Mentalno zdravlje: Novi planovi, a stručnjaka nedostaje

Hrvatska priprema nove akcijske planove za mentalno zdravlje do 2030. godine, no njihova provedba otvara pitanje koje se ne može riješiti samo donošenjem dokumenata: tko će pružati najavljene usluge ako već postojeći programi nailaze na nedostatak stručnog kadra?

Depresivna žena

Posebno je izražen problem dostupnosti psihološke pomoći u domovima zdravlja i velikih razlika u čekanju na liječenje među hrvatskim gradovima. Razvoj sustava mentalnog zdravlja u zajednici jedan je od dugoročnih ciljeva hrvatske zdravstvene politike.

Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine, koji je Vlada donijela još u studenome 2022., predviđa ranije prepoznavanje psihičkih poremećaja, dostupnije liječenje, rehabilitaciju i veću uključenost osoba s mentalnim poteškoćama u društvo.

Međutim, između strateških ciljeva i njihove provedbe ostaje pitanje kapaciteta zdravstvenog sustava. Širenje psiholoških usluga, razvoj mobilnih timova i premještanje dijela skrbi iz bolnica u lokalne zajednice zahtijevaju dovoljno psihologa, psihijatara, medicinskih sestara i drugih educiranih stručnjaka.

Usamljena žena

Psihološka pomoć u domovima zdravlja još nije dovoljno raširena

Psihološka djelatnost ponovno je uključena u domove zdravlja, a program osnaživanja mentalnog zdravlja na toj razini zdravstvene zaštite pokrenut je 2023. godine.

Ipak, prema podacima koje je iznijela predstavnica Ministarstva zdravstva Ivana Portolan Pajić, u program se uključilo samo osam domova zdravlja u šest županija. Kao glavni razlog nedovoljnog uključivanja naveden je nedostatak kadra, a ne nezainteresiranost zdravstvenih ustanova.

Taj podatak pokazuje razmjere izazova pred kojim se nalaze novi akcijski planovi. Ako zdravstvene ustanove već sada teško pronalaze stručnjake za postojeće programe, razvoj dodatnih usluga zahtijevat će jasnu kadrovsku politiku, osigurano financiranje i odgovarajuće uvjete rada.

Pritom nije dovoljno povećati broj predviđenih timova na papiru. Za pacijente je presudno hoće li stručna pomoć doista biti dostupna u njihovu mjestu stanovanja.

Razgovor s psihijatricom

Liste čekanja otkrivaju nejednaku dostupnost liječenja

Dostupnost psihijatrijskih i psihoterapijskih usluga nije jednaka u svim dijelovima Hrvatske.

Prema podacima iznesenima u javnosti, postoje velike razlike u čekanju na prvi psihijatrijski pregled između većih i manjih gradova, a među sredinama s najduljim čekanjem istaknuti su Karlovac i Zagreb.

Dulje čekanje posebno je problematično za osobe kojima je potrebna pravodobna procjena, kontinuirano praćenje ili psihoterapijska podrška.

Pritom sama dostupnost prvog pregleda nije jedini pokazatelj kvalitete skrbi. Važno je i koliko pacijent čeka nastavak liječenja, može li redovito dolaziti na terapiju te postoji li koordinacija između liječnika obiteljske medicine, psihijatra, psihologa i drugih službi.

Novi planovi zato bi trebali ponuditi mjerljive pokazatelje poboljšanja dostupnosti, uključujući regionalnu raspodjelu stručnjaka i praćenje vremena čekanja.

Grupna psihoterapija

Mobilni timovi kao alternativa isključivo bolničkoj skrbi

Jedan od smjerova razvoja sustava jest jačanje skrbi u zajednici, odnosno pružanje dijela zdravstvenih i psihosocijalnih usluga izvan bolnica.

Takav model posebno je važan za osobe s težim i dugotrajnim mentalnim poremećajima kojima je potrebna kontinuirana podrška u svakodnevnom životu.
Predviđeni mobilni multidisciplinarni timovi trebali bi povezivati različite stručnjake i omogućiti koordiniraniji pristup liječenju i rehabilitaciji.

U sustav se planira uključivati i osobe s vlastitim iskustvom oporavka od psihičke bolesti, koje mogu pružati podršku drugim pacijentima. Prema ranije objavljenim podacima, za takav je rad educirano 115 osoba, a oko 30 ih je već bilo aktivno u području mentalnog zdravlja, uglavnom u organizacijama civilnog društva.

Ipak, širenje skrbi u zajednici ne znači da bolničko liječenje postaje nepotrebno. Ono ostaje ključno za pacijente kojima je zbog težine zdravstvenog stanja potrebna intenzivna medicinska skrb.

Uspješnost novog modela ovisit će o tome mogu li bolničke, izvanbolničke i socijalne službe osigurati kontinuitet pomoći.

Prazna čekaonica

Planovi postoje, ali provedba traži odgovore

Ministarstvo zdravstva već je ranije pripremalo provedbene dokumente za razvoj skrbi u zajednici. U obrazloženju nacrta akcijskog plana do 2027. godine kao prioriteti su navedeni uspostava različitih oblika skrbi, razvoj kompetencija stručnjaka te psihosocijalne intervencije i uključivanje pacijenata u zajednicu.
Slični su ciljevi sadržani i u Strateškom okviru razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine.

Stoga se pitanje ne svodi samo na sadržaj novih planova, nego i na njihov odnos prema postojećim dokumentima te rezultate dosadašnje provedbe.

Za procjenu ostvarivosti mjera bit će potrebno znati koliko će novih stručnjaka biti zaposleno, kako će se financirati usluge, u kojim će županijama biti dostupne i prema kojim će se pokazateljima pratiti rezultati.

Posebno je važno razlikovati uspostavu formalnih organizacijskih kapaciteta od stvarne dostupnosti liječenja. Otvaranje novog programa ne znači nužno i kraće čekanje ako nije osiguran dovoljan broj stručnjaka.

Hrvatska tako pred sobom ima zadatak koji nadilazi donošenje novih strateških dokumenata: postojeće ciljeve pretvoriti u dostupne usluge i osigurati da mjesto stanovanja ne određuje koliko će osoba čekati na pomoć za mentalno zdravlje.

NAJČITANIJI ČLANCI