Na TikToku, Instagramu i drugim društvenim mrežama posljednjih se godina munjevito proširio trend poznat kao “parasite cleanse”, odnosno “čišćenje od parazita”. Pod hashtagovima #parasitecleanse, #parasites, #parasitedetox, #deworm, #worms i #holistichealth korisnici dijele videosnimke, fotografije i osobna iskustva, tvrdeći da su im različite biljne kure pomogle ukloniti parazite, poboljšati probavu, povećati energiju i riješiti niz zdravstvenih tegoba.
Trend je dodatno privukao pozornost kada je njemački supermodel Heidi Klum javno izjavila da će zajedno sa suprugom provesti “worm and parasite cleanse” (kura za uklanjanje crva i parazita) nakon što su joj se, kako je rekla, na Instagramu neprestano počeli pojavljivati sadržaji o navodnim dobrobitima takvih kura. “Sve što mi se trenutačno pojavljuje na Instagramu govori o crvima i parazitima”, rekla je u razgovoru za časopis People. Dodala je kako je čula da bi takvo “čišćenje” trebalo provoditi jednom godišnje, iako nije imala potvrđenu parazitsku infekciju.
U međuvremenu su se pojavili i influenceri koji su upravo na toj temi izgradili svoje profile. Među najpoznatijima je Amerikanka Kim Rogers, koja se na društvenim mrežama predstavlja kao “The Worm Queen”. Između TikToka i Instagrama prati je oko milijun korisnika. U svojim objavama tvrdi da su nadutost, nesanica, žudnja za hranom, škripanje zubima tijekom spavanja, glavobolje i brojni drugi simptomi povezani s prisutnošću parazita u organizmu. Rogers preporučuje redovite antiparazitne kure tri do četiri puta godišnje, osobito osobama koje imaju kućne ljubimce, a putem svoje internetske stranice prodaje i vlastite pripravke za takve programe.
Popularnost sadržaja o tzv. antiparazitnim kurama nije prošla nezapaženo ni među liječnicima. Stručnjaci upozoravaju da im se sve češće javljaju osobe uvjerene da imaju parazitsku infekciju isključivo zbog sadržaja koji su vidjele na društvenim mrežama. Istodobno upozoravaju da se oko “parasite cleansea” razvio unosan trend prodaje biljnih pripravaka i dodataka prehrani, iako za većinu tvrdnji kojima se oni promoviraju ne postoje kvalitetni znanstveni dokazi.
Australski infektolog i istraživač parazita Aaron Jex ističe da se njemu i njegovim kolegama sve češće obraćaju ljudi uvjereni da imaju dugotrajnu, nedijagnosticiranu parazitsku infekciju, premda se laboratorijskim pretragama ona najčešće ne potvrdi. Prema njegovim riječima, u razvijenim zemljama parazitske infekcije među inače zdravim osobama relativno su rijetke, a simptomi poput nadutosti, umora ili probavnih tegoba češće imaju druge uzroke.
Zašto je tako lako povjerovati?
Dio odgovora krije se u simptomima koji se navode u gotovo svakoj objavi. Kronični umor, nadutost, plinovi, osjećaj težine u želucu, promjene apetita, loš san, akne ili povremene glavobolje vrlo su česte tegobe koje barem povremeno ima velik dio odrasle populacije.
Problem je što su to izrazito nespecifični simptomi. Mogu biti povezani sa stresom, nepravilnom prehranom, sindromom iritabilnog crijeva, intolerancijom na laktozu ili gluten, hormonskim poremećajima, anemijom, poremećajima štitnjače i brojnim drugim stanjima. Upravo zato lako je stvoriti dojam da gotovo svatko ima “skrivene parazite”.
Stručnjaci upozoravaju da se na društvenim mrežama često koristi obrazac u kojem se navodi velik broj vrlo općih simptoma s kojima se može poistovjetiti gotovo svaka osoba. Nakon toga nudi se jednostavno objašnjenje – paraziti te jednako jednostavno rješenje u obliku biljnih pripravaka ili programa “čišćenja organizma”.
No, suvremena medicina parazitskim bolestima pristupa znatno drukčije.
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i europskih stručnih društava, parazitske infekcije doista postoje i u pojedinim dijelovima svijeta predstavljaju važan javnozdravstveni problem. Međutim, ne dijagnosticiraju se prema općenitim simptomima niti se zdrave osobe potiče na preventivne antiparazitne kure. Dijagnoza se postavlja laboratorijskim pretragama, a liječenje ovisi o vrsti uzročnika.
Parazitske infekcije imaju poznat način prijenosa
Paraziti su organizmi koji žive na račun drugog organizma, domaćina, iz kojeg dobivaju hranjive tvari potrebne za život. Kod ljudi mogu uzrokovati različite bolesti, ali svaka od njih ima svoj način prijenosa, karakteristične simptome i preporučeno liječenje.
Među najčešćim crijevnim parazitima u Europi su dječja glista (Enterobius vermicularis), koja se lako prenosi među djecom preko prljavih ruku i kontaminiranih predmeta te Giardia intestinalis, mikroskopski parazit koji se najčešće širi kontaminiranom vodom i uzrokuje dugotrajne proljeve, nadutost i gubitak tjelesne težine.
Postoje i rjeđe infekcije, poput trakavica ili askarijaze, koje su povezane s konzumacijom nedovoljno termički obrađenog mesa ili lošim sanitarnim uvjetima. Zajedničko im je da se ne dijagnosticiraju prema osjećaju umora ili nadutosti, nego laboratorijskim pretragama koje potvrđuju prisutnost uzročnika.
Kako izgledaju stvarne parazitske infekcije
Dok se na društvenim mrežama parazitima često pripisuje gotovo svaka kronična tegoba, u medicini su parazitske bolesti jasno definirane. Poznato je kako se prenose, koje simptome uzrokuju te kako se dijagnosticiraju i liječe. Jedan od primjera je ciklosporijaza, crijevna infekcija uzrokovana mikroskopskim parazitom Cyclospora cayetanensis.
Za razliku od dojma koji se često stvara na društvenim mrežama, ova se infekcija ne prenosi običnim kontaktom sa zaraženom osobom. Parazit se najčešće prenosi hranom ili vodom kontaminiranom ljudskim izmetom. Do zaraze može doći ako se za navodnjavanje ili pranje svježeg voća i povrća koristi onečišćena voda ili ako tijekom uzgoja, berbe, transporta ili pripreme hrane dođe do fekalne kontaminacije. Zbog toga su u većim epidemijama zabilježenima posljednjih godina kao izvor zaraze najčešće bili svježi korijander, bosiljak, lisnato povrće, bobičasto voće i drugi proizvodi koji se jedu sirovi.
Posebnost ovog parazita jest da se iz organizma izlučuje u obliku koji još nije zarazan. Potrebno je nekoliko dana do dva tjedna da u okolišu sazrije i postane sposoban izazvati novu infekciju. Upravo zbog toga ciklosporijaza se rijetko prenosi izravno sa zaražene osobe na druge, nego se najčešće širi kontaminiranom hranom ili vodom.
Prvi simptomi obično se pojavljuju oko tjedan dana nakon zaraze, a najčešći je obilan, vodenasti proljev koji može trajati tjednima. Bolest često prate grčevi u trbuhu, nadutost, mučnina, gubitak apetita, izražen umor i blago povišena tjelesna temperatura. Kod dijela oboljelih simptomi se privremeno povuku, a zatim ponovno vrate, što može otežati postavljanje dijagnoze.
Dijagnoza se postavlja laboratorijskom analizom stolice, no Cyclospora cayetanensis ne traži se rutinski pa liječnik mora posebno zatražiti testiranje na tog parazita. Liječenje se provodi antibiotikom trimetoprim-sulfametoksazolom, a tijekom bolesti važno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite kako bi se spriječila dehidracija.
Ciklosporijaza pokazuje da stvarne parazitske bolesti imaju jasno utvrđene uzročnike, načine prijenosa, dijagnostičke postupke i učinkovito liječenje. Upravo zato liječnici upozoravaju da se dijagnoza ne može postaviti na temelju nespecifičnih simptoma ili objava na društvenim mrežama, nego isključivo odgovarajućom medicinskom obradom.
Što obećavaju antiparazitne kure?
Dok medicina vrlo precizno opisuje pojedine parazitske bolesti, na internetu se često može pronaći sasvim drukčija poruka. Zagovornici tzv. antiparazitnih programa tvrde da će nakon “čišćenja organizma” nestati kronični umor, poboljšati se probava, smanjiti nadutost, riješiti akne, ojačati imunitet, nestati alergije, poboljšati raspoloženje i koncentracija te smanjiti želja za slatkim.
Velik broj objava prati i fotografije ili videosnimke dugih želatinoznih tvorbi koje autori predstavljaju kao “izbačene parazite”. Međutim, gastroenterolozi i parazitolozi upozoravaju da fotografija sama po sebi nije dokaz infekcije. U mnogim slučajevima riječ je o sluzi iz crijeva, nakupinama biljnih vlakana ili ostacima pripravaka koji u probavnom sustavu stvaraju strukture nalik crvima. Bez laboratorijske analize nije moguće utvrditi radi li se doista o parazitima.
Prema WHO-u, CDC-u i drugim vodećim zdravstvenim institucijama, ne preporučuje se rutinsko “čišćenje od parazita” osobama koje nemaju potvrđenu infekciju ili jasan epidemiološki rizik. Ne postoje kvalitetni klinički dokazi da antiparazitne kure ili biljni pripravci poboljšavaju energiju, imunitet ili opće zdravstveno stanje kod zdravih osoba.
To ne znači da prirodni pripravci nemaju nikakva biološka svojstva. Češnjak, pelin, klinčić, crni orah i sjemenke bundeve stoljećima se koriste u narodnoj medicini, a pojedini njihovi sastojci u laboratorijskim su istraživanjima pokazali određeno djelovanje protiv nekih parazita. Međutim, rezultati pokusa u laboratoriju ili na životinjama nisu dovoljni da bi se potvrdila njihova učinkovitost u liječenju ljudi. Dosadašnji sustavni pregledi znanstvenih istraživanja nisu pronašli dovoljno kvalitetnih kliničkih dokaza koji bi opravdali njihovu primjenu kao zamjenu za standardnu terapiju.
