”Upravo tim upozorenjima“, naglašava prof. dr. sc. Ivana Mikolašević, predsjednica Hrvatskog gastroenterološkog društva i predstojnica Klinike za tumore KBC-a Rijeka, ”započinjemo prvi nacionalni ‘Ljubičasti studeni’ – mjesec svjesnosti o raku gušterače“, kampanju koju Hrvatsko gastroenterološko društvo organizira uz pokroviteljstvo Ministarstva zdravstva i uz sudjelovanje vodećih hrvatskih kliničara iz područja gastroenterologije, kirurgije i onkologije.
Rani simptomi gotovo nevidljivi
Rak gušterače nije među najčešćim karcinomima, ali jest među najsmrtonosnijim. Danas je četvrti uzrok smrti od zloćudnih bolesti u Europi, a prema procjenama mogao bi do 2030. postati drugi. Samo 2020. godine u Europskoj uniji od njega je umrlo više od 132 tisuće ljudi, dok je smrtnost od ove bolesti u posljednjih trideset godina gotovo udvostručena.
Posebno zabrinjava to što bolest gotovo nikada ne daje rane simptome. Gušterača je smještena duboko u prostoru iza trbušnih organa, pa tumori mogu rasti bez vidljivih smetnji. Tek u kasnijoj fazi pojavljuju se žutica, bolovi u trbuhu ili leđima, gubitak težine, tromboza ili novonastali dijabetes, no tada je bolest najčešće već proširena. ”Zbog nespecifičnih simptoma i sličnosti sa svakodnevnim gastrointestinalnim tegobama, mnogi pacijenti mjesecima ne dolaze na pregled“, objašnjava prof. dr. sc. Goran Poropat, pročelnik Zavoda za gastroenterologiju KBC-a Rijeka.
Hrvatska među državama s gotovo izjednačenim brojem oboljelih i umrlih
Rak gušterače godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira kod oko 800 osoba, a gotovo isti broj pacijenata od njega umre. Riječ je o jednom od rijetkih maligniteta kod kojih su incidencija i mortalitet gotovo jednaki. To jasno ukazuje koliko je bolest agresivna i koliko je rana dijagnoza još uvijek iznimno rijetka.
Poseban alarm među liječnicima izaziva sve češća pojavnost tumora u dobi od 40 do 50 godina. Iako je starija životna dob i dalje najvažniji čimbenik rizika, raste broj mlađih pacijenata, osobito onih s kroničnim pankreatitisom, pretilošću ili metaboličkim poremećajima.
Rizični čimbenici koje javnost ne prepoznaje dovoljno
Među najvažnijim rizičnim čimbenicima su: genetske mutacije (BRCA1/2, PALB2, Lynchov sindrom), pozitivna obiteljska anamneza, pušenje, dugotrajna konzumacija alkohola, pretilost, prehrana bogata zasićenim mastima, kronični pankreatitis i šećerna bolest. Novonastali dijabetes nakon 50. godine života sve se više prepoznaje kao mogući rani znak razvoja tumora.
Kako ističe dr. med. Jasna Marušić, voditeljica tima za tumore probavnog sustava KBC-a Rijeka, ”u javnosti postoji pogrešna percepcija da je riječ o bolesti koja se može prepoznati po jasnom simptomu. Nažalost, to se događa tek kada je liječenje već ograničeno”.
Zašto je rak gušterače biološki toliko agresivan
Uz težinu pristupa ranoj dijagnostici, rak gušterače poznat je po iznimnoj biološkoj agresivnosti. Tumorske stanice pokazuju rano prodiranje u okolne strukture, razvijaju otpornost na mnoge lijekove te se često šire limfnim i krvnim putevima. Najčešća genetska promjena, mutacija KRAS, prisutna je u više od 90 posto slučajeva i povezana je s brzim napredovanjem bolesti.
Dijagnostički postupci uključuju kontrastni CT, magnetsku rezonanciju i endoskopski ultrazvuk s biopsijom, dok je biomarker CA 19-9 koristan samo za praćenje, ali ne i za rano otkrivanje. Zbog svega navedenog, bolest je u trenutku dijagnostike operabilna tek kod manjeg dijela oboljelih.
Kirurgija – najbolja kurativna opcija
Kirurška resekcija, najčešće Whippleova operacija ili distalna pankreatektomija, jedina je metoda koja može dovesti do izlječenja, ali tek je 15 do 20 posto pacijenata pogodno za operaciju. Čak i nakon zahvata, rizik povrata bolesti ostaje visok, zbog čega je adjuvantna kemoterapija standard.
Za većinu oboljelih liječenje uključuje sustavnu kemoterapiju (FOLFIRINOX, gemcitabin u kombinacijama) te, kod odabranih pacijenata, radioterapiju. Ciljana terapija daje rezultate samo u manjem broju tumora s genetskim promjenama, dok je imunoterapija učinkovita u tek nekoliko posto slučajeva.
Može li se tumor “izgladniti”?
Sve se više pozornosti usmjerava na metabolizam tumorskih stanica – na pitanje “čime se zapravo hrane tumori”. Jedno od najcitiranijih istraživanja, objavljeno u časopisu Nature, proučavalo je rast tumora gušterače na miševima podijeljenima u tri prehrambena režima: standardni, ketogeni i strogo niskokalorični.
Rezultati su otkrili neočekivanu dinamiku. Tumori su rasli najsporije samo u skupini koja je imala strogo ograničen unos kalorija, iako su razine glukoze bile snižene i u keto skupini. Pokazalo se da glukoza nije jedino “gorivo”.
Lipidi – skriveno gorivo raka gušterače
Tumori gušterače u velikoj mjeri ovise o lipidima – mastima koje koriste za izgradnju staničnih membrana. Keto dijeta, iako niskog udjela ugljikohidrata, bogata je mastima, što je tumorima zapravo išlo u prilog. Niskokalorična dijeta, pak, smanjila je razinu lipida i inaktivirala enzim SCD, ključan u sintezi masnih kiselina.
Time je tumor ostao bez materijala potrebnog za širenje, a njegov rast značajno se usporio.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da pacijenti ne bi smjeli samostalno uvoditi drastične prehrambene promjene. Bolesnici s rakom gušterače često imaju gubitak tjelesne mase i već narušen nutritivni status, zbog čega svaka dijetalna intervencija mora biti medicinski nadzirana.
Istraživanje otvara mogućnost razvoja terapija koje bi ciljale metaboličke puteve tumora. “Izgladnjivanje tumora, a ne cijelog organizma”, konceptualno je privlačno, ali zasad ostaje u domeni pretkliničkih istraživanja. Znanstvenici predviđaju da će se u budućnosti možda kombinirati specifične dijete i lijekovi koji djeluju na sintezu masnih kiselina i metabolizam lipida, što bi moglo pojačati učinak postojećih terapija.
Ljubičasti studeni – mjesec podizanja svijesti o raku gušterače
Tijekom cijelog studenoga Hrvatsko gastroenterološko društvo organizira aktivnosti usmjerene na edukaciju javnosti o simptomima, rizičnim čimbenicima, važnosti brzog javljanja liječniku i potrebi za jasnom, pravovremenom dijagnostikom. Stručnjaci poručuju da, unatoč teškoj prognozi, rana identifikacija bolesti može znatno povećati šansu za operabilnost i produljenje života.
”Rak gušterače ostaje jedan od najvećih izazova suvremene medicine. Svaki napredak, svaka nova spoznaja i svaka javnozdravstvena akcija važni su koraci prema boljem sutra za naše pacijente”, poručuje prof. Mikolašević.
Rak gušterače sve češće pogađa mlađe osobe
Oko 850 ljudi oboli godišnje u Hrvatskoj od raka gušterače, bolesti koja se teško liječi i kasno otkriva, a sve češće pogađa i osobe u 40-im godinama života, upozorili su stručnjaci na obilježavanju Svjetskog dana borbe protiv raka gušterače.
Rak gušterače četvrto je najsmrtonosnije sijelo raka u Hrvatskoj. Prošle je godine od njega preminulo 795 osoba, a u EU od te bolesti godišnje umre više od 132 tisuće građana, istaknuto je na konferenciji za novinare u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog gastroenterološkog društva (HGD) koje je ove godine prvi put pokrenulo obilježavanja Ljubičastog studenog – Mjeseca borbe protiv raka gušterače.
Skup je otvorila ministrica zdravstva Irena Hrstić istaknuvši važnost podizanja svijesti o toj teškoj bolesti, čija incidencija kontinuirano raste. Naglasila je kako još uvijek nema dovoljno učinkovite metode liječenja, zbog čega je važno jačanje preventivnih aktivnosti.
Hrstić: Zabrinjavajući rezultati preventivnih pregleda
”Pušenje, konzumacija alkohola, šećerna bolest i povećana tjelesna masa rizični su čimbenici“, poručila je te se osvrnula i na rezultate nacionalnih preventivnih zdravstvenih pregleda.
Na poziv se odazvalo oko 75 posto građana, što smatra ohrabrujućim, no dodala je kako su nalazi zabrinjavajući. “Trećina pregledanih ima prekomjernu tjelesnu težinu, trećina prekomjerno konzumira alkohol, a trećina aktivno puši – a to su sve rizični čimbenici za rak gušterače. Kod 19 posto pregledanih utvrđen je poremećaj glikemije, a kod šest posto novootkrivena šećerna bolest”, istaknula je ministrica.
Voditelj Registra za rak HZJZ-a Mario Šekerija upozorio je da petogodišnje relativno preživljenje kod raka gušterače iznosi tek sedam- osam posto. ”Srednja je dob pri dijagnozi 72 godine, a muškarci i žene podjednako obolijevaju i umiru od ove bolesti. Prognoza je, nažalost, jako loša”, upozorio je Šekerija.
Da se rak gušterače sve češće dijagnosticira i kod 40-godišnjaka istaknula je predsjednica HGD-a Ivana Mikolašević. Upravo tihi klinički tijek, rekla je, razlog je kašnjenja u dijagnostici: ”Kada se pojave simptomi poput žutice, bolova u trbuhu, gubitka težine ili novonastalog dijabetesa, bolest je najčešće uznapredovala“.
Gastroenterolog Goran Poropat objasnio je da se rak gušterače često otkriva slučajno tijekom obrade drugih zdravstvenih tegoba. Istaknuo je i da premaligni cistični tumori gušterače, koji se sve češće nalaze incidentalno, zahtijevaju poseban oprez u praćenju.
U trenutku dijagnoze operabilno je samo 15 do 20 posto bolesnika, rekao je kirurg Darko Kučan te dodao kako je ”kirurgija ključna i jedina potencijalno kurativna metoda, no zbog biološke agresivnosti tumora nužan je multidisciplinarni pristup“. Prema njegovim riječima, ukupna stopa recidiva nakon operacije iznosi između 50 i 80 posto.
Predstojnik onkologije KBC-a Zagreb Stjepko Pleština rekao je da se u većine oboljelih primjenjuje kemoterapija, jer je bolest često neoperabilna ili se vraća nakon operacije, dok je onkologinja Jasna Marušić pojasnila važnost suvremenih metoda zračenja, poput stereotaksijske radioterapije (SBRT), koja omogućuje precizno i snažno lokalno djelovanje uz zaštitu okolnih organa. Naglasila je i da je palijativna skrb sve dostupnija, ali i dalje nejednako raspoređena diljem zemlje.
Predsjednik Hrvatske liječničke komore i gastroenterolog Krešimir Luetić primijetio je kako se u posljednjih dvadesetak godina kod većine malignih bolesti bilježe određeni pomaci u liječenju, dok je rak gušterače jedno od rijetkih sijela kod kojeg napredak gotovo da ne postoji.
”Kada rak gušterače uzrokuje žutilo kože, najčešće je već kasno. No simptomi poput venske tromboze, novonastale šećerne bolesti ili uporne boli u leđima također mogu upućivati na malignu bolest i ne smiju se zanemariti“, poručio je.
