osjećaje i ponašanja kao odgovor na te simptome.
Napadaje panike – uzrokuju iznenadne, kratkotrajne osjećaje straha i snažne fizičke reakcije na uobičajene situacije koje nisu prijeteće.
Konverzivne poremećaje – mozak i tijelo vjeruju da dio živčanog sustava ne funkcionira, iako nema dokaza o fizičkom oštećenju.
Ekstremno traženje pažnje kod osoba s HPD-om može uključivati i česte suicidalne prijetnje.
