“Prvi simptom bila je bol u leđima. Uzimao sam tablete protiv bolova najmanje devet mjeseci i mislio da je išijas. Na kraju je ‘moje jajce’ postalo strašno osjetljivo na dodir, kvržicu sam osjetio nekoliko dana kasnije, uslijedili su jaki bolovi u trbuhu zbog kojih sam otišao na hitnu”, napisao je muškarac na američkom Reddit forumu dijeleći svoje iskustvo s drugim članovima, većinom mlađima od 50. godine.
Muškarci pišu da imaju osjećaj da su im testisi teški, žale se na bolove u leđima i vratu, a javnozdravstveni podaci pokazuju da u oko 80 posto slučajeva ovaj rak otkriju sami bolesnici u ranoj fazi.
Jedan od simptoma – povećanje dojki
U Hrvatskoj od ove bolesti godišnje oboli oko 200 muškaraca, prosječna je dob oboljelih između 25 i 35 godina, no ugroženi su i dječaci u pubertetu od četrnaeste godine.
Zloćudne stanice razvijaju se u tkivu jednog testisa ili rjeđe u oba testisa, spolnih žlijezda koje proizvode spermu i testosteron.
U početku, zbog malih dimenzija, bolest ne mora davati nikakve simptome. Kako se promjer povećava, muškarci često kao prvi znak primijete kvržicu u testisu.
Oteklina je u početku bezbolna, no može uzrokovati nelagodu ili osjetljivost, a daljnjim rastom javlja se bol. Neki tumori mogu lučiti hormone kao što je hCG koji dovode do povećanja dojki (ginekomastija). Važno je znati da nije svaka masa u testisu tumor, no važno ga je isključiti.
Uklanjanje testisa ne znači neplodnost
Prema podacima hrvatskog Registra za rak, rak testisa najčešći je zloćudni tumor muškaraca od 18. do 35. godine života.
Rijetkost je da neka maligna bolest zahvaća prvenstveno mlađe muškarce, kao što je slučaj s rakom testisa. Zato je bitno osvijestiti simptome te educirati muškarce o važnosti samopregleda te problemima s kroničnim stresom i nezdravim životnim navikama, uz postojanje genetske sklonosti.
Za ovu vrstu raka vrijedi isto kao i za ostale – što se ranije prepozna, šanse za izliječenje su veće, a petogodišnje preživljenje procjenjuje se na oko 95 posto. Važno je redovito pregledavati testise i posjetiti liječnika ako se primijeti promjena ili kvržica. Liječenje u ranom stadiju, pa čak i uklanjanje jednog testisa, najčešće ne utječe na seksualni život ili plodnost.
Njemačko urološko društvo savjetuje muškarcima u dobi od četrnaest do četrdeset pet godina da pregledaju svoje testise jednom mjesečno, a još bolje jednom tjedno.
Rizici
Rak obično počinje u jednom testisu. Rizični čimbenik je povišen testis, koji nije smješten gdje bi anatomski trebao biti. Takozvani nespušteni testis ima otprilike tri posto muške djece. U embrionalnom razvoju testisi, koji se najprije formiraju u donjem dijelu trbuha, u tom se postotku ne spuštaju u skrotum.
Ako se to ustanovi, potrebna je hormonska terapija ili operacija. Na bebin prvi rođendan oba testisa trebaju biti u pravilnom položaju, inače se povećava rizik od raka testisa.
Izuzetak su nedonoščad. Za njih je normalno da testisi još nisu na svom mjestu jer ta faza razvoja dolazi relativno kasno. Nespušteni testis obavezno se mora liječiti i zbog moguće (ne)plodnosti muškarca.
Rak testisa također je povezan s genetskom predispozicijom: ako je otac ili brat već imao rak testisa, tada je rizik povećan.
Nakon uzimanja anamneze i pregleda sumnjive tumorske tvorbe, potrebno je obaviti ultrazvuk te odrediti tumorske biljege iz krvi. Uz to, potrebna je i histološka potvrda tumora.
Kako se liječi
Primarni je tretman za gotovo sve faze i vrste raka testisa – kirurgija. Rezom u preponama vadi se cijeli testis kroz otvor, a postupak se naziva radikalna orhidektomija. U slučaju da je tumor prisutan u samo jednom testisu, drugi se ne uklanja.
Preostali će testis tada preuzeti proizvodnju spermija pa će muškarac i dalje ostati plodan. U slučaju da se karcinom proširio na oba testisa radikalna orhidektomija mora biti obostrana.
Šanse za potpuno izlječenje gotovo su stopostotne ako se bolest otkrije u ranoj fazi. U kasnijoj fazi procjenjuju se na 70 posto. Unatoč svim predrasudama, ova vrsta operacije ne mora značiti impotenciju. Čak se i originalni izgled testisa vraća ugradnjom silikonskog implantata.
Nakon kirurškog odstranjenja testisa slijedi zračenje i kemoterapija. To dovodi do poznatih nuspojava poput gubitka kose, iscrpljenosti i povećanog rizika od infekcija.
Stručni časopis The Lancet Oncology objavio je švicarsku studiju koja je obuhvatila 116 pacijenata oboljelih od raka testisa.
Rezultati pokazuju da se optimalnom kombinacijom kemoterapije i zračenja, dio organizma koji se mora zračiti smanjuje za 75 posto. Ova metoda liječenja proizvodi manje nuspojava.
Ugradnja testis proteza
Ako se rak ponovno pojavi nakon liječenja, takozvani recidivi obično nastaju unutar dvije godine nakon završetka liječenja. No, zabilježeni su slučajevi recidiva bolesti i nakon pet godina.
Nedostatak testisa najbolje je nadomjestiti silikonskom protezom u obliku testisa. Postoje razne veličine silikonske proteze te se odabire ona koja je po veličini kao i drugi testis. Rez kroz koji se postavlja proteza gotovo je nevidljiv, a na opip je silikonska proteza gotovo ista kao i prirodni testis.
Zahvat se obavlja u lokalnoj anesteziji, što je sasvim dovoljno, a može se izvesti i u općoj anesteziji.
Rezom u donjem dijelu prepone preparira se ležište za protezu u skrotalnoj vreći, proteza se postavi i fiksira.
Na ovaj se način trajno rješava problem nedostatka testisa u skrotumu kao kozmetički defekt.
Spolni odnosi nakon dijagnoze
Muškarci često imaju razne nedoumice vezane uz rak testisa, a one su često vezane uz reproduktivne i seksualne mogućnosti. U slučaju odstranjivanja samo jednog testisa, muškarac i dalje može biti plodan, iako treba naglasiti kako je neplodnost također jedan od znakova ove bolesti.
Nakon obostrane orhidektomije propisuje se zamjenska terapija testosteronom kako oboljeli ne bi imao poteškoće s osteoporozom, erekcijom, depresijom i drugim metaboličkim promjenama.
Prije početka liječenja oboljelima se savjetuje pohrana sjemena s obzirom na kemoterapiju i radioterapiju. Pohranom u banku sperme, muškarac osigurava manje probleme s plodnošću ako do njih dođe.
Bez obzira na odstranjivanje testisa, muškarac i dalje ima spolnu moć te može imati normalan seksualni život kao i prije operacije.
Pad seksualne moći i želje normalan je u početku bolesti i zbog psihološke činjenice da se radi o teškoj bolesti. Nakon terapija i povratka u zdravo stanje, povratak seksualne moći i želje uobičajena je pojava.
